Miris naranče, limuna i maslaca. Tijesto što se diže pod krpom, u emajliranoj zdjeli. Pelješka sirnica nije samo pogača – to je miris doma, blagdana i djetinjstva. Nastala u skromnoj kuhinji obitelji Antunović, danas je jedan od najtraženijih uskrsnih proizvoda u Hrvatskoj, zahvaljujući upornosti, ljubavi i – jednoj odluci da tradiciju podijele sa svijetom.
Danas poznata diljem zemlje, pelješka sirnica brenda Croccantino ima korijene u maloj kuhinji obitelji Antunović u Orebiću. Nije od sira – nego nježna, slatka, mekana pogača s koricom limuna i naranče, maslacem i mirisom djetinjstva.
„Sjećam se tatinih priča, mirisa i tog osjećaja pripreme za Uskrs. Sirnica nije bila samo kolač – bila je znak da dolazi nešto važno“, prisjeća se Marija Antunović, vlasnica Croccantina.
Domaći recept koji je prije 30 godina prvi put zakoračio u svijet
Godine 1995. obitelj Antunović pokrenula je profesionalnu proizvodnju slastica i kruha, a prva sirnica iz te proizvodnje ponuđena je za Uskrs iste godine – pažljivo zapakirana u prozirni celofan, s malom mašnicom na vrhu. Bio je to trenutak kada je jedan domaći recept zakoračio u svijet.
„U samim počecima, bilo je izazovno napraviti prvu profesionalnu proizvodnju veće količine sirnice, susresti se s velikim mikserima, profesionalnom pećnicom i komorom za dizanje tijesta. Sirnice smo do tada radili isključivo u toplini vlastite kuhinje, daleko od profesionalnih uvjeta. Bio sam mlad, entuzijastičan, pun volje i energije da uspijemo. Ta sirnica je tada bila najbolje što smo znali i mogli ponuditi, ali, iako je osnova recepta gotovo jednaka kao i danas, iskustvo koje smo u međuvremenu dobili, greške na kojima smo učili, doveli su do prepoznatljive strukture, okusa i mirisa sirnice koju danas nudimo“. – ističe Željko Antunović, Marijin otac.
Prva veća prekretnica za ovo malo obiteljsko poduzeće dogodila se 2001. godine, kada je znanje o sporom zamjesu, fermentaciji i razvoju glutena, stečeno u Italiji na edukaciji o panettoneu, primijenjeno upravo u tehnologiji proizvodnje sirnice. Rezultat? Sirnica postaje sočnija, mekša i tehnološki savršeno stabilna.
Zagrebački dečko u ulozi pelješkog zeta
Dugo je pelješka sirnica bila poznata samo lokalno – južni dio Jadrana, Pelješac, Korčula. No kada su Marija i njezin suprug Ivan pokrenuli Croccantino te počeli sudjelovati na sajmovima hrvatskih otočnih proizvoda, pelješka sirnica prvi je put izišla iz lokalnih okvira i stigla do šire publike.
„Iskreno, u početku mi nije ni palo na pamet ponijeti sirnicu za Zagreb. Mislila sam da je to nešto toliko naše, južnodalmatinsko, da neće pobuditi interes izvan Pelješca. Ivan me uspio nagovoriti da donesemo nekoliko komada – čisto da ljudi probaju. Prodali smo ih u nekoliko minuta. Sljedeći dan smo donijeli više, pa još više… I završilo je tako da smo svježe sirnice svaku večer slali noćnim autobusom iz Orebića za Zagreb. Ljudi su dolazili ciljano, čekali nas, redovi su bili dugi, a kad bi ostalo samo nekoliko sirnica na stolu – kupci su se znali i pošteno raspraviti tko je bio prvi“ – s osmijehom priča Marija.
Na štandu su obožavali Ivana – njegov zagrebački naglasak u kombinaciji s entuzijazmom za pelješke sirnice bio je šarmantan kontrast. Starije gospođe sumnjičavo bi prevrtale sirnicu u rukama i pitale otkud jednom ‘zagrebačkom dečku’ pravo da prodaje nešto tako domaće i južnjačko. On bi se nasmijao i odgovorio da je pelješki zet – i tako postao jedan od najomiljenijih prodavač sirnica u gradu. Tijekom pandemije 2020. svi sajmovi su otkazani, ali Marija i Ivan nisu htjeli izgubiti kontakt sa svojim kupcima. Sjeli su u kombi i krenuli – dostavljali su sirnice po Zagrebu, od vrata do vrata, svima koji su ih naručili putem društvenih mreža.
„To je bilo ludo i iscrpljujuće, ali nama je bilo važno opravdati povjerenje svojih kupaca. Ljudi su nas čekali s osmijehom, prepoznali trud. I tada smo shvatili da ne možemo više ovisiti o sajmovima. Otvorili smo stalno prodajno mjesto ‘Pelješki zet’ na tržnici Dolac, započeli suradnje s delikatesama i danas sirnicu nudimo kroz razgranatu mrežu prodajnih mjesta diljem Hrvatske.“ – prisjeća se Ivanova bolja polovica.
Sirnica se u ovoj Croccantino radionici ručno radi svaki dan. Korice limuna i naranče naribane su iz domaćih peljeških plodova. Sok se smrzava i ljeti koristi za sorbete, a aroma rakije od ruža – tradicionalne dalmatinske mirodije – čini je neodoljivom. Danas je Croccantino sirnica toliko tražena da ju za njihove stalne kupce rade i tijekom cijele godine i ostvaruju svoju misiju da do nje lakše dođu i oni izvan Pelješca. Tako je danas pelješka sirnica dostupna u Zagrebu u trgovini Pelješki zet na Dolcu (mliječna hala), kao i kod partnera brenda: Veronika Delikatese, Mrkvica, Friškoteka. U Splitu i Rijeci dostupna je u Veronika Delikatesama, u Dubrovniku u marketima Prima i DB Kantun, u dućanu Cibaria Sana u Metkoviću, Mali Đardin u Pločama, i naravno – u Croccantinu u Orebiću.
Tekst: PR
Foto: PR