Ponekad je dobro misliti o prošlosti…
Baš sam razmišljala i zaključila.
Zbog odgovornosti na ramenima zaboravila sam njegovati iskustva
koja su mi davala osjećaj da letim.
Onaj osjećaj da sam i sama leptir, i letim s cvijeta na cvijet,
i sve što zapravo jako dobro pamtim o prošlosti jesu iskustva i osjećaji.
Od materijalnih stvari pamtim
jednu jedinu crvenu pelerinu.
Pamtim osjećaj zadovoljstva jer nosim
jedan tako lijep komad odjeće.
Zbog toga ta pelerina i nije materijalna stvar nego osjećaj i boja.
Shvatila sam kako trenutno u ormaru nemam niti jedan takav komad.
Niti jedan komad odjeće u kojem se samo zbog njega osjećam malo ljepšom, poletnijom.
Zato je dobro razmišljati o prošlosti,
da se uljepša – popravi sadašnjost,
da si kupim novu haljinu u cvjetnim dezenima jer je travanj.
A ja jako volim travanj, i jako volim cvjetove.
Već dvije godine nisam sjela na bicikl,
a bicikl je bio vjeran suputnik mom odrastanju.
Radosno se sjećam puta uz jezero i borbe sa pedalama,
odlazaka na selo, baki i djedu.
Subotom bih pozvala prijatelje ili rođake
pa bih lažno obećala da je staza lagana i da se brzo stigne na selo.
Putem bi me uglavnom proklinjali, ali nikad ne bi odustali i nikad ne bi ponovili.
A ja sam uvijek i iznova tražila žrtve da se voze sa mnom baš tom rutom
jer je bila izazovna, baš sam voljela izazove.
I bilo me sram priznati da se bojim tog jednog djela uz rijeku zatim uz jezero.
Zato je dobro razmišljati o prošlosti,
da se uljepša – popravi sadašnjost.
Da se skine prašina s bicikla, zavrti pedala
i podsjeti da ja volim izazove.
Tekst: Inga Marić
Foto: Pinterest