Koliko ste puta odlučili da ćete vježbati i nakon dva dana odustali? Ako ste među rijetkima koji će sad reći „Nikad“, nemojte prebrzo likovati. Sigurno postoji nešto što ste namjeravali početi ili ste počeli, a eno čuči negdje u mraku vaše svijesti.
Navike je teško promijeniti. Da nije tako, ne bi Jagger pjevao „Old habits die hard“, niti bi Clear postao svjetski poznati po knjizi „Atomske navike“. Ne bi postojala ni grižnja savjest u svima nama oko započetih ostvarivanja želja koje nikad nismo realizirali.
Stvar s navikama jest da smo na njih navikli. Poznate su nam, ne umaraju nas, znamo da su tu kad nam zatrebaju. Kad je svijet u kaosu i umara nas, navike nas odmaraju. Ne traže ništa od nas, tu su kad ih trebamo.
Gubljenje navika značilo bi odricanje, gubitak poznatog, a to od nas zahtijeva puno posla.
Nije lako odricati se ičeg u životu.
Navedimo par primjera:
- Da biste počeli mršavjeti, morate se odreći navike da jedete koliko i što želite bilo kada.
- Da biste počeli vježbati, morate se odreći odmaranja.
- Da biste počeli više čitati knjige, morate se odreći skrolanja po mobitelu ležeći na kauču.
- Da biste prestali pušiti, morate se odreći opuštajućeg rituala.
Loše navike kojih se želimo riješiti zapravo su nam nekako najvažnije. Obično sa sobom vežu bitan element: ispunjavanje praznine koju osjećamo u sebi.
Jer nitko nije gladan non-stop.
Nitko ne treba ležati non-stop.
Nitko ne treba provesti besciljno par sati na internetu.
Nitko ne treba pušiti.
Ali život je pun trauma koje nosimo, a naše loše navike brzi su lijek, injekcija dopamina koja nam pruža zadovoljstvo, naš plišanac kojeg grlimo kad nam je teško.
Mijenjanje navika jest odbacivanje tog plišanca. I zato nam je teško. Moramo izgubiti nešto jako važno u životu da bismo krenuli s nečim novim.
Zbog toga kažu da ovisnici rijetko potpuno ozdrave. Kad se riješe jedne ovisnosti, zapadnu u drugu. Drogu zamijene novom opsesivnom radnjom. Jer nisu radili na suočavanju s uzrokom ovisnosti, na popunjavanju praznine koju osjećaju u sebi.
Da bismo uspješno promijeniti navike, trebamo se prvo zapitati zašto radimo to što radimo? I najvažnije, kada im pribjegavamo.
Većina ljudi zapalit će cigaretu kad su nervozni. Zapalit će i kad im je dosadno. Ne mogu provesti vrijeme sami sa sobom i svojim mislima, trebaju „ubiti vrijeme.“ Poznat vam je taj termin – ubijanje vremena.
Iako je naše vrijeme na ovom svijet ograničeno i brzo leti, mi ljudi osjećamo često potrebu da ubijemo vrijeme.
Ako mislite „Život je prekratak da bih patio“ ili „Ma samo još ovaj put, neće se ništa dogoditi“, niste sami. Ima nas previše u tom klubu. No to je klub patnika.
Ne poznajem nikog tko bi htio biti debeo, tko bi htio biti ovisan o cigaretama, o alkoholu, o shoppingiranju. Ovisnost je ta zbog koje dugoročno patimo, ali nam je teško suočiti se s pravim razlogom zašto smo ovisni.
Treba promijeniti glavu. Ovi gurui će to nazvati „mindsetom“, mi nestručni kažemo „glavu“. Jer sve jest u glavi.
Čitam knjigu „Mit o normalnom“ i razumijem koliko smo nenormalnih stvari normalizirali. Kad se nešto dugo i često ponavlja, to nam postane normalno. Nažalost, ali normalizirali smo i da je rat u Ukrajini, i da su političari koruptivni i da je kupovna hrana iz kutije tu.
To što smo mi navikli na neke stvari, ne znači da su one dobre. To što iz dana u dan potiskujemo ljutnju zbog loših stvari koje nam se događaju samo da bismo funkcionirali u društvu čini nas frustriranima, nesretnima, ovisnicima. Prestanemo se boriti i naviknemo se.
Da bismo se mijenjali, moramo promijeniti okolinu zbog koje radimo loše stvari. I moramo naći bolji razlog od ispunjavanja praznine.
U slučaju cigareta, žene to naprave kad zatrudne. Imaju veći cilj od instant zadovoljstva, a to je zdravlje djeteta.
Koji je to veći cilj u vama da se riješite loše navike to morate otkriti sami. Baš kao i ja.
Tekst: Barbara Slade Jagodić
Foto: Privatna arhiva