Vjerujemo da ste čuli za (po mnogima) najpopularnijeg hrvatskog liječnika Natka Becka, tako da ga nećemo posebno predstavljati. Natko Beck sa svojom suprugom Tajanom, stoji iza Back Together Summita koji na jednom mjestu okuplja neke od najvećih stručnjaka hrvatskog zdravstva. Uskoro nas očekuje treći po redu summit pa smo tim povodom razgovarali s liječnikom Natkom Beckom.
Prije nego krenemo razgovarati o ovogodišnjem Back Together Summitu voljeli bismo dobiti kratki osvrt na prethodni. Koliko ste zadovoljni i koje su to poruke koje ste prošle godine najglasnije prenijeli?
Sretan sam što uspijevamo postaviti summit na noge iz godine u godinu. Uvijek ima prostora za napredak, ali s obzirom na naše kapacitete radimo daleko izvan okvira. Tako da sam jako sretan. Poruke su brojne, drago mi je da smo stavili naglasak na mentalno zdravlje mladih i važnost spavanja, ali iskreno meni je najvažnije da se razgovara na pravi način o medicini, zdravlju i svemu što je bitno da se držimo iznad vode. Teme su raznolike, tako da za svakoga ima nešto. Važan je taj razgovor da bi se svi mogli bolje brinuti za sebe.
Ovo je treće izdanje summita, gdje pronalazite inspiraciju za nove teme i kako pronalazite stručnjake koji sudjeluju na summitu?
Tema o medicini i zdravlja nikad ne manjka. Uvijek je nešto aktualno i ima od novih spoznaja do tema koje zaslužuju više razgovora. Stručnjaka u Hrvatskoj na temu ne manjka, ali se trudimo da tu budu ljudi iz dugih sfera, da daju i svoj pogled na te teme, jer svi zajedno činimo taj rezultat na kraju. Iako je od početka plan bio da ovo bude međunarodna priča, zbog pandemije bilo je jednostavnije ograničiti se na hrvatske stručnjake, ali to se već sljedeće godine jako mijenja, tako da sve postaje samo izazovnije.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Vjerujemo kako je izazovno organizirati jedan ovakav događaj. Što Vas motivira da to ipak napravite i to treći puta?
Taj crv u nama ne miruje. Osobno sam se “zavjetovao” raditi na boljem razumijevanju svih nas o medicini, zdravlju i znanosti, kako bi možda kao društvo ili pojedinci imali koristi od tog. Drago mi je da je i moja bolja polovica Tajana zdušno prihvatila tu misiju i sad smo si zapravo međusobno podrška i kontrola kvalitete. Bilo bi mirnije ne raditi ovakav event, ali vidimo da ljudima paše takav način komunikacije, cilj nam je tu vezu još osnažiti. Pružiti ljudima mogućnost da se educiraju o zdravlju i vode bolje živote je motivirajuće samo po sebi.
Što ovakvim događajem želite postići, koji je konkretan cilj?
Cilj nije konkretan, pa je to ujedno i problem kako odrediti taj indikator uspjeha, no ipak mislim da je gledanost summita potvrda da ljudima treba takav sadržaj, a jedan od ciljeva je približiti se još široj publici i to u druženju i korisnim sadržajima poput radionica ili pregleda. Kao što sam rekao, svima nam fali određeno znanje koje nam i te kako može dobro doći u životu. Tu sasvim sigurno spada znanje o zdravlju i o tome kako funkcioniramo. Tako da je cilj zajednička edukacija o zdravlju i kako to što bolje isfurati da svi gradimo bolju i zdraviju budućnost.
Jedna od tema koja će se obrađivati na ovogodišnjem Back Together Summitu je i povezanost crijeva i mozga. Temelj zdravih crijeva je naravno i zdrava prehrana, ali danas možemo čuti toliko oprečnih informacija. Što za Vas podrazumijeva zdrava prehrana?
Pitanje je samo koliko smo iskreni prema sebi i koju razinu znanja posjedujemo. Hranu ne dijelim na dobu i lošu, nego na to koliko često smiješ jesti određenu hranu, ali ako baš trebam odrediti to je da se trudim jesti što više mediteranski, a opirem se impulzivnom hranjenju zapadnjačkom hranom koje se događa različitim intenzitetima i frekvencijama. Neke dane sam bolji, neke lošiji, ali poanta nije u savršenstvu, nego u tome da radimo iskorake, pa tako kad usporedim Natka iz prošlosti i mene danas vide se jako veliki pomaci i s tim sam jako zadovoljan. I s činjenicom da sam osvijestio puno svojih “slabih” točaka na kojima sad postepeno radim, ovisno o radnom kapacitetu. Tako da zdrava prehrana za mene podrazumijeva upravo napredak u odnosu prema hrani i odabiru namirnica i načinu pripreme i kontinuiranoj edukaciji o svemu tome u nekom sporom, životnom ritmu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Svjedoci smo kako se posljednjih godina sve više njeguje taj jedan holistički, potpuni pristup zdravlju. Vjerujemo kako će predavanja o povezanosti crijeva i mozga privući veliku pozornosti. Tko su panelisti koji će o tome govoriti?
Jak panel, panelisti još jači. Akademkinja Vida Demarin, profesorica neuropsihijatrije, koja već godinama ljude liječi od moždanih udara i uči nas između ostalog i o važnosti prehrane. Kolegica Matea Kos kao mikrobiolog i voditelj laboratorija ima nas mnogo toga za naučiti o crijevnom mikrobiomu, kao i mladi kolega i poduzetnik Andrija Karačić, koji upravo područje crijevnog mikrobioma diže na nove razine važnosti kod nas. Šećer na kraju je Jan Homolak, liječnik, znanstvenik u području neurofarmakologije i istražuje upravo ovisnost između crijeva i Parkinsonove i Alzheimerove bolesti. Veselim se čuti i naučiti skupa sa svima ostalima ono što nam ovi ljudi imaju za reći.
Potaknuti razmišljanjima o digitalnom zdravstvu, koje su po vama najatraktivnije inovacije u području zdravstva i kako one utječu na budućnost medicine?
Pa evo mene sad oduševljava mogućnost radiologije u AR i VR svijetu s naočalama, ali to uopće nije inovacija u medicini. To je privatno moja, spoj geeka i radiologa, što je gotovo prirodno. U medicini me najviše vesele proboji u pronalascima novih načina korištenja stanične imunoterapije, kao što će nadam se uskoro zaživjeti u Hrvatskoj kroz Zakladu Zora, te cjepiva za neke vrste karcinom, sve ono što nas odmiče od loših onkoloških ishoda. Umjetna inteligencija će u narednim godinama u istraživanjima tek pokazati koliko može doprinijeti te se i tu nadam najboljem.
Može li zdravstveni sektor u Hrvatskoj doživjeti revoluciju? Ako da, koji su po vama koraci prema tome?
Jedan je samo korak u tome, a to je da građanima zdravstvo postane ključna stvar u predizbornim obećanjima, ključna u kritiziranju vlasti i ona po kojoj će se mjeriti uspjeh neke vlade. Tad će se i politika drugačije odnositi prema toj temi. Baš zato je naš napor da pokažemo ljudima koliko su nam ekonomija i zdravstvo vezani i koliko je to bitna kategorija, ne samo u kontekstu liste čekanja ili sličnog. Treba dati važnost toj temi, po meni je to najvažnija stvar u državi. Možda ja uvijek pretjerujem provokacije radi, no ne kaže se bez veze da je zdravlje najveće blago.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Smatrate li da je nastojanje ostvarivanja dugovječnosti samo trenutni trend ili zaista postoje šanse da se kao društvo promijenimo te uz pomoć znanosti i medicine svakodnevno krenemo autentično živjeti zdravije, svjesnije?
Baš fenomenalno pitanje, jer mislim da smo baš na nekim interesantnim raskrsnicama. S jedne strane još uvijek nismo riješili normalno funkcioniranje sustava diljem svijeta, fale nam sestre, liječnici, novac, a s druge strane gledamo kako da živimo 150 godina. Kao društvu nam 150 godina ništa ne znači, ali znači da radimo na kvaliteti sustava i kvaliteti života. Znanost profitira od te želje za dugim životom, jer bogataši uplaćuju sredstva, da ta grana bude istražena, jer ona sasvim sigurno nije u centru medicine, a od toga kao pojedinci možemo imati koristi. No najvažnije je ono na kraju pitanja, to da postanemo svjesniji i da živimo zdravije živote u zdravijim sustavima.
Primjećujemo kako u Hrvatskoj i dalje postoji određena stigma vezana uz mentalno zdravlje. Kako to prevladati kao društvo, ali i kao pojedinac te kako poboljšati pristup mentalnoj zdravstvenoj skrbi?
Ovo je opet jedno brutalno pitanje koje nas ogoljuje. Kao društvo na kulturnoj razini nismo još dovoljno osvijestili važnost mentalnog zdravlja, općenito razgovora o emocijama i sličnim stvarima. Tragično je to jer pojedinci pate, zapravo im je sve u vezi pristupa tom sektoru liječenja otežano. Već zbog stigme i tabua ljudi slabo idu, a i kapaciteti su popunjeni, tako da imamo čep na tom dijelu, a ono zbog čega bi zapravo trebali biti još senzibilniji prema toj temi jest da dječjih psihologa i psihijatara ima jako malo, zbog čega su nam mladi ljudi u problemu. Kako to nadrasti? Iskreno mislim da smo na dobrom putu, upravo ti psiholozi i psihijatri čitavo vrijeme rade na popularizaciji te važne teme i to smatram da je najvažnija stvar. Pokazati ljudima da je tema mentalnog zdravlja strahovito važna, obećati pristupačnu pomoć i ispuniti to obećanje. U ovom segmentu bilo bi grozno da se reklamira, a da je potražnja puno veća od ponude. Tu trebamo biti oprezni.
Jedna od tema ovogodišnjeg Summita su i društvene mreže. Činjenica je kako su mladi, ali i oni malo stariji danas pod ogromnim utjecajem istih. Kako Vi sebi i svom djetetu ograničavate vrijeme na društvenim mrežama?
Loše to radim. Ima nekoliko razloga. Djetetu ograničavati nešto, a onda primjerom pokazivati nešto drugo je jedna od najgorih roditeljskih pogrešaka i tu dolazimo do problema. Ja sam vrlo često ispred ekrana, a morao bih djetetu govoriti da ne smije, pa da izbjegnem taj konflikt trudim se doma što manje trzati mobitel (stišan je trajno) i izbjegavam bezvezna skrolanja. No svi upadnemo u zamku i jednako tako i ja, pa jednako tako i moje dijete. Ono što se jako trudim je imati nadzor nad sadržajem kojeg gleda. Tu mislim da je bitno da djeca osim vremenski ograničeno budu limitiraniji i u skrolanju tj. prebacivanju između sadržaja. Društvene mreže još nisu počele kod Lole i nadam se to što dulje odgurati, jer mislim da to može imati različite učinke na dijete, od kojih mnogi nisu povoljni. Treba se baviti drugim stvarima da bi dijete na društvenim mrežama bilo sigurnije.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Sada uz Back Together Summit, svoj svakodnevni posao imate i emisiju koja zahtjeva značajan angažman. Kako Vi odmarate, kako brinete o svom fizičkom i mentalnom zdravlju, koji su vaši Slowliving momenti?
Moram priznati da sam ja sretan dok radim ono što volim. Postoji taj “mode” u mozgu, neki to zovu zen, neki zona, uglavnom to je stanje opuštenosti i fokusa u isto vrijeme. Volim biti u tom stanju. Nekad je spojeno s uzbuđenjem, nekad je vrlo opuštajuće, ali sve to je meni drago. Trenutak iscrpljenosti nakon posla volim, jer onda odmor ima puno veću težinu. Ono gdje postajem baš jako Slowliving je kad možemo pobjeći na godišnji. Tad se transformiram u drugo zen/zona stanje, gdje je naglasak da sve bude vrlo, vrlo slow.
Ove godine u sklopu Back Together Summita organizirani su i besplatni pregledi. Interes je, vjerujemo velik. Brinu li ljudi o svom zdravlju preventivno ili ipak djeluju kada su već bolesni?
Pregledi su planuli, mislim da su svi skoro popunjeni, i to mi je drago. Drago mi je da ljude interesira i da i možemo to pružiti. Svi smo miješani po tom pitanju, naravno na rubovima su ekstremi, oni koji jako, jako brinu od svojem zdravlju i oni koji čak i kad su bolesni dođu puno prekasno. A između ta dva ekstrema su svi drugi, u svim šarolikim kombinacijama. Poanta je da svi mi trebamo saznati kako da budemo iskreniji prema sebi, da pronađemo alate da se unaprijedimo i da preventivno djelujemo što više možemo. To bi bilo sjajno, zato smo tu.
Što bi za Vas značilo “živjeti sporije i zdravije, a ne brže”?
Festina lente, požuri polako je zapravo sva mudrost, koju ljudi često krivo interpretiraju. Osobno ni ja nisam točno shvaćao što to znači, dok nisam čuo kako su navodno američki marinci interpretirali stvar: ako stvari radiš sporo, što zapravo znači sigurnim i uvježbanim tempom, onda nećeš pogriješiti u izvedbi, a ako ne griješiš u izvedbi onda si najbrži mogući. Tu mi se okrenulo u glavi i sad puno više pazim da je tempo nekih akcija proporcionalan sigurnosti ili vještini koju posjedujem u toj akciji. Tako sam siguran, miran i najbrži mogući. Druga stvar koju smatram ključnom je biti prisutan u trenutku. Od budizma do mindfulnessa svi nas uče jedno, a to je da budemo istinski prisutni u trenutku. To miče jako puno stresa, a generira jako zadovoljstvo. Također usporava vrijeme, tako da je isto bolje iskorišteno. Treća stvar je jedna koju sam ponovio već nekoliko puta, ali nije na odmet ponoviti ju opet: Biti iskren sa sobom. To je ključan element za sporiji, ugodniji život. Život po mjeri čovjeka. Kojeg čovjeka? Tebe osobno. Tu mjeru tražiš. Ne tuđu. Svoju. Onda si na konju i život je čitav Slowliving.
Kako naučiti, educirati, uvjeriti ljude da je svatko od nas jedinka i da je ključ ka dugovječnosti osluškivati samoga sebe, mijenjati navike i voljeti sebe kao osobu?
Svatko to spozna u nekom trenutku. Nekima to pođe za ruku samima u ranoj dobi, nekima treba čitav život i shvate u staroj životnoj dobi, ali svima nam može biti od pomoći da čujemo neke ključne stvari. Ono što je problem je da nikad ne znaš kad je nekom sazrio trenutak za neku spoznaju i zato kao roditelji, edukatori, mediji trebamo cijelo vrijeme te poruke slati među ljude. Nekima pokazujemo primjerom, neki vole slušati svoje autoritete, neki vole pročitati i spoznati kroz knjigu, neke preokrene film, poanta je da proizvodimo dobar sadržaj, koji pruža alate za rast.
Razgovarala: Anđela Sabranović
Foto: Instagram