Nećemo reći: “život je prolazan”, ali ćemo se podsjetiti da ponekad jurnjava za materijalnim dobrima nikad neće imati većeg značaja nad duhovnim vrijednostima, i da zaista vrijedi ponekad usporiti ritam (doslovno i figurativno) te uživati u promatranju trenutaka (koji se neće više ponoviti). Uroniti u svaki trenutak, smijati se s ljudima koji nas okružuju, a, ponekad i plakati. Dijeliti emocije, kupati se (obučeni) u moru, iskradati se po noći u noćne klubove, a ponekad i uzviknuti „opa!“ u znak veselja. Na sve to nas je podsjetila romantična komedija Moje grčko vjenčanje – 3. dio, koji dolazi kao melem za dušu, odmor i opuštanje. I nije bitno jeste li pogledati prethodna dva djela, pohvatat ćete bit.
Međugeneracijska kronika jedne grčke obitelji
Film dotiče mnoge životne situacije, probleme, ali i trendove s kojima se susrećemo u današnje vrijeme. Od mlađih generacija koja su neshvaćena i radije bi više partijali nego išli u školu, nebinarno opredijeljene gradonačelnice sela sa samo 6 stanovnika (!), roditelja koji stare i počinju imati problema s demencijom, pa do odlaska dragih nam osoba s ovog svijeta, te uvijek tamo neke „otkačene tete“ – sve su to životni putevi, ljudi i situacije kojima smo okruženi, više ili manje. Puno smijeha, razumijevanja, obiteljske podrške – svi ti topli zagrljaji radi kojih se podsjećamo da smo živi. To, i naravno, egzotična Grčka, kao i malo selo, rodno mjesto Gusa, pokojnog Toulinog oca, koje vas instantno poziva na usporavanje (uostalom kao i sve male sredine).
Kritike kritiziraju da scenarij nije previše dubok, a da „putopisna“ priča dominira nad onim dubljim emotivnim zaronom
Dvadeset i jednu godinu nakon što je prvi film osvojio srca publike širom svijeta, “Moje grčko vjenčanje” pokušava ponovno oživjeti čaroliju obiteljske dinamike Portokalosovih. Kako nas ovaj puta radnja vodi u Grčku, gdje Toula (Nia Vardalos) i njezina obitelj putuju kako bi ispunili posljednju želju pokojnog oca Gusa – predati njegov dnevnik starim prijateljima iz mladosti – ne vidimo, ustvari, ništa loše u tome da se prepustimo čarima putopisa kroz Grčku, bez obzira na kritike.
Novo grčko vjenčanje na pomolu
Prema recenziji The Guardian-a, film se oslanja na “generičko zajedništvo” i završava kao “besciljni putopis gdje grupa simpatičnih ljudi ne radi ništa posebno prije nego što prisustvuje vjenčanju”. Jer film mora ipak potvrditi titulu naslova koje nosi, pa se u radnju ubacuje novo grčko vjenčanje, ovaj puta između sina Toulinog novo otkrivenog brata (koji živi u rodnom selu njenog oca) i jedne sirijske djevojke. Tako i sama srž filma i dalje ostaje prigušena romansa.
Publika vs. kritika
Zanimljivo je primijetiti da postoji značajan raskorak između ocjena kritike i publike. Na Rotten Tomatoesu, film ima 31% pozitivnih recenzija kritičara, dok publika daje znatno višu ocjenu od 71% . Ova razlika od 40% najveća je u franšizi, što sugerira da, unatoč kritikama, film ipak uspijeva zadovoljiti dio svoje ciljne publike.
Zaključak
“Moje grčko vjenčanje – 3. dio”, kao i svaki film, podložan je subjektivnoj prosudbi, no vjerujemo da nećete požaliti ako se odlučite za ovu laganiju komediju s poznatim licima i prekrasnim grčkim krajolicima, jer ponekad poanta filma i jest da nas opusti, podsjeti na ljepotu oko nas i kako je lijepo malo usporiti.
Tekst: Petra Šafranko
Foto: IMDb, Youtube