Dijagnoza raka dojke nije jedinstvena, već predstavlja individualni slučaj. Kakva će ona biti ovisi o vrsti raka dojke, a sukladno tome i pristupu liječenju te daljnjim, neminovno povezanim pitanjima suočavanja s dijagnozom, emocijama i slično. Ako je rak dojke otkriven pravovremeno, velika je vjerojatnost da nije velik, a samim time da nema metastaza i dodatnih mogućih komplikacija. Upravo zato, pravovremeno otkrivanje nije besmislica koju stručnjaci neprestano ponavljaju kao papige, nego ključan faktor koji određuje puno toga vezano uz ovu bolest.
Ako je rak dojke otkriven na vrijeme, operabilan i vrste koja se kasnije može lijekovima staviti pod određenu kontrolu, svejedno ne znači da će emocije biti manje burne i da će vam biti lakše nositi se s bolešću. Sve teške bolesti, pa tako i ova, sa sobom u početku donose golemu nevjericu, šok i bezbroj pitanja te je jedna od ključnih stvari da si osigurate dovoljno vremena „probaviti“ lošu vijest. I neke manje lijepe emocije poput tuge jednako su važne za iscjeljenje i itekako imaju svoje značenje… Međutim važno je znati da u tom procesu ne biste smjeli prijeći granicu nakon koje se pada u očaj i samosažaljenje.
Nakon postavljene dijagnoze i suočavanja s malignom bolešću, svima koji su povezani s bolesnom osobom postaje jasnije da ne postoji ništa više u životu oko čega bi se trebalo stresirati ili premještati fokus na neke druge brige. Bolest postaje nešto s čime se budite i odlazite na spavanje, trn u oku koji je vrlo teško izvaditi i središte svakog vašeg dana. Protiv tjelesne boli i razdoblja tuge ne možete, ali zato možete mnogo toga drugoga, poput upravljanja smjera vlastitih misli. Um je onaj u kojem se nalazi mentalna snaga i motivacija potrebni za ovakvu borbu. Morate znati da vi niste vaša bolest iako je ona nešto što vam definira i ograničava svakodnevicu.
Protiv nje se može i vrijedi boriti, a vaš konačni cilj bi svakako trebao biti ne samo preživljavanje, nego potpuna promjena načina života i prihvaćanje jednog sasvim novog pogleda na svijet. Ako se pitate otkuda uopće krenuti ka takvom zaokretu, možda je najbolja opcija ići korak po korak uz fokus na sadašnji trenutak. Upravo ono što je sažeto u toliko popularnom mindfulnessu – prisutnost i svjesnost sadašnjeg trenutka, upijanje svih zvukova, osjećaja i saznanja u sebi i u svojoj okolini. Kada samima sebi pružite podršku, bit će vam puno lakše prihvatiti je i od drugih, vama bitnih osoba. Svaki vaš, pa i najmanji korak prema naprijed treba nagraditi, veseliti mu se, cijeniti svaki dan i unatoč bolesti, ne propustiti sve ljepote i mogućnosti koje život donosi.
Tekst: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Pexels