Unutrašnjost Lijepe naše skriva pregršt prirodnih bisera koji isprva oduzimaju dah, a onda krenu puniti sve istrošene baterije u našem tijelu i umu. Jedan od takvih bisera zasigurno je i šetnica Medjame kod grada Čazme, udaljenog od Zagreba oko 60 kilometara.
Moć prirode uz šetnicu Medjame
S obzirom na blizinu ove lokacije, odlučili smo nedjeljno poslijepodne provesti upravo istražujući te vijugave šumske puteve zanimljivog močvarnog područja uz cvrkut ptica koje uzbuđeno dočekuju buđenje prirode. Naime, proljeće nas zove na sve strane iako još kalendarski nije službeno nastupilo, a gole grane listopadskog drveća još uvijek strpljivo čekaju da sunce bude dovoljno uporno kako bi nastale njihove nove šuštave zelene haljine.
Iako je šetnica pomno uređena, drvena pješačka staza napravljena je tako da u potpunosti poštuje mjesto u kojem žive brojne životinjske i biljne vrste i ne remeti njihov prirodni sklad. Staza je uzdignuta dosta visoko iznad tla, prilagođena je obiteljima s malom djecom i osobama s invaliditetom, stoga sve dobne skupine mogu neometano uživati u harmoniji prirodnog ambijenta. Mi smo došli s dječjim kolicima i cijelom rutom od oko dva kilometra vozili smo svoju djevojčicu u njenim kolicima te tako ovaj izlet označili kao zabavno i poučno provedeno poslijepodne u prirodi.
Čarolija sunčevih zraka na močvarnom tlu
Polaganom šetnjom dobro smo promotrili ova zanimljiva staništa vodozemaca, ptica močvarica i gmazova poput barske kornjače koju smo prvu zamijetili čim smo napravili nekoliko koraka.
Oduševio me trenutak u kojem su djeca iz obitelji koja se kretala ispred nas oduševljeno klicala kada su vidjela kornjaču, a ona se unatoč svoj toj buci koja je nastala, mirno izležavala na grani u bari i upijala predivnu toplinu sučevih zraka. Sunce je plesalo jedan posebno nježan i tihi ples. Ispreplitalo je svoje zrake između golih grana skroz u dubinu šume u kojoj je šetnica smještena, kao da su one njegove ruke kojima želi obgrliti svako biće u ovom zanimljivom staništu, stoga nam ni u jednom trenu nije bilo prohladno. Čarolija sunca stvorila je odsjaj na površini močvare koji je izgledao gotovo čarobno.
Unutarnja harmonija i zahvalnost
Duž cijele šetnice postoje mjesta na kojima možete zastati, odmoriti i sjedeći u tišini promatrati prirodu oko sebe. Ponekad nam je u životu potrebno samo to – malo tišine u kojoj možemo pronaći divno i moćno utočište za izoliranje od svih životnih izazova. Kao što majka jednim zagrljajem može pomoći djetetu da lakše prebrodi sve ono što ga muči i/ili boli, tako i priroda grli svako biće koje joj se utječe i s ljubavlju nam pruža veliku dozu unutarnjeg mira i nove energije.
Kretali smo se drvenim mostovima puni zahvalnosti što imamo priliku doživjeti jedno sasvim drugačije poslijepodne. Vjerujem kako bi nam ova šetnja ponudila drugačije iskustvo kada bi drveće imalo listove i razgranate krošnje jer zelenilo bi cijeloj priči dalo jedan posebniji značaj i dodatni benefit odmora za um, no to samo znači da ćemo se vratiti još jednom kako bismo istražili i taj osjećaj šetnje „kroz krošnje“ drveća.
Načini na koje pojedina mjesta u nama stvaraju mir i harmoniju vrlo su nevjerojatni, a moć prirode koja gotovo uvijek ima svoje prste u tome je nestvarna.
Tekst i foto: Dalia Žmegač-Kunić