Dr. Sanja Toljan radi svakodnevno na zdravstvenoj edukaciji, drži predavanja i seminare osobama koji žele popraviti svoje zdravlje i životni stil.
Piše knjige, objavljuje popularne članke u časopisima, recenzent je nekoliko knjiga o hormonima, gostuje redovito na radiju i televiziji. Kroz njenu ordinaciju prošlo je više desetaka tisuća pacijenata koji su aktivno krenuli u potragu za zdravljem. Dr. Toljan predstavnik je nove grane medicine koja kombinira znanstveno utemeljenu medicinu, psihoneuroendokrinoimunologiju i stručno znanje dobiveno učenjem i radom.
U njezinom znanju imate priliku uživati na konferenciji MenoCure koja će se održati u subotu, 22.10.2022. od 10 do 17 h u prostoru Urania, Kvaternikov trg 3/3. Sada uživajte u razgovoru koji slijedi.
Kako ste se odlučili na otvorenje Poliklinike Orlando i bavljenje pitanjima hormonalnog balansa?
Poliklinika Orlando je ustanovljena 2004. godine kada sam napunila 40 godina života i odlučila izaći iz sustava. Osjetila sam potrebu za daljnjim učenjem i istraživanjem, željela sam se baviti multidisciplinarnim liječenjem kronične boli na moderan i znanstveno utemeljen način. Osjetila sam i vidjela da pacijenti s kroničnom boli ne dobivaju adekvatnu skrb, pa sam odlučila osnovati ustanovu za njih. I to mi je uspjelo, ali donijelo i nova znanja i nove teme za proučavanje. Svi oni imali su hormonske probleme, pa je to bio sljedeći korak u mojoj edukaciji (hormoni i kako ih upotrebljavati). Studirala sam hormone kod stručnjaka koji su imali tada veća znanja o tome i malo pomalo dobivala potvrdu kod mojih pacijenta, da im je bolje i da im pomažem. Godinama se bavim ovim problemom, puno sam naučila, i puno toga još ne znam. No, ako se hoćemo balansirati, postoje točna pravila kako i jako su učinkovita, samo ih treba sprovoditi.
Koji su po Vašem mišljenju ključni faktori za zdravu svakodnevicu? Kako ju Vi osobno živite i primjenjujete u vlastitom životu?
Prvo i najvažnije: poštivanje cirkadijanog ritma. Dnevni ritam hormona kortizola i melatonina pokretač je svih funkcija u organizmu i tako primjerice ako vam je imunitet slab, ili imate autoimune bolesti, ili alergije, umorni ste, ispada vam kosa, definitivno vaš ritam ta dva hormona nije dobar. Još 2019. godine dodijeljena je Nobelova nagrada za otkriće cirkadijanog ritma trojici znanstvenika, za njihova istraživanja zadnjih 30 godina. Iako znamo molekularni mehanizam cirkadijanog ritma i znamo kako utječe na zdravlje i bolest, još nisam vidjela da liječnici u velikim zdravstvenim sustavima govore o njemu, a kamoli ga primjenjuju.
Nasuprot tome, nastojim ipak ono što sam pročitala testirati i na sebi i prenijeti na moje pacijente. Zapravo, to je znanstvena medicina koja ne upotrebljava lijekove i za mnoge onda nije ozbiljna. No, budimo strpljivi.
Na tečajevima psiho-neuro-endokrino-imunologije ( PNEI ) podučavamo o novim spoznajama u liječenju, i najmanje je liječnika tu, najviše nutricionista, kineziologa, farmaceuta, psihologa…. To su možda liječnici budućnosti? Moji kolege ogrezli su u farmakoterapiji i teško se čupaju iz tih ralja.
Kako psihoneuroendokrinoimunologija može tome pridonijeti, na koje sve načine?
Pa, jednostavno objašnjava što je za organizam dobro, a što loše. Upotrebljava znanstvena iskustva da pokaže kako je sve u tijelU povezano, objašnjava mehanizme povezanosti i tumači kako ih regulirati. Što ćete više?
Znanstvena medicina koja je k tome i povezujuća, ne dijeli čovjeka na organe, nego ga gleda povezano, s mozgom i crijevima u sredini – zanimljivi preokret. Nikola Tesla je rekao da ono što najviše smeta ljudskom napretku je iluzija znanja, a ne neznanje. Zašto bi netko išao učiti kako organizam radi, ako mu je sve jasno? (!!!)
Koji su Vama najdraži načini opuštanja?
U PNEI opuštanje je dio terapije i postoje tehnike koje su u tome učinkovite. Zahvalni smo neuroznanstveniku Jon Kabatt Zinnu koji je budističku meditaciju pretvorio u sekularnu mindfulness meditaciju i proučava njen učinak na ljudsko tijelo. Mindfulness meditacija je alat, vrlo moćan za resetiranje organizma i trebalo bi ju naučiti još u osnovnoj školi. Postoje brojne studije o njenoj učinkovitosti u svim poremećajima i ja ju redovito predlažem. Jedno vrijeme prije pandemije sam imala zaposlenu psihologinju koja je sve moje pacijente učila toj tehnici, jer je izuzetno moćna u ozdravljenju. Radim mindfulness i nastojim živjeti mindful načinom.
Što Vas u životu najviše veseli i motivira za napredak?
Jednostavno idem nekim svojim putem. U ovim godinama, koje zovem jesen života ne želim ništa nego što je potrebno. Sve mi se samo odigrava. Živim dan po dan… Ništa ne želim…
Iako Vam je životopis doista inspirativan i bogat, ima li još nešto u čemu se vidite i u čemu biste se voljeli okušati?
Ne znam gdje me vode putevi moje sudbine. Ne pitam, puštam, vidjet ćemo..
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Koji je Vaš najveći strah i kako se općenito nosite sa strahovima i životnim izazovima?
Uh, nemam strahova, strah drugih me pokreće, moji pacijenti pate od strahova, vidim koliko je to težak život. Motiviram ljude da ga sagledaju iz drugog kuta, kad imate svrhu i strukturu, nema straha… Sve teče…
Imate li neki životni uzor, možda neku ženu kojoj se posebno divite?
Naravno, puno uzora, ali u medicini to bi bila dr. med. spec. ginekologije, Christian Northrup. Upijala sam njene knjige, slušala njene videe, njena predavanja, svaki dan ju pratila. Bez nje ne bih napisala moje knjige, kao da je mi „puhala za vratom“. Htjela sam njenu filozofiju, koja je postala i moja, prenijeti ženama na ovom prostoru. Dr Northrup ostat će uvijek moj uzor.
Moj uzor je i akademkinja Vida Demarin, s kojom sam zajedno uredila udžbenik Klinička psihoneuroendokrinoimunologija. U medicini, izračunala sam, smo nas dvije više od 100 godina… Njen pogled, njena sigurnost, njeno viđenje zdravlja i bolesti, moje su sidro u svakodnevnom radu. Ne prestaje raditi s pacijentima, pisati, uređivati, podučavati, tajnica je odjela za medicinske znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Uzor mi je također profesorica Anica Jušić, pokojna neurologinja, od koje sam prvi puta čula da kronična bol ima puno komponenti i zvala ju je totalna bol. Tada je to za mene bilo dovoljno moćno i potpuno me preokrenulo. Shvatila sam da u sustavu ne mogu ostati raditi, jer od totalne boli mi smo samo liječili jednu komponentu, potpuno zanemarujući, emocionalnu, duhovnu i psihičku stranu kronične boli. Profesorica Jušić je bila svjetionik Hrvatske palijativne skrbi, vrijedna pčela radilica koja mi je na početku moje karijere dozvolila da mislim drugačije.
Koje Vam sve dobrobiti i izazove donosi rad s pacijentima? Imate li neku posebnu anegdotu koju biste voljeli podijeliti s nama?
Rad sa pacijentima je svrha našeg učenja, Ako bi to sve znanje stajalo u meni, koje koristi? Da biste kvalitetno radili s ljudima koji trebaju pomoć, morate ulagati velike napore u svoj znanstveni i duhovni rast. Morate biti učitelj pacijentu, roditelj. Ako je uloga obrnuta, svi su nesretni.
Kada sam bila kritizirana od medicinske javnosti da radim neprovjerenu medicinu ( jer je bila napredna, pa ju nisu razumjeli), moji pacijenti su mi samo govorili: “Doktorice, izdržite, to je lov na vještice…”. Od pacijenta sam imala uvijek podršku. Malo njih bi se žalilo jer im nisam htjela propisati neke hormone koje su oni htjeli, ali većina mi je vjerovala i krenula putem ozdravljenja. Pacijenti su koautori i mojih knjiga Žene u hormonskoj ravnoteži i Muškarci u hormonskoj ravnoteži. On su aktivni u mom stručnom radu, puno su me naučili.
Pričaju o meni i hormonima i na plažama, i na sportskim terenima. Bilo je u početku zanimljivo: ja sam bila poznata u Sloveniji puno više nego u Hrvatskoj i često bi mi dolazile žene iz Hrvatske i rekle: “Pričala sam na plaži o svojim tegobama jednoj gospođi iz Slovenije, a ona mi je rekla imate kod sebe u Zagrebu dr Toljanovu, pa odite njoj…”.
Koji savjet biste voljeli uputiti našim čitateljicama?
Savjet: napravite svaki dan listu svojih obaveza i u tom danu mora biti barem 1 sat za vas. To je zdravi početak i u tih sat vremena radite što ste voljeli kao mala djevojčica. Ne odustajte od dječjih snova, oni su istinski i iskonski. Njegujte ih…
Razgovarala: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Privatna arhiva, Instagram