Često čujemo izreku da iza svakog uspješnog muškarca stoji žena. No, vrijedi li isto i obrnuto? Stoji li iza svake uspješne žene muškarac koji je podržava i pomaže joj? Žene posjeduju nevjerojatne “supermoći” – od multitaskinga do žongliranja bezbrojnih obaveza – no pritom često zanemaruju vlastito zdravlje i blagostanje pokušavajući uskladiti sve svoje uloge. Biti žena, supruga, majka, prijateljica, poslovna žena i još mnogo toga može biti ispunjavajuće, ali prije svega, svaka žena bi trebala ostati vjerna sebi. Važno je pronaći vrijeme za sebe, brigu o vlastitom mentalnom zdravlju i održavanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života. Iako je sve to moguće postići i samostalno, uz podršku je neusporedivo lakše.
Kako bi rasvijetlile ovu temu, svoje iskustvo s nama su podijelile četiri uspješne žene – Anja Alavanja, Mirna Maras Batinić, Maria Grigoryan Vučković i Una Pašić Gregović. Ispričale su s kojim se izazovima suočavaju, koliko im je podrška partnera ili muških kolega važna te jesu li nailazile na predrasude o ženskoj samostalnosti u poslu. Njihove priče donose autentičan uvid u to je li uspjeh individualna priča ili zajednički trud – i koliko je pritom važan muški faktor.
Anja Alavanja, tv voditeljica i novinarka
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Koji su najveći izazovi s kojima ste se susreli kao žena u poslu/karijeri i kako ste ih prevladali?
Smatram da je ženama duplo teže ostvariti se poslovno. Ipak smo mi te koje se povlačimo s posla zbog majčinstva. A i kad osnujemo obitelj, stalno je prisutan mentalni teret. Pitamo se, je li dijete prestalo plakati u vrtiću, je li srednje dijete uzelo ključ, hoće li najstariji stići na trening…tu su i bolovanja zbog dječjih bolesti, neprospavane noći zbog temperatura…a uz sve to moramo biti prisutne, koncentrirane, fokusirane te pristojno izgledati. Ako to nije izazov, što je?!
Koliko vam je podrška partnera ili bliskih muškaraca bila važna na putu prema uspjehu?
Teško bi se ostvarila u poslu bez podrške supruga. Iako, moram tu spomenuti i mog oca koji uskače, te svekrvu i mamu. Ali suprug je emotivna podrška; iskreno se veseli svakom mom uspjehu, i uzrujava zbog zapreka. Ono što mi puno znači jest da nikada nije rekao “nemoj to prihvatiti, bit će teško bez tebe par dana”. Već naprotiv, uvijek kaže “snaći ćemo se nekako”. Jest da me zovu sto puta, ali nema veze…
Smatrate li da su žene (još uvijek) suočene s predrasudama da ne mogu same uspjeti bez „muške podrške“?
Ponekad samu sebe prekorim kad mi padne na pamet pitanje “a tko je nju gurnuo” ili “tko stoji iza nje”…ali smatram da se žene moraju više truditi od muškaraca da bi došle na vodeću poziciju. Kad pomislim da su se stvari promijenile na bolje, statistika me razuvjeri. Teško možemo uspjeti bez podrške; ona mora biti prisutna zbog nečije kompetencije. I samo znanjem, sposobnošću i kompetencijom, žene mogu dokazati da ih nitko “ne gura”.
Postoji li žena ili zajednica žena koja vam je ključna podrška, bilo privatno ili poslovno?
U poslu sam sa svojom prijateljicom koja isto ima troje djece. Razumijemo se, nadopunjavamo, štitimo. Kad jedna ne može, primjerice, do kraja ostati na nekoj konferenciji, uskoči druga. Iskrena smo si podrška, imamo zajednički cilj i zato dobro funkcioniramo u poslu.
Kako balansirate između poslovnih i obiteljskih obveza – i smatrate li da je ta ravnoteža uopće moguća?
Ako je tjedan poslovno uspješan, velika je šansa da taj tjedan neću otići na roditeljski ili odvesti djecu na trening. Ako sam jedan tjedan puno s djecom, vjerojatno će mi biti žao sto nisam poslovno ostvarila ono što sam namjeravala. Ali to je tako, u toj sam fazi života, i najvažnije je posložiti prioritete, a to su moja djeca. Organizirana sam, zato puno toga stižem, ali uglavnom pati moj san, često radim ručak za sutra u ponoć, budim se prva i pripremam im doručak, a zatim jurim na poslovne obaveze…
Maria Grigoryan Vučković, tv voditeljica i novinarka
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Koji su najveći izazovi s kojima ste se susreli kao žena u poslu/karijeri i kako ste ih prevladali?
Za mene je najveći izazov kombinirati majčinstvo i karijeru. Moja mama nije radila dok smo brat i ja bili mali, pa ja uvijek imam grižnju savjesti kad radim, ali imam je i kad ne radim jer se želim realizirati.
Koliko vam je podrška partnera ili bliskih muškaraca bila važna na putu prema uspjehu?
Podrška mog supruga je bila ključna. On je vjerovao u mene od početka, pomagao mi je prevoditi članke s ruskog na hrvatski, pa je kasnije lektorirao skripte za televizijske formate. Podržava sve moje ideje.
Smatrate li da su žene (još uvijek) suočene s predrasudama da ne mogu same uspjeti bez „muške podrške“?
Ovisi od državi, u Hrvatskoj mi se čini da to više nije tako. Inače, mislim da trebamo jedne druge za uspjeh.
Postoji li žena ili zajednica žena koja vam je ključna podrška, bilo privatno ili poslovno?
Moja mama i sestra.
Kako balansirate između poslovnih i obiteljskih obveza – i smatrate li da je ta ravnoteža uopće moguća?
Usklađivanje posla i obitelji stalan je proces koji zahtijeva napor, planiranje i fleksibilnost. Međutim, kroz određivanje prioriteta, upravljanje vremenom, fleksibilnost i brigu o sebi, moguće je postići balans između profesionalnog i obiteljskog života.
Mirna Maras Batinić, tv voditeljica i medijska stručnjakinja
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Koji su najveći izazovi s kojima ste se susreli kao žena u poslu/karijeri i kako ste ih prevladali?
Ne mogu reći da sam se susrela s nekim posebnim izazovima koji nisu uobičajeni. Kada ih i ima, ne radim oko toga neki problem, tražim rješenje koje će mi olakšati stvari i na to stavljam fokus.
Koliko vam je podrška partnera ili bliskih muškaraca bila važna na putu prema uspjehu?
Podrška partnera uvijek je važna, općenito u životu, a naravno onda i u poslu. Ja imam sreću što mogu reći da sam podrška svom mužu, baš kao što je i on meni.
Smatrate li da su žene (još uvijek) suočene s predrasudama da ne mogu same uspjeti bez „muške podrške“?
To je sve stvar tko je kakva osoba…pa ima i muškaraca koji ne mogu uspjeti bez žene (haha) tako da ne bih radila razliku po spolu kad je to u pitanju.
Postoji li žena ili zajednica žena koja vam je ključna podrška, bilo privatno ili poslovno?
Prijateljice su mi uvijek bila važna karika u životu. Sretna sam što imam nekoliko pravih već više od dva desetljeća.
Kako balansirate između poslovnih i obiteljskih obveza – i smatrate li da je ta ravnoteža uopće moguća?
Vječno pitanje koje si postavljamo. U današnje vrijeme jako je teško i baš zato je jako važna podrška partnera u cijelom procesu…da ju nemam, iskreno ne znam kako bih sve stigla. Eto, sretnica sam po tom pitanju.
Una Pašić Gregović, doula i poslovna žena
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Koji su najveći izazovi s kojima ste se susreli kao žena u poslu/karijeri i kako ste ih prevladali?
S obzirom na to da sam vrlo mlada krenula raditi i pokrenula sam vlastiti posao, ta kombinacija mladosti i činjenica da sam žena, doprinesla je tome da me jako puno ljudi nije shvaćalo ozbiljno. Često sam bila umanjivana; moj trud, rad i znanje – sve je bilo umanjivano. Ali što sam starija, što imam više iskustva i etablirala sam se, to sve nekako ide na bolje pogotovo jer radim u ženskoj niši. Međutim i dalje se ponekad osjeti, pogotovo u poduzetničkim pothvatima, jednostavno drugačija komunikacija na konto toga što sam žena. Iako, opet moram i tu priznati, toga ima sve manje.
Koliko vam je podrška partnera ili bliskih muškaraca bila važna na putu prema uspjehu?
Moj partner je najveća podrška u mom životu, iako imam divnu podršku i svog oca i svojih muških prijatelja. Ali moj partner je zaista to što ta riječ označava – partner u svemu od samog početka od kada smo krenuli hodati. Naš partnerski odnos obuhvaća sve, nismo samo partneri u romantičnom smislu ili roditeljskoj ulozi, nego smo i poslovni partneri, a on je moj najveći navijač i najveća podrška. Zaista me i gura dalje, pomaže mi i olakšava, preuzima na sebe što god može da bi zapravo meni, ne smo pomogao već i uzdigao na još jednu višu razinu. Tako da ja zapravo jako zahvalna na tome što je on uz mene, i bilo bi puno teže doći do točke do koje jesam da nema njega.
Smatrate li da su žene (još uvijek) suočene s predrasudama da ne mogu same uspjeti bez „muške podrške“?
Mislim da je ta predrasuda jako česta prisutna, ali tkogod je upoznao tvrdoglavu ženu zna da to nije istina. Žene su nevjerojatno snalažljive, nevjerojatno su dobre u tome da se jednostavno prilagode novim situacijama, da idu po najbolje što mogu, da zaista kreiraju i stvore nešto iz ničega. To i je naša super moć, ja bih rekla, to je naš dar. Ta moć kreacije. To je nešto predivno i ženstveno, i nekako srž nas žena kao bića. Ali isto tako bih htjela reći da iako znamo da možemo sve same, ne znači da bismo trebale sve same. Mi smo društvena bića i nama je zajednica potrebna kako bismo rasli, sazreli i osjećali se podržano. To je vrijedi za naše žene i kolegice koje nas podržavaju, ali i za muškarce koji nas podržavaju u životu. Kada već pričamo o tome može li žena uspjeti bez muškarca – naravno da može. Ali mislim da ima nešto predivno u tome kada je žena okružena zajednicom i muškaraca i žena koje ju podržavaju i koji podižu nju na jednu novu razinu. Moj partner nije mene nikada uzdizao samo na kontu toga što sam žena, već što istinski vjeruje u mene i moju viziju, i svjestan je toga da su danas i dalje neke stvari malo teže ženama i da njegova podrška kao muškarca može pomoći da prijeđem preko tih nekih „nepravednih“ prepreka koje su još tu prisutne. I trebamo njegovati tu vrstu podrške.
Postoji li žena ili zajednica žena koja vam je ključna podrška, bilo privatno ili poslovno?
Moja zajednica je isključivo ženska. Odrasla sam uz mamu i dvije sestre, otac je puno radio, pa sam bile poprilično ženski kolektiv. I moj šestogodišnji posao je orijentiran na ženski kolektiv odnosno na trudnice i mlade majke. Ja sam zaista okružena predivnim ženama, znači od svoje mame, prijateljica, sestara, kolegica, suradnica i poduzetnica koje me podržavaju. Pa i zajednice koja se stvorila preko društvenih mreža. Moj kolektiv je isključivo ženski i nevjerojatno je snažan, jako sam zahvalna na njemu.
Kako balansirate između poslovnih i obiteljskih obveza – i smatrate li da je ta ravnoteža uopće moguća?
Ne vjerujem u potpunu ravnotežu i mislim da je ta priča o „work-life“ balance samo jedan dodatan teret i pritisak koji se nameće svima nama, a pogotovo ženama. Imamo određen broj sati u danu i određen broj godina u životu. S obzirom na to da je poduzetništvo u današnje vrijeme iznimno konkurentno i brzo, gdje se stvari mijenjaju preko noći, dok ti želiš napraviti nešto dugotrajno i bazirano na povjerenju, te uz to imati obitelj koju voliš i kojoj si posvećena, pa još brinuti o sebi, o svom zdravlju, kućanstvu i svemu ostalom – nije moguće. Nije moguće raditi sve kvalitetno i jednako dobro, pogotovo ne samostalno. Imam sreću što imam partnera koji je uključen u sve jednako koliko sam ja. Imam veliku privilegiju što imam i obitelj koja pomaže kada god treba i što si mogu priuštiti te neke stvari u životu koje mi mogu olakšavati te neke procese.
Ali moram svaki dan zapravo izabrati što će mi taj dan biti prioritetno, moram ponekad sama sebe podsjetiti da su neke stvari prioritetnije od drugih i jednostavno ponekad moram i žrtvovati neke stvari. To je jedini način da dođemo do nekog balansa i prihvatiti da ako želimo biti uspješni da ćemo se morati odreći nekih stvari. Jednostavno, moramo znati koje vrijeme uložiti u rad i trud za uspjeh. S druge strane, primarna uloga koja bi nam trebala biti, ona roditeljska i da budemo posvećeni našoj djeci u nekakvom najvećem mogućem kapacitetu kojem možemo uz posao, onda ponekad nećemo moći možda dostići nekakve poslovne točke ili uspjehe na način na koji smo si zamislili. To je jednostavno život i uvijek će biti balansiranja prioriteta, želja, ambicija – a kroz sve to plutati i ploviti dok njegujemo svoj unutarnji mir, autentičnost i ono što nas čini sretnim, znači da taj život zaista proživljavamo, a ne samo preživljavamo.
Tekst: Petra Šafranko
Foto: Pexels, Instagram