U današnjem digitalnom svijetu, neizbježno je dosta vremena provoditi online. No pitanje je koliko vremena provodimo svjesno, a koliko nam je “ukradeno” bez da smo primijetili. Ako ste se ikada ulovili da otvarate Instagram svaku slobodnu minutu u danu, ili odete online na jednu minutu, a na kraju prođe pola sata, onda znate o čemu pričamo.
Instagram aplikacija je u ovoj godini dosegla nevjerojatnih 2.35 milijardi korisnika. Najnovija objava Mete (Facebook) pokazuje da 500 milijuna pojedinaca svakodnevno koristi Instagram na globalnoj razini. To je jedan od svakih osam korisnika Interneta barem jednom u 24 sata. Korištenje ove aplikacije na dnevnoj razini je postalo toliko normalno kao i prehrana, odlazak na posao, šetanje psa i sve druge rutine koje obavljamo svaki dan. Mnogi Instagram koriste više puta dnevno, ili ono što se mnogima dešava, koriste ga u svakom slobodnom trenutku. Koliko se Instagram ukorijenio u našu svakodnevnicu i kako to utječe na naš život i mentalno stanje, objasnila nam je Josipa Galić, grafička dizajnerica, koja je odlučila odreći se Instagrama i podijeliti s nama koje sve promjene je primijetila.
Reci nam nešto o sebi i kako inače izgleda tvoja neka dnevna rutina?
Ja sam Josipa, grafička dizajnerica, a posljednjih 5 godina vodim branding studio Može. Odluku o samozaposlenju donijela sam još na faksu jer su mi stil života i aktivnosti koje sama biram prioritet u životu. Zbog toga mogu imati slobodno oblikovanu dnevnu rutinu bez nametnutog stresa iz vanjskih izvora. Što se tiče rutine, najveći naglasak stavljam na jutro jer želim maksimalno iskoristiti energiju i poletnost koju imam ujutro. Budim se u 6.30, radim yogu i meditiram, izvedem psa Bellu van i nakon toga imam intenzivni trening u teretani. Kada dođem kući radim doručak koji je baziran na proteinima, pravim matchu i sjedam za radni stol. Od 9.30 sam ispred laptopa i radim do 18 h s pauzama u kojima uglavnom šetam psa (ponekad pauza traje i više od 1h). Tri dana u tjednu imam predavanje do 9 navečer, a ostale večeri posvetim čitanju ili druženju. Prije spavanja rijetko gledam serije, uglavnom napravim Duolingo vježbu ili radim još nešto od posla što mi je gušt (npr. istraživanje određene teme). Idem spavati u 23h.
Opiši nam kako je došlo do toga da odeš sa Instagrama, koji je bio razlog?
Nisam imala posebnu intenciju kada sam odlučila otići s Instagrama. Zapravo, ono što često radim je da se odričem nasumičnih stvari kako bi vidjela što će se dogoditi i kako one utječu na mene. Tako treniram svoju ustrajnost, disciplinu i kontrolu nad životnim odabirima. Primjer toga je kava za koju ne mislim ništa loše, ali mi je izazov apstinirati od nečega što je tako ukorijenjeno u moj život. Isto je bilo s Instagramom. Osnovni razlog za apstinenciju od Instagrama bio je narušeni fokus koji je dodatno oslabio zbog aktivnog korištenja društvenih mreža. Moja pažnja je bila konstantno ukradena. Čudim se kako sam postizala ikakvu produktivnost dok mi je otvoreno 6 tabova, biram koju ću glazbu ili podcast slušati, svakih 30-tak min provjeravam mailove, a svakih 10 besciljno proskrolam Instagramom barem na jednu minutu.
Ne mogu ni nabrojati koliko bi puta u jednom danu nesvjesno prošla kroz Instagram. Otvoriti Instagram je kao tik, potpuno nesvjestan čin. To minutno otvaranje IG koristila sam u svim mogućim situacijama – dok je crveno na semaforu, dok čekam da se renderira video, dok jedem, dok gledam film, dok pričam s nekim, dok radim, dok treniram… Praktički svaka bi “slobodna” sekunda išla Instagramu. Suludo. Ako bi se tu slučaju pojavilo nešto zanimljivo ta 1 minuta bi se pretvorila u 30, a da nisam ni primijetila. Čak i kada ostavim mobitel kako bi se usredotočila na nešto drugo, podsvjesno bi razmišljala o onome što sam vidjela i što je okupiralo moju pažnju. Ta razmišljanja su često potkrijepljeni određenim emocijama i mogu reći da te emocije često nisu bile lijepe.
Zašto baš Instagram, po čemu misliš da je on drugačiji tj. da utječe na nas drugačije od drugih društvenih mreža?
Zanimljivo je to što sam uvijek mislila da je Instagram benigan i nije mi bilo teško otići kao što mi sada nije teško bez njega. Puno je teže ono što sam podsvjesno procesuirala dok sam ga koristila. Najviše bi izdvojila to iscjepkano segmentirano pogledavanje koje imam samo za Instagram. Tu sam smanjila svoj fokus i kapacitet pažnje i pamćenja za učenje i rad. Drugo su emocije i dopamin koji su konstantno stimulirani Instagramom. Isto kao što bi dobila šus dopamina kroz likeove, komentare i poruke, isto tako sam se znala osjećati loše, zabrinuto ili manje vrijedno dok bi skrolala objave savršenih putovanja, kosa, koža, tijela, odjeće, prijateljskih i partnerskih odnosa. Iako imam jako samopouzdanje u nekim trenucima bi se počela uspoređivati, pa čak i zavidjet na nečijim tuđim životima. Baš to je koncept Instagrama jer prikazuje highlights tuđih života i nemoguće je ne uspoređivati s nečijim obrađenim i savršenim peakom. Za mene je to osjećaj s kojim se ne znam nositi jer mi je stran i mislim da nema smisla apsorbirati takve osjećaje kada mogu jednostavno smanjiti njihov izvor.
Koje si promjene primijetila nakon odluke da ne ideš na IG?
Odlazak s Instagrama bio je jako jednostavan na prvu i nije tu bilo nekih intenzivnih reakcija ili osjećaja. Prvenstveno jer sam znala da je samo određeni period vremena i da nisam ništa “izgubila” u smislu Instagram prijatelja, publike i mjesta gdje mogu podijeliti ono što me veseli ili ono što radim. Moram reći da sam bila prilično aktivna na Instagramu i da sam svakodnevno objavljivala storije iz svoga života, jer me to veselilo. Već par dana nakon Instagrama počela sam preusmjeravati svoju pažnju na korisnije stvari, ali i dalje vježbam fokus. Smanjila sam svoju dnevnu dozu dopamina i pokušala ju pronaći u učenju i treningu, ali je ta razina stimulacije nemjerljiva. Sjećam se večeri kad bi se vraćala s treninga, tužna i lagano depresivna. Osjećala sam kao da živim neki život “sa strane” izvan radara, potpuno nebitan. Odrađujem svoj dan kao robot bez ikakvih “brzih” uzbuđenja koje sam dobivala kroz Instagram. No ovi osjećaji nisu bili toliko intenzivni da bi se poželjela vratiti. Ali su ta dva tjedna bili prisutni osjećaji osamljenosti i tuge. Mogla bi usporediti taj osjećaj s biti ne pozvan na neku proslavu. Svi su gore i zabavno je, a ja sam izvan toga. Svjesno se odričem svih potencijalnih i postojećih stimulansa kao što su uleti, ego boosteri, likeovi i sl. U šali sam rekla prijateljima da imam apstinencijsku krizu, na što su svi potvrdili mogućnost iste. Sljedeća dva tjedna sam se vratila u emotivni balans i prebacila nešto pažnje na poslovni profil. No on nije ni upola zanimljiv kao privatni i ne poziva na beskrajno skrolanje. Sada su prošla već 2,5 mj i iskreno se bojim povratka na privatni profil. Mislim da bih se vrlo brzo vratila na staro, a to ne želim. Budući da mi je primarni cilj osnaživanje fokusa, mislim da ću još neko vrijeme biti podalje od svog privatnog profila.
I dalje koristiš poslovni profil, u čemu je razlika odnosno zašto drugačije utječe poslovni, a zašto privatni profil?
Zbog veće aktivnosti na privatnom profilu, poslovni mi je bio skroz sekundaran. Osim svog poslovnog profila, vodim profile klijentima. No i dalje nije zanimljivo kao privatni jer se feed sastoji od drugih business profila koji isključivo objavljuju projekte, radove i poslovne savjete. Ništa što vidim na poslovnom profilu nije osobno pa me ne involvira emotivno. Poslovni Instagram više djeluje edukativno i inspirativno, a minimalno zabavno. Tu mi je iskreno drago zbog tuđih uspjeha jer znam da ih i ja postižem.
Misliš li da većina ljudi besciljno skrolaju po Instagramu, i koliko je moguće biti svjestan na društvenim mrežama?
Većina ljudi besciljno skrola po Instagramu ali većina to negira ili ima hrpu izgovora. Najčešće kažu: “Ja ne, ja samo odem pogledati sport, vijesti, modu itd, nisam involviran, nemam interakciju…samo gledam”. Mislim da svako skrolanje ima isti efekt, a to je dopamin – feel good kemikalija. Ona nas motivira da skrolamo još i još jer će se možda pojaviti nešto genijalno i najčešće se pojavi.
Dr. Andrew Huberman, neuroznanstvenik i profesor na odjelu za neurobiologiju, psihijatriju i bihevioralne znanosti na Medicinskom fakultetu Stanford, koji je poznat i po svom podcastu Huberman Lab, rekao je: “Kada skrolamo često ni ne znamo zašto skrolamo. Pitamo se zašto skrolamo, ali svejedno nastavljamo, poput opsesije tj opsesivno kompulzivno. Kada bi nas promatrali u nekom eksperimentu kako skrolamo i skrolamo bez prestanka kao npr životinja koja kopa i kopa tražeći nešto, pomislili bi da nešto nije u redu s njom, a to smo mi i to je tužno”.
Što bi rekla da si ti osvijestila nakon ovog, nazovimo, eksperimenta?
Najbitnije što sam osvijestila su vrijeme i pažnja. Postala sam svjesna svoje pažnje i sama biram gdje ću ju usmjeriti. Pažnja je naša najvrjednija valuta i mislim da bi ju trebali maksimalno kontrolirati. Imam osjećaj kao da odjednom imam puno više vremena i da mogu to vrijeme usmjeriti na korisne stvari. Cijeli niz radnji koje sam prije radila za Instagram (smišljanje opisa, montiranje videa, objavljivanje, gledanje tko je lajkao) mogu usmjeriti na stvari koje vrijede više. Osjećam kao da je Instagram imaginaran svijet, kao subsvijet, subkultura koja je umjetno stvorena, a izostanak iz tog svijeta me čini sretnijom.
Da li se planiraš vratiti na IG i što misliš hoćeš li se drugačije ponašati, odnosno drugačije pristupiti toj društvenoj mreži?
Nisam sigurna u povratak na Instagram jer mislim da nemam recept za kontrolu. Trenutno se želim potpuno odviknuti od ideje da nešto objavim i uživam u navali dopamina. Zvuči ovisnički, ali priznajem da me to i dalje užasno veseli. Nastojim pronaći druge izvore zadovoljstva koji su konkretniji i realni.
Za one koji ne mogu ili ne planiraju maknuti se s Instagrama, ali žele osvijestiti što si i ti, kakve bi im savjete dala?
Ako se ne žele napraviti nikakve radikalne odluke (iako preporučujem da se barem proba), trebali bi se uvijek pitati “ZAŠTO?”. Dok skrolate pitajte se zašto skrolate i možete li to vrijeme drugačije iskoristi. Svaka emocija koju doživite zbog društvenih mreža, sjetite se da to nije stvarno, nego samo jedna dimenzija stvarnosti koju možete odlučiti ne vidjeti. Predlažem da se društvene mreže koriste samo u određenom zadanom dobu dana i vremenski ograničeno, tako se pažnja neće raspršiti kroz cijeli dan.
Imaš li nešto još za dodati na kraju?
U svakom slučaju, Instagram je odlična aplikacija koja je mnogima pomogla u njihovim karijerama. Oni koji su svoju pažnju i predanost usmjerili na Instagram vjerojatno žive od toga. Svima ostalima ne bi bilo loše zastati na dan – dva, dopustiti dosadi da izroni nove ideje i proizvede dopamin bez ekrana.
Razgovarala: Tina Sarajlić
Foto: Privatna arhiva