Kada pogledate Patricijine fotografije uvjereni smo kako ćete poželjeti kupiti karte za Bali. Barem mi jesmo!
Sunce poziva van, i teško mu je odoljeti. Toliko spremljenih ideja u bilješkama, toliko destinacija, toliko predivnih lokacija za izlete, toliko gradova za posjetiti i jednako toliko snova u koferima koji strpljivo čekaju biti ostvareni. Spona od sna do akcije zove se hrabrost.
Skupljam oko sebe poduzetne roditelje koji su stil putničkog života nastavili njegovati i nakon što su dobili djecu.
S obzirom da u vidokrugu imam mnoge, ipak pomno biram čije ću priče donijeti na portal. Danas dijelimo prekrasnu priču potkrijepljenu riječju koja će vam uliti hrabrost da se i sami otisnete na obiteljsko putovanje. Jednako tako, iskoristit ću priliku reći vam da se iznimno radujem fotografijama s Balija koje će Patricia, po prvi puta, podijeliti javno.
Vizualan tip koji živi u meni, sada će doći na svoje. Uživajte u riječima, istraživačkom duhu i fotografiji jedne majke, knjižničarke i zaljubljenice u putovanja.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Draga Patricia, prvo što uvijek činim u svojim razgovorima jeste trenutak u kojem se pozovem na zahvalnost. Hvala ti što si pristala biti dio ove priče.
Prije nego krenemo razgovarati o vašem putovanju na Bali, otkrij mi zašto putuješ?
Draga Inga, hvala tebi na pozivu, ideji i ohrabrenju da javno pričam(o) o ovoj temi. Sjećam se jednog našeg razgovora kad si rekla da smatraš da je plemenito pričati ljudima oko sebe o putovanjima s djecom tako da se što više njih odvaži u takvu avanturu. I zaista jest jer putovanja te napune energijom, srećom, novim znanjem i iskustvom, pomognu ti da se opustiš, da budeš odvažniji i da svijet vidiš nekim drugim očima. Osim toga, putovanja za mene nisu samo vrijeme provedeno određen broj dana u inozemstvu, nego i samo planiranje putovanja, povratak kući te prepričavanje dogodovština i gledanje fotografija…
Prije nego ću roditi prvog sina muž i ja putovali smo bez zadrške, sav novac koji bismo zaradili preusmjerili smo na putovanja. I toliko sam sretna zbog tih par godina u našem životu jer je to razdoblje u kojem smo se preoblikovali kao ljudi – oboje. Kako je dijete utjecalo na vaš putnički stil?
Mi smo s djetetom počeli putovati kasnije nego što smo planirali jer se dogodila pandemija. Isprva smo mislili da ćemo putovati rjeđe, no dogodilo se zapravo suprotno – putujemo više, a češće idemo i na jednodnevne i dvodnevne izlete po Hrvatskoj i susjednim zemljama. Putnički stil nam se nije previše mijenjao. Možda je najznačajnija promjena u segmentu smještaja kojeg sad promišljenije biramo. Primjerice, više ne odsjedamo u hostelima i potpuno low budget smještajima jer nam je zbog djeteta bitno da je smještaj funkcionalan, čist, da ima sve što nam je potrebno za dulji boravak. Češće odabiremo apartmane ili stanove nego hotele jer je lakše kad imaš kuhinjicu u kojoj djetetu možeš pripremiti obrok. Osim toga, idemo na destinacije na koje bismo išli i bez djeteta, obilazimo kulturne znamenitosti i prirodu kao što bi i prije, iako se trudimo ubaciti i dječji sadržaj, primjerice neki zoološki vrt, interaktivni muzej i naravno dječja igrališta.
Putovanja su vid zdrave hrane, za duh i tijelo, ali jednako tako i vid ovisnosti. Kada jednom otkriješ putovanja više se ne možeš obuzdati. Kako ste počeli putovati?
Sjećam se da je naše prvo putovanje bilo već mjesec i pol od početka veze, tako da se može reći da smo jako rano počeli zajedno putovati. Isprva rjeđe, jednom godišnje, zbog studentskog budžeta pa onda i štednje za vjenčanje, kupnju i opremanje stana, ali kad je taj period života prošao, počeli smo intenzivnije putovati. Od 2017. putujemo na tri, četiri destinacije godišnje, nekad i više, a u taj broj ne računam (često spontane) vikend izlete. Slažem se s tobom – jednom kad počneš putovati, ne možeš stati jer putovanja nemjerljivo ispunjavaju, a pogotovo kad kreneš putovati s djetetom i počneš promatrati svijet i kroz njegove oči.
Sjećam se dvoje ljudi iz Australije dok smo bili na Tajlandu, dijete od dvije godine i beba – par mjeseci. Nisam znala procijeniti je li na djelu ludost ili hrabrost. Danas zaključujem – oboje. Ali jasno je zašto, odgovor leži u prethodnom pitanju. Otputovali ste na Bali sa djetetom, što je prethodilo tome, kakve su bile pripreme i jeste li osjećali strah?
Avionske karte za Bali kupili smo čim su Hrvati smjeli putovati onamo, bilo je to u svibnju 2022., no nismo otputovali te godine. Jednostavno nismo bili potpuno spremni: dijete je tada imalo dvije i pol godine, imali smo predugačke layovere u Dohi i Jakarti, letovi su bili u nezgodno vrijeme, većinom danju (kad letiš s djetetom, želiš noćni let), a na snazi su još uvijek bile i razne pandemijske mjere. Putovanje smo odgodili za iduću godinu tako da smo imali godinu dana da se bolje pripremimo. Karte su se tad mogle otkazati besplatno pa je odluka bila lakša. Iduće smo godine potražili letove s boljom konekcijom, kraćim layoverom i pristojnijom cijenom (kupili smo let Turkish Airlinesa Zagreb-Istanbul-Singapur i Singapur-Bali s azijskim low cost prijevoznikom Air Asiom), detaljnije istražili Bali i razradili plan puta, a kako je više ljudi putovalo u tih godinu dana, čuli smo mnoštvo korisnih informacija iz prve ruke. Neke su se stvari ipak promijenile u odnosu na vrijeme prije pandemije. Sad više nismo osjećali strah jer je dijete već imalo 18 letova iza sebe, postao je strpljiviji (iako ni prije nismo imali nikakvih problema na letovima, štoviše, većinu ih je prespavao), opremili smo se svim mogućim lijekovima koji bi nam mogli zatrebati, a imali smo i razrađeniji plan puta. Jedino što me zaista brinulo bile su egzotične i otrovne životinje (čitaj zmije, koje su i inače moj najveći strah) pa sam se o tome puno informirala. Mi nismo sreli nijednu, što ne čudi jer smo posjećivali mjesta koja su potpuno turistički razvijena.
Kako je protekao let i imaš li neke savjete za roditelje koji razmišljaju o jednom takvom pothvatu?
Letovi su prošli odlično. Mislim da je najvažniji razlog tomu što je najduži let Istanbul – Singapur, u trajanju od 11 sati, bio noćni let. Prvi let Zagreb – Istanbul trajao je dva sata. Meni dvosatni letovi uvijek brzo prođu jer je djetetu najprije zanimljivo polijetanje pa općenito avioni, piloti i stjuardese pa hrana – a na obrok svakako ode barem pola sata, i onda se malo poigrate, pročitate par slikovnica i već ide slijetanje. Tako da je taj dio prošao jako brzo, kao i četiri sata na aerodromu u Istanbulu – tamo se zbilja ima što raditi i vrijeme brzo proleti. Drugi let je, dakle, bio noćni. Odmah nakon polijetanja od stjuardese je dobio igračke (preslatki drveni aviončić i stjuardesu te retro avijatičarsku kapu) koje su ga zabavile na kraće vrijeme. Zatim smo mu prvi put ikada upalili dugometražni crtić na ekranu na sjedalu (na putovanju malo olabavimo pravila), a onda je došla večera nakon koje je brzo utonuo u san i spavao ukupno 6 sati, do doručka. Nama je let također proletio jer smo većinu vremena spavali kao i on. Treći dio puta, let od Singapura do Balija, bio je najnaporniji jer smo tad već putovali 24 sata, ali dijete je prespavalo i taj let i to je bilo najvažnije.
Mislim da je za dobar let na drugi kraj svijeta ključno baš to da većinom letite noću. I naravno, što je manje letova, to bolje.
Imala sam još nekoliko asova u rukavu ako malac ne bude mogao spavati: sitnije igračke poput malih kockica, putne puzzle, bojice i blok za crtanje, nekoliko slikovnica manjeg formata i u mekom uvezu (mi uvijek nosimo jednu od slikovnica o bubamari autorice Julije Donaldson i Vuk koji je htio obići svijet autora Orianne Lallemand i Éléonore Thuillier). I naravno, dodatnu hranu, primjerice kekse, iako to nije bilo potrebno jer su nam avionski obroci bili dovoljni, a piće možete dobiti kad god zatražite.
Što se savjeta tiče, predlažem da ponesete dovoljno igračaka koje ne zauzimaju puno mjesta, svakako neku novu koju dijete nikad nije vidjelo jer će tako biti zainteresiranije za dulju igru, a isto je i sa slikovnicama – ponesite one koje niste dugo čitali ili novu. Za udobnost kod spavanja ne brinite – više će vama biti neudobno nego djetetu jer će dijete spavati između vas dvoje. Zgodno je inače nositi mali jastuk i lagani prekrivač (mi koristimo veliku tetra pelenu jer ne zauzima puno mjesta), iako na dugačkom letu nećete trebati ni to jer ćete ih dobiti u avionu. I ne brinite, let će kad tad proći kakav god da bude, nemojte da vas dužina leta i potencijalni napor odvrati od želje za dalekom destinacijom. 😊
Bili smo na Baliju i ne postoji niti jedan jedini razlog zašto djecu ne bih povela tamo osim dugog leta. Budući da ste sada preživjeli i to, otkrij mi koje ste lokacije posjetili i koliko ste dana bili, pretpostavljam sve u vlastitom aranžmanu?
Na Baliju smo bili u svom aranžmanu, a tako putujemo i inače. Mislim da su za putovanja s djecom pogodnija putovanja po mjeri roditelja i djece nego agencijska. Ipak dobijete tu neku fleksibilnost koja je izrazito bitna kad putujete s djecom jer nikad ne znate na kakve ćeš nepredvidljive situacije naići. Mi smo na tom trotjednom putovanju imali samo jednu neugodnost – dijete je jedno prijepodne nekoliko puta povraćalo pa smo samo odgodili izlet za taj dan, tražili kasniji check out i odmarali u smještaju dok to nije prošlo, uz odgovarajuće lijekove.
Posjetili smo Canggu (3 noćenja), Ubud (8 noćenja), Sidemen (2 noćenja), Nusu Ceningan (2 noćenja), Seminyak i Uluwatu (2 noćenja). Još smo 2 noćenja imali i u Singapuru. Teško je reći što nam se najviše svidjelo jer je sve bilo novo, zanimljivo i drugačije nego bilo što što smo do sada vidjeli. Na Baliju ima stvarno svega: od prekrasnih rižinih polja, zelene džungle i bezbroj slapova, hramova, zanimljive hinduističke kulture, popularnih turističkih atrakcija poput swingova, odnosno ljuljački iznad džungle, pa do bogate gastro scene, prekrasnih smještaja i magičnih zalazaka sunca na nekoj od plaža ili u jednom od popularnih beach barova. Mužu i meni se najviše svidio Ubud s okolicom koja je prepuna zelenila, terasa s rižinim poljima, slapovima i hramovima. Tamo vlada nevjerojatan mir unatoč tome što je jedno od top turističkih mjesta na Baliju (pa je i promet katkad nesnosan). I masaže su nam se jako svidjele, kao i poznata cvjetna kupka – spa day ondje obavezno morate doživjeti. Djetetu se najviše svidjelo skupljanje školjkica i traženje rakova po plažama, trčkaranje kroz džunglu do slapova, šuma majmuna u Ubudu, tropsko voće (dan danas spominje kako bi želio jesti mangostin), kupanje u hotelskim bazenima, tradicionalne balinežanske predstave i za djecu neizostavni Bali safari.
U svom mobitelu imam uspomene četveročlane obitelji kako se voze na skuteru, u Austriji bismo završili u zatvoru, vjerujem i u Hrvatskoj. Ja bih to zasigurno probala kada bih imala priliku haha.
Jeste li se okušali ili se smatraš preopreznom za jedno takvo iskustvo?
Da, i mi smo viđali takve scene, pogotovo na istoku Balija i otocima Nusi Ceninganu i Nusi Lembonganu. Baš smo se na Nusi i provozali skuterom jer most koji spaja ta dva otoka možete prijeći pješice ili skuterom. Vožnja preko mosta do smještaja je kratko trajala, najviše deset minuta, a prevezli su nas vlasnici smještaja u kojem smo odsjeli. To je maksimum koji sam mogla podnijeti jer iskreno nisam baš za vožnju djece na skuterima. Na Baliju smo imali vozača koji nas je vozio od smještaja do smještaja i na dnevne izlete. To je dobra opcija za putovanja s djecom zbog fleksibilnosti i prilično pristupačne cijene. Recimo, za cijenu dnevnog najma rent a car-a u Europi, na Baliju si možete priuštiti i vozača sa svim uključenim troškovima puta.
Hrana, moja najveća boljka kad su putovanja u pitanju. Na Baliju je hrana odlična, ipak to je drugi dio svijeta i realno je da može štošta poći po zlu. Kako ste se hranili i koliko si pazila što daješ malenom?
Zapravo, bilo je lakše nego što smo mislili jer je Bali jako turistički razvijen i dostupna je hrana iz svih dijelova svijeta. Jeli smo njihova tradicionalna jela poput nasi gorenga, mie gorenga, razne curryje i riblja jela, ali i pizze, paste bolognese, burgere. Ondje su popularni doručci i brunchevi, pogotovo u Canggu gdje na puno mjesta ima svakakvih zdravih opcija poput smoothie bowlova, zobenih kaša, avokado toastova i sličnog. Djetetu smo samo češće naručivali jela slična onima koja jede kod kuće, a u svakom je restoranu bilo zapadnjačkih opcija. I inače na putovanjima pomno biramo restorane tako što čitamo Google recenzije. Na Baliju su popularni i cijeđeni sokovi od raznog tropskog voća koja smo pili svaki dan u velikim količinama. Naišla sam na informaciju da su ondje sigurni jer je proizvodnja leda regulirana od strane vlade pa vam ne prijeti opasnost od leda napravljenog iz slavine kao što je slučaj s, primjerice, Tajlandom.
Kad pomisliš na sve što ste zajedno proživjeli koja se emocija u tebi budi danas kad je jedno takvo putovanje iza vas?
Zahvalnost i sreća. Presretna sam što smo imali priliku doživjeti sve to, povezati se još dublje kao obitelj i stvoriti najljepše uspomene do sada.
Znam, putovala si u Šri Lanku i mnoge druge zemlje van Europe. Iskreno već odavno razmišljam koja bi to daleka destinacija bila prva u koju bih se zaputila sa svojom, sada već, četveročlanom obitelji. Imam svoj popis, zasigurno ga imaš i ti. Možeš li nam otkriti postoji li u planu neka nova daleka destinacija i ako postoji, zašto baš ta?
Nemamo još ništa konkretno u planu, ali voljeli bismo posjetiti Maldive, Vijetnam i Meksiko, a i vratiti se u Tajland, Kambodžu i Šri Lanku. Sve te zemlje nam se čine poprilično kids friendly, pogotovo ove koje smo već posjetili u dvoje.
Nesumnjivo je da nas putovanja otvaraju i daju nam neobjašnjivu dozu hrabrosti, ja vjerujem kako zahvaljujući tim iskustvima naša djeca imaju nesagledive koristi. Osim što dobiju roditelje koji svijet vide u šarenim bojama, oni nose otisak neobičnih iskustava sa sobom u život, ako ne pamti um – tijelo zasigurno hoće. Što bi ti navela ključnim elementom kod odluke da se s djecom putuje u svijet, bilo gdje?
Mislim da je najveća prednost putovanja s djecom to što je putovanje iznimno povezujuća aktivnost za obitelj. Cijele dane provodite zajedno, nemate distrakciju od posla, vrtića i općenito užurbane svakodnevice. Dakle, fokusirani ste na zajedničko bivanje u trenutku, uživate u zajedničkim obrocima, razgovorima i komentiranju onoga što ste doživjeli.
Nadalje, dijete od najranijih dana ima priliku upoznati se s različitostima, razvija toleranciju, uči novo i spoznaje svijet oko sebe. Često nas iznenadi koliko dobro naše dijete pamti doživljaje s putovanja, što znači da su to bila jako upečatljiva iskustva.
Draga Patricia, za kraj te molim da ostaviš poruku kojom bi ulila hrabrost u kosti svim našim čitateljima koji sanjaju jedan ovakav pothvat.
Svako (daleko) putovanje započinje kupnjom avionske karte, a nakon toga će se stvari posložiti. 😊 Ne dopustite da vas bilo kakav strah koči u želji da putujete jer je sve (lako) savladivo uz dobru pripremu – danas puno ljudi putuje s djecom i dijeli iskustva na blogovima, društvenim mrežama, forumima pa lako možete doći do informacija. Putovanja s djecom su prekrasna i njihova ljepota leži i u izazovima koje ćete prevladati zajedničkim snagama, a kući ćete se vratiti povezaniji, ispunjeniji i sretniji. Samo krenite! 😊
Moglo bi vas zanimati i: Što je slow putovanje i zašto je to novi trend?
Tekst: Inga Marić
Foto: Patricia