Unutrašnjost Istre odavno je prepoznata kao sjajna eno gastro destinacija, nema u tome ništa novo. No ono što je novo i što nikako ne bi trebalo propustiti ovog kolovoza ako ste u blizini krasne zemlje, Istre mile jest Free Friday Tasting u Kaštelir-Labincima. Poslali smo Guštericu da provjeri što to nudi općina s tisuću i po stanovnika u kojoj je registrirano čak 150 OPG-ova.
Dok zoru jednog petak dočekujem s vrućom šalicom kave i jutarnjim soakanjem novozagrebačkog izlazećeg sunca slutim kako je preda mnom jedan uzbudljiv dan. Na Andrein poziv u 7 am sharp krećemo put Istre i općine koja obuhvaća 32 km², idemo put Kaštelir- Labinaca. I da, za Kaštelir-Labince prvi put čujem. Cjelodnevni boravak u šarmantnoj općini učinit će da ih više nikad ne zaboravim. Pa već sam taj petak slala frendicama poruke da se moramo organizirati i doći zajedno! No, polako. Daleko je još do kraja dana.
Prije svega marenda. Koju ćete sami pripremiti!
Za početak valja marendati. No kako su Istrijani vrijedni, neće ni vas pustiti da se izvučete tako lako. Tko je vidio samo sjesti za stol i jesti? Valja prije toga i nešto napraviti. Bar paštu za ručak. U OPG Venier dočekuje nas gospođa Lucia. Pred njom su velika daska, muka (brašno) za koje u OPG Venier sami uzgajaju i melju pšenicu, sol i kipuća voda. Uhodanim pokretima umijesila je tijesto, pa pokazuje kako se na dasci u tren zavaljaju žbirići. Kaštelirski je to naziv za tradicionalnu istarsku tjesteninu koju mi kontinentalci (pre)poznajemo kao istarske pljukance.
“Ajde sad vi”, govori dok ritmičkim pokretima priprema pljukance za dvadesetak gostiju. Uzimamo tijesto i, zaista, brzo hvatamo grif. Lako je praviti žbiriće kad je tijesto dobro. A dobro je ono koje se ne lijepi za dasku, niti je suviše tvrdo kako žbirići ne bi bili žilavi. U kipućoj vodi kuhaju se još dvije minute nakon što isplivaju, pa se serviraju sa šugom koji se priprema u istoj kuhinji. Postoji i varijanta šuga bez mesa, odnosno s domaćim tikvicama. Sjedamo za stol i guštamo u marendi kao da smo radili na zemlji, a ne se tek dovezli iz Zagreba. Čaša domaćeg vina i vrijeme je za polazak na iduću lokaciju.
Nakon marende – pravac podrum
Kad bi vas netko pitao koji su to obiteljski poslovi, sigurna sam da bi vam među prvima na pamet palo vinarstvo, odnosno vinogradarstvo. Onaj tko se danas počinje baviti vinogradarstvom čini to za generacije koje ga nasljeđuju. No kad se već generacije bave lozom, to je posve druga priča. U vinariji Cossetto dočekuje nas 22-godišnja Denis Cossetto koja nas provodi po podrumu, priča o obiteljskoj povijesti, prvoj etiketi iz 2002. godine i kako danas u poslu funkcioniraju tri generacije koje na brizi imaju osam hektara vinograda. Prošle godine Denis je napravila svoje prvo vino, Gentile, pitku malvaziju (12,5%) u boci s navojnim čepom i modernom etiketom.
Dok usput otvara butelje kako bi kušali vina, priča anegdotu o jednoj drugoj etiketi. Naime, jednom je prilikom Edo Murtić kušao njihova vina i izjavio kako su izvrsna, ali je etiketa (na kojoj je u to vrijeme bio Dioniz, grčki bog vina) – kriminalna. Pa im je poklonio svoj motiv mozaika koji i danas krasi boce, a Mozaik je i naziv kupaže crnih sorti merlota, borgonje i cabernet sauvignona, jedne od 12 etiketa koje ćete pronaći u Cossettu. Među njima je i prvi Cossetto pjenušac, Moment, kreiran od 80% terana i 20% chardonnaya. Dalo bi se još zadržati kod Cossetta, no kad je već petak i Free Friday Tasting, želite probati što više toga.
Ako niste nikad bili na kušaonici maslinovih ulja, ovo je mjesto na kojemu ćete sve naučiti
A biti u Istri, a ne probati maslinova ulja je kao da i niste bili u Istri. Stoga nas put vodi u OPG Oliveri koje se već 20 godina bavi proizvodnjom maslinovih ulja, a u njihovim se maslinicima, u istarskoj crvenici, testira 50ak sorti maslina iz cijelog svijeta (grčka, marokanska, tuniška, talijanska, španjolska…). Danas imaju oko 2000 stabala, berba traje mjesec dana, ovisno o tome kako koja sorta dozrijeva, rezultat je 9 monosortnih ekstra djevičanskih maslinovih ulja i ekskluzivan blend Sangreal u kojemu se miješaju različite sorte i to svake godine ispočetka.
Kroz degustaciju nas vodi Ines Paulišić, senzorska analitičarka maslinovih ulja, koja nas poziva da čašice u kojima stižu monosortna maslinova ulja ugrijemo među dlanovima. Nakon nekoliko desetaka sekundi najprije osjetimo miris, a zatim uzmemo gutljaj nakon kojeg se nekoliko puta povuče zrak kroz zube, kako bi do izražaja došao i pun okus. Pritom nam Ines točno opisuje što ćutimo na nosu, a što na nepcu. Prilika je ovo i da pravilnim kušanjem i uočavanjem razlika u okusu, saznate koja sorta maslinjaka vama najbolje odgovara – blagih okusa (Maurino, Pendolino, Arbequina), srednje intenzivnih okusa (Rosulje, Leccino, Buža) ili intenzivnih okusa (Coratina, Bjelica, Crnica), pa ga odmah i nabavite na licu mjesta.
Prvo kaštelirsko craft pivo popijte uz bazen
Vrući ljetni dan nakon mirisnih i opojnih ulja jednostavno zove na hlađenje. Pa svoj doživljaj Kaštelir-Labinaca nastavljamo u prvoj kaštelirskoj craft pivovari Castellana koja je s radom startala ove godine. I odmah na početku, unatoč super uređenom interijeru, produžite kroz pivnicu – na bazen sa stražnje strane! U Castellani nas dočekuje nasmijana profesorica klavira Tina Kovač De Faveri koja se školovala i živjela u Italiji deset godina. Ono što joj je nedostajalo bila je Istra, pa se sa suprugom Gabrielleom, Talijan koji korijene vuče iz Kaštelir-Labinaca, vratila doma.
Vesela Tina objašnjava kako nikad nije mislila da bi ‘radila biru’, ali je to bila suprugova želja, pa su zajedno ušli u posao. I dok samozatajan i tih Gabrielle priprema sendviče s domaćim kruhom od dropa bire, Tina na kušanje nezaustavljivo donosi četiri vrste piva od ječma koji sami uzgajaju – Bjonda (Blond Ale 5,2%), Školar (Pale Ale 5,5%), Školarka (Saison 6,0%) i Kaštelirka (White IPA 6,2%). Dok ponavljam kušanje jantarne Školarke i aromatične i začinjene Kaštelirke, jer se ne mogu odlučiti koja mi je bolja, Tina objašnjava kako su im u planu i sezonske i specijalne pive, a ideja je i da uzgajaju svoj hmelj. Čak i ako se ne odlučite provesti petak u Kaštelir-Labincima, ubacite Castellanu na svoju ‘to go’ listu.
Maslina se sadi da vidi more. Ako ne vidi more, nije dobro.
Dan nije dovoljno dugačak za obići sve što Free Friday Tasting u Kaštelir-Labincima nudi, jer uz kvalitetna vina i nagrađivana maslinova ulja, uz pljukance i craft pivo, ovdje ćete još pronaći i jedino bučino ulje u Istri, fine rakije, đumbirovo pivo i prvi hrvatski craft tonik, a kušat možete i ginetu, tradicionalno istarsko piće koje se radilo tamo gdje nije bilo vina. Gineta je, zapravo, istarska varijacija tonika, a radi se od smrikve.
O tome nam govori Edi Brčić koji je možda i najbolji ambasador Kaštelir-Labinaca. Dočekuje nas na svom OPG-u, pa nam u kobaltne čašice toči svoje maslinovo ulje koje je blend različitih sorti prešanih na temperaturi do 26°C. Usput objašnjava kako se ‘maslina sadi da vidi more’. Ako ne vidi more, nije dobro. Otkriva i zašto se maslinovo ulje kuša iz čaša plave boje: “Kod maslinovog ulja se nikad ne ocjenjuje boja, već isključivo okus. Kako nas boja ne bi ‘zavela’, ulje se kuša isključivo iz neprozirnih čašica.”
Maleni obiteljski kamp za ultimativno guštanje
Naš Free Friday Tasting dan u Kaštelir-Labincima završavamo u Žardinu, tradicionalnom istarskom restoranu u kojemu su spremili istarski pjat (istarski pršut, ovčji sir, salamini tartufi i kobasica), fuže s tartufima, njoke sa šugom i pljukance u umaku od gljiva. A za slatki završetak dana na stol stiže ni previše slatka ni previše kisela nego taman koliko treba krostata s kremom od limuna. Stavili smo šest kvačica na 11 lokacija koje nudi Free Friday Tasting u Kaštelir-Labincima. Više od pola, dosta daleko od svega što se nudi.
Uvijek govorim da na svakoj lokaciji treba ostaviti nešto i za sljedeći put. U Kaštelir-Labincima, sa svime što nudi, se to nametnulo samo od sebe. Nas je put odveo u Zagreb, no povratak je neizbježan. A onda ćemo si uzeti par dana za guštanje u Kaštelir-Labincima i Vižinadi, jer na neka se mjesta uvijek rado vraćamo.
Za dodatne informacije posjetite Together In Kaštelir-Labinci!
p.s. Ukoliko tražite mjesto za noćenje, a volite prirodu, mir i tišinu bez previše ljudi, škicnite novootvoreni Natura Camp Karli. U preslatkom kampu možete kampirati sa svojim šatorima, njihovima šatorima, kamperima ili odabrati glamping šator ili mobilnu kućicu. Kamp vodi mlada obitelj, a guštat ćete u zvjezdanom nebu, jer je struja dostupna tek na nekoliko mjesta u kampu. Mene je oduševila podignuta gredica s rajčicom, tikvicama, malinama… Baš kao i kutak sa začinskim biljem (kadulja, menta, vlasac, bosiljak…) u kuhinji.
Moglo bi vas zanimati: Je li Podgora najljepši biser u niski Makarske rivijere?
Tekst: Lucija Biondić aka Gušterica
Fotografije: Sebastijan Skoko, Lucija Biondić