Nakon posjeta najvišoj točki NP Risnjak, Gušterica nas ovaj tjedan vodi na najnižu točku, a iako je znala kamo ide i nju je samu ovog puta iznenadila atmosfera izvora rijeke Kupe
Između najniže i najviše točke Nacionalnog parka Risnjak točno je 1207 metara razlike. Pa kad dan ranije provedeš na najvišem vrhu , a ulaznica za NP Risnjak i tako vrijedi dva dana, nije li najlogičnije drugi dan prošetati do najniže točke? K tome, najniža točka NP Risnjak izvor je rijeke Kupe i još jedno posve fascinantno mjesto goranskog kraja. I sama ga pamtim kao mjesto koje je definicija tirkizne boje. Sigurna sam da su vile Goranke ovdje često. Plavo-zeleni jezerski izvor opasan je zelenilom bukove šume iznad kojih se dižu nekoliko stotina metara visoke vapnenačke klisure… Kakve će to fotografije biti!
Na putu prema izvoru…
Zadnjeg jutra našeg boravka u Gorskom kotaru, uz kavu i doručak u Petehovcu, a prije povratka u metropolu, isplanirali smo kružnu turu – iz Razloga do izvora Kupe, pa kroz Dolinu leptira do Kupara i povratak u Razloge. I inače je do izvora rijeke Kupe moguće doći iz dva smjera – iz sela Razloge i iz sela Kupari, a ova kružna tura obuhvaća sve. Od Petehovca, našeg polazišta, do Razloga je oko 45 min (30 km) vožnje, ukucavamo ‘izvor Kupe’ u Google maps i krećemo. Uz nekoliko manjih krivih skretanja čini se da smo konačno blizu izvora, no sigurna sam kako ovo nije cesta kojom sam zadnji put išla.
U trenutku kad nas Google maps obavijesti da smo na lokaciji, nalazimo se tek usred šume na bijeloj šumskoj cesti. Ni traga jezeru ni izvoru. I dok Google maps postaje potpuno beskoristan, Vuk smireno nastavlja voziti šumskom cestom. ”Negdje ćemo izaći”, kaže. I zaista, cesta nas dovede pred kuće. Pas i ljudi. Raspitujemo se za izvor Kupe, a oni nam s osmijehom objašnjavaju kako doći na drugo brdo. ”Vidjet ćete nas točno s vidikovca sa suprotne strane”, govore nam njih dvoje, jedini stanovnici mjesta Krašićevica Gornja.
Povratak na šumsku cestu, uskoro i na asfalt, i eto nas pred info centrom NP Risnjak kod sela Razloge. U međuvremenu su se i gusti oblaci navukli nad Gorskim kotarom. Ne brinem toliko hoćemo li pokisnuti, koliko mi se čini da ništa od mojih tirkiznih fotografija koje su u čitateljima trebale probuditi želju da posjete izvor Kupe. Spuštamo se obilježenom stazom do izvora, nema sunca, oblaci se gomilaju, prve krupne kapi kiše osjećam na ramenima, no šuma me još uvijek štiti da potpuno ne pokisnem.
Plavo-zelena ljepotica ostavlja bez daha
Zadnjih nekoliko desetka metara po suhom koritu Krašićevice i pred nama se razlijeva Kupa. Ova krška rijeka jezerce na površini svog izvora stvara na 321 mnm, no ronioci su se spustili na 80 m dubine jednog kanal i 154 m dubine drugog kanala koji nije do kraja istražen, tako da je njezin izvor puno niže. Temperatura vode koja je tijekom cijele godine oko 7 stupnjeva čini istraživanja kanala težima. Tirkizna, plavo-zelena ljepotica za nas se ovog puta zaogrnula u izmaglicu. Nema tirkiznih fotografija, ali ono što nam je izvor Kupe, što su nam vile goranke i Priroda ovaj put spremili, više je od svih očekivanja.
Nekoliko minuta potpunog mira
Sjedimo kraj jezerca koje naoko izgleda potpuno mirno, no iz njega istječe u prosjeku 1200 litara u sekundi. Dišemo, promatramo, šutimo… Sami smo na izvoru, opet nas Gorski kotar časti. Nakon nekoliko minuta potpunog mira, nakon što smo pogled s rijeke podigli prema nebu, shvaćamo da nema smisla raditi kružnu turu, pa se odlučimo vratiti istim putem kojim smo se i spustili do izvora. Za spuštanje nam je trebalo 30-ak minuta, za uspon dvostruko više, a asfalta se hvatamo taman u trenutku kad Gorski kotar opravdava titulu oborinama najsklonijeg kraja Hrvatske.
Priroda će ti na kraju ponuditi što želi
Još uvijek na sporednim cestama lovi nas takav dažd, pa čak i tuča da razmišljamo o tome da se zaustavimo na prvom ugibalištu. Cijelo vrijeme kroz glavu mi prolazi jedna misao: ”Možeš ti planirati koliko hoćeš, no Priroda će ti na kraju ponuditi što želi. I ponudit će ti najbolje što ima”. Iako sam očekivala tirkizno zeleno-plavo jezerce, Kupa mi je poklonila mističnu izmaglicu hladne rijeke. I nekako mi se čini da ću puno lakše ponovno vidjeti tirkiznu, nego ovakvu Kupu koja mi se tog dana predstavila… A možda bude i neka treća Kupa. Saznat ću to za sljedećeg posjeta.
Tekst: Lucija Biondić
Foto: Privatna arhiva