Vjerujemo kako ste Evičine radove od merino vune već zamijetili na Instagram profilu queenstangleddesires, ali isto tako smo sigurni da to nije jedino što vas je privuklo u njenom svijetu. On vrvi zelenilom, životinjama, prekrasnim detaljima i čarobnom oazom uz život u prirodi nadomak Zagreba. Njena opuštena energija i prekrasni kadrovi doma koje nesebično dijeli sa svojim pratiteljima uz brojne savjete, zaintrigirali su nas da popričamo s njom i da svima koji još nisu čuli za nju, predstavimo djelić ove bajke.
Što je to što je prevagnulo kod odluke da gradski život zamijenite onim u prirodi?
Imali smo malu vikendicu u Barbarićima kravarskim u koju smo voljeli odlaziti u ljetnim mjesecima. Okružena je šumom. Priroda tamo je stvarno predivna. Mir, tišina, čisti zrak. Namjeravali smo ju polako uređivati i u mirovini preselili tamo. Jedne večeri, kada smo se vozili kroz šumu prema vikendici, ugledali smo pored puta dva mala bijela štenca. Jedan je bio teško ozlijeđen. Naravno, uzeli smo ih i odveli veterinaru. Ispostavilo se da je curica dobro, ali je drugog psića vjerojatno udario auto. Imao je potres mozga, napuknutu slezenu, slomljena rebra i krvarenje u plućima radi čega je dobio tešku upalu pluća, a imao je problema i sa smrskanom zadnjom nogicom. Rekli su da je to ozljeda stara danima i da nema puno šansi za oporavak, ali nismo odustajali. Nakon gotovo mjesec dana u stacionaru, bio je dovoljno stabilno da nam ga predaju i da mi preuzmemo daljnju brigu za njegov oporavak, stoga smo se iz tog razloga privremeno preselili u vikendicu. Mi smo tada već imali jednog psa i tri mačke… Kada se oporavio, odlučili smo vratiti se u stan. Međutim, stvari nisu tekle glatko. Radi cijelog stresa koji je doživio, pas je bio jako traumatiziran i svako razdvajanje od nas, naš odlazak na posao i njegov ostanak u zatvorenom, izazivao je kod njega anksiozne napade (panično slinjenje i uništavanje doslovno svega). Pojeo nam je sav namještaj, doslovno. Pokušali smo sve, ali ništa nije pomagalo. Tako smo se odlučili vratiti u vikendicu jer se tamo osjećao puno bolje. U tom trenu vikendica još nije bila uređena. Nije postojala čak ni kuhinja, pa smo se primili uređenja. Osim toga, u tom razdoblju, muž je radio vrlo stresan, jako odgovoran i dinamičan posao zbog kojeg se počeo nositi s ozbiljnim zdravstvenim problemima. Znali smo da nešto brzo moramo promijeniti u načinu života. Dakle, iako smo namjeravali u budućnosti živjeti u prirodi, život nam je poručio da ne trebamo čekati 20 godina za to, nego da svoje snove možemo ostvariti odmah. Zahvalni smo i Lunji koji nam je to pokazao. Muž je uz preseljenje odlučio promijeniti i posao i tako smo počeli učiti živjeti drugačije, rekla bih normalnije i prirodnije čovjeku.
Koje su po tebi najveće prednosti, a koje mane kod takvog lifestylea? Što ovdje možeš, a prije nisi mogla?
Često smo mi sami sebi najveća prepreka. Iako ponekad znamo da trebamo napraviti neke promjene, teško nam je mijenjati sebe i svoju životnu rutinu. Najteže je pobijediti sebe. Ipak, kad uspiješ pobijediti sve strahove, počinje nova era. Započeli smo novi život o kojem nismo znali ništa, ali bili smo spremni učiti.
Prva prednost je priroda. Živjeti u šumi je veliki benefit. Šuma iz tebe izvuče sve negativno, a daje ti mir. Ti zvukovi pjeva ptica, šuštanje lišća, cvrčanje cvrčaka… kad imaš pse puno i šetaš, još si više u doticaju s njom. To smo odmah shvatili, pa smo kod gradnje nastojali ostaviti što veći kontakt s prirodom (velike pomične staklene stijene koje daju dojam stapanja s prirodom) npr. iz kreveta noću gledamo zvijezde, a iz boravka imamo takav pogled na šumu da nam je TV postao apsolutno nepotreban uređaj. Potpuno smo promijenili i dnevnu rutinu, način razmišljanja, način prehrane, sve smo doveli u sklad s prirodom. Naučili smo puno o šumi, o jestivom i ljekovitom bilju, raznim šumskim plodovima i gljivama, saditi vrt, raditi vlastiti kompost…. I prije smo, dok smo živjeli u stanu u Zagrebu, vodili brigu o okolišu, ali preseljenje je sve podiglo na puno višu razinu. Primjerice, ugradili smo solarne panele, napravili smo sustav prikupljanja kišnice kako ne bi nepotrebno koristili pitku vodu i sl. Morali smo kupiti još jedan automobil da svatko ima svoj jer ovdje nema gradskog prijevoza, a taj drugi je električni, pa smo i tu ekološki orijentirani. Još ga i punimo solarno.
Iako oboje radimo i „normalne poslove“, ja sam započela biznis s vunom , a muž je razvio brand upcyclinga.
Ovakav način života nema manu. Samo se moraš dobro prilagoditi i kad to napraviš, shvatiš da su sve to samo prednosti.
U sjećanju nam je ostala anegdota koju si ne tako davno podijelila sa svojim pratiteljima na Instagramu, kada ti je na vrata pokucala gospođa s nesvakidašnjom ponudom. Naime, željela je kupiti kuću sa svim tvojim stvarima u njoj. Kako ste ti i suprug reagirali na to i što misliš o svemu tome? Imaš li za podijeliti još nekih takvih sličnih anegdota?
Prvo smo bili baš šokirani. Naravno, bilo nam je drago da se nekome toliko svidjela naša kućica, ali ono što se toj ženi svidjelo je kompletan paket, taj način života. Iskreno, ja bih voljela da smo mi našu kuću gradili ispočetka, a ne renovirali postojeći objekt (što nije bilo moguće radi preseljenja praktički preko noći). Čak sam malo gledala zemljišta u blizini, ali nisam našla ni približno lijepu lokaciju. Osim toga, naše dvorište…svo to drveće i biljke koje smo sami posadili i dočekali da narastu – to ne bih mogla ostaviti. To je u stvari bila prilika da još jednom preispitamo svoju odluku i utvrdimo kako smo dobro odlučili.
Kojih 5 stvari koje najviše voliš u svom domu i zašto?
Najviše volim prirodu oko doma. A u samome domu, taj doticaj s prirodom, staklene stijene koje nam omogućavaju uživanje u prirodu u svim vremenskim prilikama i neprilikama i godišnjim dobima. Zavoljela sam i maglu i kišu jer sada sve izgleda tako čarobno… priroda je sve. Super mi je i što svaki dan srećemo divlje životinje (srne, lisice, zečeve, kune, jazavce, ježeve, vidimo i veprove, ali to je još uvijek malo zastrašujuće). Ponekad nam lije dođu čak i u dvorište (objavila sam nedavno u story jednu takvu situaciju). Više nas se ni ne boje! U interijeru volim kamin koji daje tako čarobnu atmosferu zimi. U vatricu možeš gledati satima, a taj zvuk pucketanja baš umiruje. Volim i pogled na zvjezdano nebo i najljepše izlaske sunca iz kreveta, a volim i svoju kupaonicu bez fuga koju je tako lako održavati.
Kako bi ti opisala svoju mirnu zelenu oazu u 5 riječi?
Mogu i u 3 😁 Raj na zemlji.
U nastavku uživajte u maloj šetnji kroz ovaj čudesni dom.
Razgovarala: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Privatna arhiva