Ne vidim ga i ne osjetim svaki dan, cijeli dan, ali povremeno me u šetnji zapuhne miris magnolija, povremeno primijetim kako mogu raditi uz otvoren prozor i s vremena na vrijeme uživam u toplim večerima. Ne može se više skrivati jer ga počinjem osjećati svakom porom svog bića – mislim naravno na PROLJEĆE.
Ožujak je na našem portalu posvećen buđenju duha i tijela i moram vam priznati kako sam jedva dočekala ovo vrijeme godine.
Ne znam za vas, ali s godinama su proljeće i jesen postali moja omiljena godišnja doba. Proljeće mi nekako miriše na nove i svježe početke, putovanja, druženja… Zar nije čudesno kako priroda brine o nama na jedan najsavršeniji mogući način?! Daje nam zimu za introspekciju i povlačenje u sebe, a onda nam poklanja proljeće koje je strpljivo čekalo da se vratimo sebi kako bismo se mogli dati i otvoriti svijetu…
Ja sam kroz upoznavanje sebe doista počela primjećivati i osluškivati sve te prirodne procese i toliko uživam u njima.
S prvim zrakama sunca vratila se i moja želja da u svoj dom svake subote unesem svježe cvijeće, da sredim svoj balkon, osvježim boje zidova, odbacim sve viškove koji su se skupili u mom prostoru, ali i u mom biću. Osjećam energiju koja kao da može promijeniti svijet, ali ne zavaravam se više da će to ići kroz promjene drugih. Jedna od mojih najvećih spoznaja je činjenica da mogu i trebam mijenjati sebe i od kada to znam postala sam svoj najveći navijač i uživam gledati kako ovih dana cvjetam. Shvatila sam i kako to cvjetanje nema veze s okolnostima. Štoviše, iako osobno prolazim kroz izazovno razdoblje i dalje ne odustajem od sebe. Njegujem se kroz male rituale koji meni u ovom trenutku život znače.
Bojim svoje dane kroz nutritivno bogate i šarene obroke koji hrane moje tijelo, osnažujem se fizički kroz vožnje bicikla, a ne zaboravljam ni svoju dušu kojoj poklanjam meditaciju, molitvu i knjige.
Nedavno je naša Inga napisala članak o poeziji Rupi Kaur i od tada mi u glavi jedan stih “Vi ste vaša vlastita srodna duša”. Zar nije oslobađajuće znati da ne moramo tamo negdje pronaći svoju srodnu dušu jer je ona zapravo oduvijek tu s nama?
Zato dragi naši čitatelji, dozvolite si ovog proljeća cvjetanje, rastite, budite svoji jer ste upravo takvi najljepši ukras ovom čudesnom svijetu. Zapravo, svijet kao da žudi za time da svatko od nas bude točno ono što jeste jer samo takvi možemo dati onaj pravi doprinos.
Mi ćemo vas kroz naše članke poticati na to. Nastavljamo izazove iz naše redakcije u sklopu kojih dijelimo s vama promjene kroz koje svaka od nas prolazi, očekuju vas i intervjui s inspirativnim ženama, mnogo priča o putovanjima, novim iskustvima, ali naravno nećemo zanemariti ni zdravlje kako tijela tako ni duha.
U svakom slučaju, jedva čekam otkriti vam sve na čemu vrijedno radimo…
Vama hvala na svakom čitanju i komentaru!
Šaljem vam veliki pozdrav! Do sljedećeg mjeseca,
Anđela Sabranović