Na svom privatnom Instagram profilu nedavno sam napravila mini anketu u kojoj sam svoje followere pitala smatraju li da je usporavanje danas nužnost. Pitanje sam postavila ovlaš, vjerujući kako će potvrdan odgovor na spomenuto pitanje biti blizu 100 %. Rezultat koji sam dobila malo me šokirao jer su mnogi odgovorili negativno. To me nagnalo da dodatno ispitam njihova obrazloženja i argumente.
Nekoliko ispitanika javilo mi se s mišljenjem kako je danas jednostavno nemoguće usporiti, osobito zbog obaveza na dnevnoj bazi koje se moraju napraviti vezano uz posao, obitelj i djecu, stoga vjeruju kako usporavanje ne možemo shvaćati kao nužnost nego kao osobni, sasvim individualni odabir. Naime, oni vjeruju da svatko mora pronaći balans u onome što ga veseli, a mnoge od njih veseli upravo užurbani tempo te činjenica da su neprestano u pokretu. Također, iste osobe su odmor okarakterizirale kao gubljenje vremena i priliku za aktivan rad u cilju bolje produktivnosti.
Iako mi je bilo zanimljivo pročitati takav stav, u vremenu kada nitko od nas nije lišen pritisaka (i u profesionalnoj i privatnoj sferi), ovakva mišljenja su me u najmanju ruku iznenadila i pomalo „izula iz cipela“. Jer… koja je onda poanta odmora i tehnika opuštanja koje nam se nude ako ih odbijamo koristiti na svjestan i ispravan način, uz činjenicu da je čak i znanstveno dokazana njihova nužnost i svakodnevna primjena, osobito u kontekstu modernog doba? Moji su followeri, osobito ovi koji su sudjelovali u spomenutoj anketi, mahom mladi ljudi na dobrim poslovnim pozicijama te svoju svrhu i zadovoljstvo vide prvenstveno u poslu i poslovnoj ambiciji, stoga vjerujem kako su njihovi stavovi o usporavanju utemeljeni upravo u smjeru ambicije i velike želje za napredovanjem.
Iako je neosporiva činjenica da je usporavanje životnog tema ključno u očuvanju mentalnog zdravlja, a aktivni odmor ne daje priliku za potpuni reset i povezivanje s vlastitim osjećajima i potrebama, za proces usporavanja je potrebno odvojiti vrijeme. To dokazuje kako mnogi danas i dalje nisu pronašli mehanizam koji bi im osigurao bolju ili potpuno organizaciju vremena u kojem bismo mogli izvršavati sve obaveze na jednak način kao i osigurati si trenutke mira i regeneracije. U svijetu koji se iz dana u dan mijenja i nezaustavljivo ubrzava, došla sam do zaključka da se mnogi suočavaju s velikim izazovima koji utječu na pristup i usvajanje slow praksi u svakodnevici. Neki od tih izazova su:
Društveni pritisak
Pritisci su dio modernog života i toliko su se utkali u DNA suvremenog doba da se kod brojnih pojedinaca razvio svojevrstan osjećaj krivnje u slučaju da se odluče na bilo koji način usporiti. Za njih slow aktivnost nije napredak i mogu ga vidjeti isključivo u kontekstu blokatora novih uspjeha, osobne ambicioznosti ili udara na produktivnost.
Potreba za promjenom životnog stila
Promjene nas često koče prema napretku. Na njih gledamo kao na izlazak iz comfort zone te nam to automatski stvara neugodu, strah i prepreku za koju nam se čini da ju nikada ne bismo mogli otkloniti. Radije biramo dobro poznata, za nas sigurna okruženja, pa makar to značilo nositi se sa životnim stilom koji ide ukorak s dobom u kojem živimo, koji obećava napredak i instantna zadovoljstva nauštrb mogućnostima koje nude uplovljavanje u mirnu luku jednog sasvim drugačijeg uživanja u životu. Promjenu životnog stila mnogi ne žele razmatrati jer bi to značilo da su slabi i da odustaju od svega što su do sada gradili.
Fokus na kvantitetu
Danas je fokus svakako na kvantiteti jer svi mi imamo modus operandi koji govori da sva radost i zadovoljstvo leže u tome ako imamo više, ako smo brži, jači i moćniji. Međutim, usporavanje s druge strane nudi nešto puno primamljivije – kvalitetu koja u većini slučajeva ne ide ukorak s konzumerizmom i ganjanjem materijalnog bogatstva, ali nudi puno veće zadovoljstvo u emocionalnom smislu.
U svjetlu debate oko usporavanja, i dalje nam ostaje za istaknuti važnost promišljanja o strategijama i načinima na koje možemo prakticirati usporavanje bez da se pritom osjećamo manje vrijedni ili da mislimo kako ne pripadamo tom svijetu.
Ključ se svakako krije u svjesnom planiranju vremena za odmor, načinima opuštanja koji nas osobno najviše ispunjavaju i kompletnom balansu koji svatko ponaosob mora uspostaviti u svom životu kako bi mogao kvalitetnije uživati i produktivnije raditi.
Dobrobiti koje usporavanje nudi, trebale bi biti iznad svih strahova, ograničenja i neutemeljenih uvjerenja iza kojih se skrivamo misleći kako ćemo zauvijek imati zdravlje, mladost i ciljeve koji su karakteristični za ljude željne stalne potrage za novim uspjesima.
Tekst: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Canva