“Draga Mama,
i danas se sjećam svih čestitki koje sam ti pisala za Majčin dan. Nisam ti ih nikada dala. Neke ti ni ne želim nikada dati jer znam, neće ti se svidjeti.
Sjećam se kada sam ti pisala te čestitke koje su bile šarene i ispunjene bojama i rimama da sam te gledala kao lijepu, pametnu, sposobnu – kakva sam sanjala biti.
Sjećam se da mi je tada i srce igralo, onako djetinjasto i naivno.
Pišem ovo i padaju mi na pamet sve one stvari koje sam kao dijete radila i koje su izazivale upravu tu reakciju, lupanje srca. Sjetila sam se jedne koja je znala biti često: uzimala sam tvoje cipele, i to one s visokom potpeticom, kriomice, dok si bila na poslu.
Znala sam da radim nešto što ne smijem, ali sam onda zauzvrat, osjećajući blagu krivnju, pospremila tvoju sobu, oprala suđe od sinoć, tvoje žličice od sladoleda, i bacila sve one kutije obiteljskog pakiranja 4 okusa tvog najdražeg deserta. Nisi nikada otkrila da sam po stanu šetala u tvojim cipelama koje su mi bile za 5 brojeva veće.
Uzimala sam tvoje cipele jer sam htjela osjetiti kako je to biti žena, biti mama. Ali, sada kada razmišljam, nikada ne bih stala u te tvoje cipele bez obzira što mi danas odgovara tvoj broj.
Sjećam se kada sam ti pisala čestitke za Majčin dan. Trudila sam se biti najbolja. Trudila sam se nacrtati motive koje voliš. Iako sam ja naučila crtati ruže i obojati ih u crveno, uvijek si govorila da ne voliš crvene ruže. Nikad mi nije bilo jasno zašto. Pa ruža je toliko simbolična.
Sada, da ti pišem čestitku za Majčin dan, ne bih pisala. Ne bih bojala niti slagala rime. Poklonila bih ti crvenu ružu: kao simbol svih trnova koje si kroz djetinjstvo (ne)svjesno stavljala; kao simbol mog cvjetanja kad sam izašla iz tvog vrta.”
Ovim tekstom željeli bismo osvijestiti da Majčin dan nije za svakoga dan pun ljubavi i zahvalnosti.
Za mnogu djecu, ali i majke, ovaj dan može biti težak, probuditi neugodne emocije i osjećaje.
Za sve vas koji se u tome prepoznajete, budite nježni prema sebi danas.
Društvene mreže danas će biti prepune nasmiješenih lica s majkama, ali to ne znači da im se svima srce smije. Ne zaboravimo da je važniji osmijeh u sred tjedna koji je iskren, nego onaj namješten i objavljen.
Svim Majkama koje svoje uloge žive odgovorno i s bezuvjetnom ljubavlju prema djeci želimo sretan njihov dan!
Tekst: dr.sc. Anđela Jelić, mag.psych.
Foto: Pexels