Dan prije Dana žena obilježava se Međunarodni dan planinara, svake godine 7. ožujka
Ideja Međunarodnog dana planinara je privući pažnju na važnost zaštite i očuvanja planina, ali i istaknuti značaj životnih zajednica, pa i onih ljudskih, u planini. No meni se čini kako je taj dan najviše posvećen svim onim zaljubljenicima u prirodu. Onima koji vole hodati, otkrivati nove staze kojima još nisu prošli, pamtiti nove vidike na ispenjanim vrhovima, loviti zrake sunca između još uvijek golih krošanja drveća… Disati.
Koliko planinarenje pomaže kod općeg zdravstvenog stanja, pokazala su i znanstvena istraživanja. Reguliranje dijabetesa, snižavanje krvnog tlaka i kolesterola, ali i jačanje mišićne mase i općenito bolja kondicija tek su neke od prednosti ovog načina rekreacije. No najviše od svega, planinarenje je jako, jako dobro za glavu. Biti sam sa sobom, odmaknuti se od brojnih informacija kojima smo konstantno bombardirani kroz medije i gadgete bez kojih kao da više ne znamo živjeti, luksuz je koji bi si svi tu i tamo trebali moći priuštiti.
https://www.slowliving.hr/wp-content/uploads/2020/03/tekst1.jpg
Vrijeme koje provedemo u prirodi doprinijet će i rješenju problema za koje bi nam u zatvorenom prostoru, uz kompjuter, trebalo puno više vremena. Planinarite li u društvu, jamčim vam i dobru zabavu. U brdima baš nitko nije loše volje, svi su vedri, dobro raspoloženi i nasmijani. Sve ono što nas pritišće u trenutku kad zagazimo na stazu, sa svakim novim ispenjanim metrom postaje lakše i ‘otpada’. Naravno, da brda neće riješiti problem koji je prisutan. No, sigurno će par sati provedenih u planinama , u šumi, na zraku, pomoći da možda promijenimo perspektivu i lakše riješimo problem.
Uvijek razmišljajte o svojoj sigurnosti!
Ipak, postoji i nekoliko pravila koji se kod planinarenja treba držati, a Međunarodni dan planinara idealan je termin za podsjetiti se. Najosnovnije, od kojeg osobno nikad ne odstupam, je razmišljati o svojoj sigurnosti. Vrlo je važno znati procijeniti svoje mogućnosti, svoju fizičku, pa i psihičku spremu da dođemo do cilja. I sretno se vratimo natrag. Biti savjestan i brinuti o svojoj sigurnosti znači i ne dovesti nekoga drugoga u opasnost. Prije odlaska u planinu valja se za nju pripremiti, jer planinu uvijek, baš uvijek treba poštivati.
https://www.slowliving.hr/wp-content/uploads/2020/03/tekst2.jpg
Kao jednu od anegdota uvijek prepričavam kako nas i staza koju najbolje poznajemo može iznenaditi. Osobno mi se to dogodilo s Bikčevićevom stazom na Medvednici jedne rane jeseni. Uspon nakon posla, dobro društvo na Puntijarki i spustila se noć. Kako sam Bikčevićevu često ishodavala nedjeljom, stavila bih ruku u vatru da se mogu zatvorenih očiju, što će reći i po mrklom mraku, spustiti do Blizneca bez ikakvih problema. Krenule smo tako nas dvije nizbrdo, s jednom lampom i jednim mobitelom, razgovarajući o životno važnim stvarima. Kako to žene uostalom uvijek i čine.
Gdje sam, zaboga, na Bikči mogla fulati…?
I sve je bilo ok, dok u jednom trenutku pod stopalima nisam osjetila mahovinu. A svi koji su ikad prošli Bikču znaju da mahovine na njoj nema. Posve iznenađena, jer gdje sam zaboga na Bikči mogla fulati, vratila sam se do prve markacije koju sam našla. Spuštanje smo nastavila s lampom uperenom u marakcije, a ne pod noge. Ništa se dramatično nije dogodilo, no tad sam na najbolji mogući način naučila jedno – planinu voliš, poštuješ i uvijek si koncentriran na nju.
Odlučite li se uputiti u brda, držite se i vi toga. I neka vam to što je danas Međunarodni dan planinara ne bude izgovor, već povod da sutra odete u planine. Sretan vam ovaj i svaki dan u planinama!
Autor: Lucija Biondić
Foto: privatni album