Iako nakon svake ture valja nadoknaditi i potrošenu energiju, zaputit ćemo se u na mjesto na kojem se kalorije ne broje. Gorski kotar raj je za sva osjetila, a ovaj tjedan Gušterica predlaže Petehovac, mjesto na kojemu će osobito uživati vaši okusni pupoljci.
Drugo jutro ispijam prvu jutarnju kavu s pogledom na najviši grad u Hrvatskoj. Delnice. Trenutno sam još malo više od najvišeg grada, na Štimčevom vrhu (1024 mnm), u planinarskom centru Petehovac. Iznad skijališta preko šalice do nosnica mi dopire miris vlažne i nepokošene trave. Rascvjetala livada postaje najbogatiji rasadnik poljskog cvijeća od kojih je svaki buket unikatan.
Iako u dugim rukavima i dugačkih nogavica, bosa stopala guštaju baš kao i obrazi koje sam okrenula toplom ljetnom suncu. S naletima vjetra stiže miris šume, pogled puca na okolne planine i vrhove… Je, još jedan raj na zemlji. Gorski kotar zaista zna upregnuti sva osjetila, mislim u sebi dok se prisjećam jučerašnje večere. U Petehovac smo stigli predvečer, nakon kružne ture po Skradu i obilaska Zelenog vira, Vrajžeg prolaza i Mužekove hišice.
Kava s pogledom na Delnice
Odmah sam znala sam da će Petehovac biti ishodište i mjesto za spavanje idućih par noći dok điramo po Gorskom kotaru, ali nisam znala da će biti i mjesto na kojem ću toliko uživati u hrani. Večera je započela božanstvenom juhom, gustom, bogatom gljivama i zasigurno jednom od boljih koje sam u životu pojela. Tonka nam otkriva kako se u njoj nalaze i bukovače, vrganji i šampinjoni, sve gljive koje nabavljaju od lokalnih gljivara. Samo prošle zime za potrebe restorana spremili su tri škrinje gljiva, ova godina je ipak nešto slabija, pa ih neće biti toliko. Nagovorili smo je da nam otkrije recept za istu, jer smo ga željeli podijeliti s vama.
Gusta i bogata gljivama ova je juha jelo zbog kojeg se valja zaputiti u Petehovac
Odrezak od divljači (jelena) u umaku od gljiva i s domaćim njokama
Da nisam već naručila odrezak od divljači u umaku od gljiva i s domaćim njokama, zasigurno bih pojela još jedan tanjur juhe. Ok, možda pola tanjura s obzirom na veličinu porcije. I to bi mi bilo dovoljno za nadoknaditi sve što sam potrošila u 4-satnoj kružnoj šetnji Skradom. Ovako, na stol stiže odrezak jelena. Meso je sočno i ukusno, porcija uistinu ogromna što je još jedan plus za Petehovac kod izjelica kakva sam i sama. Završiti večeru u Petehovcu bez deserta, i to jednog ciljanog, bio bi grijeh. ŠTRUDLA. U ponudi su tri štrudle s domaćim, rukom vučenim tijestom – štrudla od jabuka, štrudla od borovnice i kiselkasta, omiljena mi, štrudla od šumskog voća.
Teletina s pekarskim krumpirom
Štrudla od rukom vučenog tijesta sa šumskim voćem
Planinski centar koji je ime dobio po kokotu Petehu
Nadmorska visina od 1024 m može učiniti da pomislite kako je planinarski centar Petehovac odlično mjesto za zimski odmor, što je istina, ali ljetna sezona je jednako jaka. Možda i bolje od domaćih gostiju to znaju i koriste stranci koji ovdje zastanu na svom putu na Jadran ili s Jadrana, pa nekoliko dana provedu otkrivajući ljepote Gorskog kotara i obilazeći Nacionalni park Risnjak – uspnu se na najviši vrh Veliki Risnjak (1528 mnm) ili se spuste do najniže točke, izvora rijeke Kupe (314 mnm). Ne čudi dakle što i Petehovac radi čitave godine, ovaj planinski dio Hrvatske uistinu ima što ponuditi svojim posjetiteljima.
Zimi se na Petehovcu skija i sanjka, ljeti se može skijati na travi. Ili otići na vožnju kajakom ili rafting u blizini. Smješten u samom srcu Gorskog kotara, Petehovac postaje idealna lokacija za sve one koji se upuštaju u istraživanje zelenog srca Hrvatske, za planinare i bicikliste, za avanturiste i čitave obitelji. Zanima me još samo otkud Petehovcu ime… Svoje ime Petehovac duguje divljem pijetlu, kokotu, petehu kojih je nekad bilo na Štimčevom vrhu i okolici. Danas ih više nema – zadržala se tek priča. I naziv.
I kako doći do Petehovca?
Idete li autocestom iz Zagreba do Petehovca će vam trebati oko sat i pol (127 km), iz Rijeke 50 minuta (55 km), a sići ćete na izlazu Ravna Gora. Ukoliko se odlučite izbjeći autocestu i uživati u vožnji starom cestom, računajte da vam iz Zagreba treba sat vremena više, dok je iz Rijeke put duži za svega 10ak minuta.
Sa svojim raskošnim šumama, bistrim rijekama, mirnim jezerima i sunčanim livadama, Gorski kotar osvaja srca planinara i izletnika na prvu, a sa svojim jelima od divljači i trbuščiće svih onih koji znaju uživati u hrani.
I baš zbog toga smo mi i idući tjedan u brdima…
Tekst: Lucija Biondić
Foto: Privatna arhiva