Poremećaj u prehrani odnosi se na psihološki poremećaj u kojem osoba samoinicijativno ne konzumira hranu, izgladnjuje se ili se prejeda. Uzorci ovog poremećaja dolaze iz spleta čimbenika koje možemo raspodijeliti u biološke, psihološke i sociokulturološke. Jedan od psiholoških čimbenika je svakako i narušena slika o vlastitom tijelu i sebi koja je pod velikim utjecajem društvenih normi koje se danas posebice nameću putem društvenih mreža i medija. Najčešći poremećaji hranjenja jesu anoreksija, bulimija i kompulzivno prejedanje. No, danas sve češće bilježe se i slučajevi ortoreksije, nezdrave opterećenosti tzv. „zdravom“ hranom.
Poremećaj hranjenja nije uvijek lako prepoznati s obzirom na to da ima brojna lica. Konkretan poremećaj najčešće je obilježen smetnjama u ponašanju vezanim uz hranjenje koje su izražene i traju, ali i kontroliranjem tjelesne težine što je popraćeno mislima i emocijama koje su usmjere na hranu, izgled, oblik tijela.
Najčešće simptome možemo podijeliti na tri skupine: misaone, emocionalne i ponašajne.
Ako je osoba opterećena mislima o hrani, dijeli hranu na zdravu i nezdravu, daje joj moralne vrijednost „dobra/loša; zabranjena/dozvoljena“ hrana, prisutna je i opterećenost sastojcima i brojanje kalorija, ako osoba vlastite vrijednosti temelji na izgledu (mršav/a sam vrijedim; debeo/la sam ne vrijedim); pripisivanje (ne)uspjeha tjelesnom izgledu i težini, izražen perfekcionizam, crno-bijeli način razmišljanja (sve ili ništa), nisko samopoštovanje i samopouzdanje neki su od simptoma iz skupine misaonih.
Ako govorimo o emocionalnim simptomima oni bi se odnosili na iskrivljenu sliku o vlastitom tijelu, izraženo nezadovoljstvo dijelovima tijela ili cijelim tijelom, prisutan strah od debljanja, (ne)konzumiranje hrane kao načina reguliranja emocionalnih stanja, prisutnost osjećaja srama i krivnje nakon jela, osjećaj gubitka kontrole nad hranom, te izražen osjećaj krivnje ako se propusti tjelesna aktivnost ili ne drži strogo plana jedenja, sklonost pretjeranom držanju pod kontrolom vlastitih osjećaja, nagle promjene raspoloženja, povlačenje i depresija.
Vidljiviji, ponašajni simptomi odnosili bi se na prakticiranje posta, brojanje kalorija, pretjerivanje u hrani, vježbanje s ciljem gubitka kilograma, konzumiranje laksativa, vaganjem, držanjem dijeta, te oscilacijama na težini. Osim toga, može se javiti i izbjegavanje jedenja u društvu, inzistiranje na odabiru namirnica (najčešće onih „low fat“, „sugar free“…).
Na kraju, važno je naglasiti da su ovo generalni simptomi koji mogu pomoći da osoba ili okolina prepozna da je potencijalno u pitanju poremećaj u hranjenju. Također, nijedan od ovih simptoma ne bismo smjeli osuđivati ukoliko ih primijetimo već s puno empatije osobi koja simptome pokazuje pružiti podršku i pomoć.
Tekst: dr.sc. Anđela Jelić, mag.psych.
Foto: Pexels