Orijentacijsko trčanje je sport u kojem je cilj u što kraćem vremenu obići unaprijed određenu stazu, označenu na zemljovidu koji natjecatelj dobiva na samom startu. Tada mu počinje teći i vrijeme koje se u cilju izračunava. Na zemljovidu je ucrtan određeni broj kontrolnih točaka koje natjecatelj mora pronaći, uz pomoć kompasa, po unaprijed određenom redoslijedu. Na cilju se registrira prolaz, izračunava vrijeme i kontrolira je li natjecatelj obišao sve zadane točke određenim redoslijedom. O detaljima orijentacijskog trčanja i što sve kroz taj sport možete naučiti doznajemo od Helene Verstovšek.
Natjecanje kroz šumu
Natjecateljski teren je najčešće šuma, s različitim reljefom i razinama prohodnosti. Zemljovid je unaprijed detaljno ucrtana i dorađena karta, posebno za orijentacijsko trčanje (tzv. orijentacijska karta). Na karti su kontrolne točke označene crvenim kružićem i rednim brojem, te povezani crvenom linijom kojom je određen redoslijed obaveznog obilaska kontrolnih točaka. Na terenu, na mjestu koja su označena na karti, nalazi se trostrana crveno-bijela prizma, s određenom kodnom oznakom. Također, na kontrolnoj točki, uz prizmu se nalazi elektronska stanica, koja je povezana signalom s ciljnim računarom.
Natjecatelji startaju odvojeno, razmaknuti nekoliko minuta, a put između zadanih točaka biraju sami. Nakon što svi dođu na cilj, oni koji su sve točke obišli po točnom redoslijedu, rangiraju se prema vremenu provedenom na stazi.
Na međunarodnoj razini, za orijentacijsko trčanje je mjerodavna Međunarodna orijentacijska federacija (International Orienteering Federation – IOF). Kao član IOF-a, u Hrvatskoj je to Hrvatski orijentacijski savez.
Natjecateljske kategorije se dijele prema spolu i prema godinama (od 10 do 90 godina, s razmakom po 5 godina). Svaka zemlja članica IOF-a bira svoju izbornu vrstu, koja se natječe na svjetskim prvenstvima, jednom svake godine. Svi ostali se mogu slobodno natjecati, prema svojim dobnim kategorijama, na svim međunarodnim natjecanjima. Na primjer; na međunarodnom veteranskom prvenstvu (WMOC), koje se također održava jednom godišnje, mogu nastupiti svi stariji od 35 godina bez posebnih uvjeta. Na tim natjecanjima se redovito natječe preko 4000 natjecatelja, a uvijek se pojavi i nekoliko natjecatelja starijih od 90 godina.
Najpoznatije otvoreno natjecanje održava se u Švedskoj pod nazivom O-ringen. Na tom natjecanju se svake godine natječe između 15 i 25 tisuća natjecatelja!
Orijentacijsko trčanje u Hrvatskoj je rijetkost
Razgovarali smo s trenerom i natjecateljem orijentacijskog trčanja, Darkom Merunkom, koji nam je otkrio sve o svom omiljenom sportu, ali i svojim uspjesima i problemima s kojim se OT svakodnevno susreće. U orijentaciji aktivno sudjeluje 35 godina, u kojima je i proputovao pola svijeta. Bio sam predsjednik kluba, trener i član izvršnog odbora saveza. Dosad je u raznim natjecanjima (svijet i EU) osvojio 150 medalja.
Koliko je u svijetu proširena ova disciplina, zahtijeva li posebnu kondiciju, kada se službeno postaje profesionalac u ovome, a do kada je to rekreativno?
Ova disciplina je dosta proširena u svijetu, pogotovo u nordijskim zemljama gdje je nakon skijaškog trčanja najmasovniji sport. Bavljenje orijentacijom ne zahtjeva posebnu kondiciju, a sport je rekreativnog tipa. Profesionalno bavljenje orijentacijom je rijetko, u Hrvatskoj ne postoji.
Postoje li neka pravila kojih se treba držati?
Pravila za orijentacijsko trčanje postoje, a to je da su zabranjeni navigacijski uređaji i njihovo korištenje. Nije dozvoljeno uzimanje supstanci za postizanje boljih rezultata (doping) te je nužno poštivati ograničenja kretanja na karti. Ne smije se ulaziti u ograđena područja, privatne posjede i slično.
Na koje opasnosti se može naići, jeste li imali nekih problema na terenu s dosadašnjim polaznicima?
Nema opasnosti koje se mogu navesti kao takve, uglavnom se sve svodi na ogrebotine i padove uslijed nepažnje.
Postoje li neka natjecanja vezana uz orijentacijsko trčanje? Recite nam nešto više o svom klubu.
Postoje naravno, neka od bitnijih natjecanja su: Svjetsko prvenstvo u orijentaciji koje se organizira svake godine na drugoj lokaciji, Veteransko prvenstvo i O-Ringen (koji je po broju natjecatelja duplo veći od olimpijade). Klub OK Maksimir je osnovan 1981. godine i prvi je takav klub na našim područjima. OK Maksimir organizira i školu orijentacije u trajanju od 2 mjeseca tijekom kojih polaznici prolaze teoretska i terenska predavanja.
Neki vaš osobni rekord?
Više puta bio sam prvak Hrvatske u svojoj kategoriji, a trenutno sam aktualni prvak Hrvatske u sprint orijentaciji u svojoj kategoriji.
Moje iskustvo: Sport uz koji se opuštam, razvijam intelekt i uz kojeg bolje upoznajem prirodu
Helena Verstovšek, specijalistica zaštite okoliša u slobodno vrijeme bavi se orijentacijskim trčanjem u kojem uživa. Popričali smo s njom o njenom iskustvu i evo što nam je ispričala o svom zanimljivom hobiju.
Na nagovor prijateljice koja se bavi orijentacijskim trčanjem odlučila sam provjeriti koliko bi me to moglo zanimati. S obzirom na to da sam osoba koja voli provoditi vrijeme u prirodi, smatrala sam da bi mi takva vještina mogla puno pomoći u raznim situacijama, a s druge strane nisam imala što izgubiti. Nisam trebala nikakvo predznanje, dobra volja je sasvim dovoljna. Nema uvjeta u pogledu dobi, kondicije…To je aktivnost kojom se mogu baviti djeca, odrasli, ali i ljudi starije dobi. Većina ljudi koja je došla iz znatiželje kao i ja, danas se bavi orijentacijom.
Jedan trening podrazumijeva učenje snalaženja na karti (korisno i općenito u životu jer ponekad u šumi GPS nije dostupan, ali karta uvijek funkcionira, pogotovo ako se znate njome služiti), prepoznavanja detalja (naučite gledati oko sebe i prepoznati razne detalje koji Vam pomažu u snalaženju), korištenje kompasa, pronalaženje kontrola (unaprijed postavljene kontrole koje se pronalaze služeći se kartom i kompasom).
Rute se uglavnom biraju do dobnim kategorijama, znanju i sposobnostima polaznika. U školi se prvih nekoliko puta ide u grupama (proces učenja na terenu), ali kasnije polaznici idu sami, što i jest krajnji cilj. Rute mogu trajati od 20 minuta do otprilike 2 sata. Orijentacijsko trčanje je individualan sport, nije grupni, ali to ne znači da ako negdje zastanete i niste sigurne gdje se nalazite na karti da vam nitko neće pomoći, dapače, ponudit će vam pomoć. Ovo je jedan od sportova gdje su i žene i muškarci jednako zastupljeni, zapravo je u puno slučaja gdje je ovo obiteljski sport, jer se njime mogu baviti sve dobne skupine, ima mjesta za svakoga.
Helena Vestovšek
Orijentacija je bitnija od brzine
Od opreme treba imati tenisice i kompas. Sa sobom nosite osim navedenog i kartu s ucrtanim kontrolnim točkama koju osigurava organizator. Mobitel je dozvoljeno i poželjno imati uz sebe, ali ne za određivanje smjera i lociranje, nego kao opciju u slučaju da se izgubite i da vam je potrebna pomoć. Korištenje u druge svrhe nije dozvoljeno. Meni ovi treninzi predstavljaju opuštanja, druženje, veselje pri pronalasku kontrole (euforija), zadovoljstvo primjenom naučenog u praksi. Nakon treninga slijedi druženje koje je uvijek ispunjeno smijehom i raspravama oko puteva na ruti.
U orijentacijskom trčanju je bit doći do cilja, ali tako da idete razmišljajući svojom glavom i koristeći svoje orijentacijsko znanje kako bi što prije obišli sve postavljene kontrolne točke i to po mogućnosti najkraćim mogućim putem.
Pripremila: Vjera Pađen
Foto: Pexels, privatni album