Inspirativne Priče koje volimo ovaj će vas put upoznati s osobom koja svojim načinom života pomaže cijelom planetu i na koju bismo se svi trebali ugledati, koliko god je u našoj mogućnosti. Anamarija Prgomet je mlada žena koja obožava prirodu, slobodu, umjetnost, rad s rukama (najviše vrtlarenje), energetsku razmjenu s drvećem, psa Dramu, prijatelje, samoću dok pije kavu na osunčanim mjestima, rock 60-ih i 70-ih.
No, ono po čemu je među rijetkima u našoj zemlji je činjenica da ju je veganstvo dovelo do minimalizma i života bez otpada. Strastvena sakupljačica antikviteta, starih knjiga i šešira s buvljaka zasitila se svega što ju okružuje i shvatila da ne želi ignorirati činjenicu da se mali broj otpada reciklira. Stoga kreće živjeti bez otpada i pokreće inicijativu Zero waste Croatia sa željom da inspirira svoju okolinu. Kroz inicijativu pokreće Veselu čistku – akciju čišćenja javnih površina u gradu Zagrebu, Sharing is caring – platformu za razmjenu uporabnih predmeta, usluga i znanja rasprostranjenu po cijeloj Hrvatskoj, Život – prvi hrvatski zero waste veganski klupski caffe i ostvaruje suradnje sa srodnim udrugama u Hrvatskoj i regiji kroz predavanja, tribine, radionice i ekološke akcije.
Foto: Marko Pelesk
Od veganstva do zero wastea
Kada ste počeli promišljati o zero waste načinu života, tko ili što je bio glavna motivacija za promjenu?
Godina 2017. je bila godina mog života s mnoštvom promjena. Tog ljeta sam hostala couchsurfere. Jedan momak je putovao po Europi i snimao film sa svojim hostovima o njihovom utjecaju na okoliš i što rade kako bi ga zaštitili. Tada sam bila vegetarijanka, odvajala sam otpad i živjela jedan normalan život. Tog ljeta sam postala veganka i kroz tu tranziciju se produbila moja empatija prema svemu što me okružuje. Shvatila sam da odvajanje otpada nije dovoljno i da moj otpad završava na Jakuševcu (znala sam to i prije, no podsvjesno sam ignorirala tu činjenicu).
Rekla sam samoj sebi da ne želim sudjelovati u sustavu koji mi servira konzumerističko društvo. Tog ljeta sam otkrila život bez otpada i oduševila se idejom da ga ne stvaram. Preko noći sam odlučila prijeći na taj održivi životni stil. Osjećala sam ogromnu radost i inspiraciju i htjela sam ju podijeliti s mojom okolinom. Pokrenula sam inicijativu Zero waste Croatia nakon samo tjedan dana. Sada mi je to posao koji obožavam. Smatram se vrlo sretnom, jer radim ono što volim. Poanta priče je da slijedite svoju intuiciju jer će vas to odvesti tamo gdje trebate biti. :)
Smatrate li da je vaš odgoj također utjecao na to?
Ne baš, osim što sam odrasla okružena prirodom. Moja obitelj i ja smo vrlo različiti i prisutan je svojevrsni generacijski jaz, drugačiji pogledi na život i sl.
Što ste prvo od ambalaže prestali kupovati i koliko je to teško u uvjetima gdje trgovine nisu prilagođene takvom načinu prodaje?
Ne bih baš to tako generalizirala. I dalje se dogodi da neke proizvode kupim u plastičnom pakiranju (npr. toaletni papir). Poanta je da što više toga prenamijenimo i ponovno upotrijebimo, umjesto da bacimo u smeće. Tranzicija je trajala nekih 4 mjeseca dok nisam pronašla većinu alternativa hrani i kozmetici. Prestala sam kupovati većinu toga, a život u Zagrebu mi je uvelike olakšao tu tranziciju, jer imamo barem 10-ak dućana koji prodaju hranu u rinfuzi.
Foto: Marija Štefek Rukavina
Dolazak po kavu sa šalicom
Opišite nam ukratko kako je to započelo i koliko ste ustrajni bili…
Prvo sam bila totalno oduševljena idejom života bez otpada. Vrlo entuzijastično sam proučavala koje sve alternative postoje. Puno su mi pomogle inozemne YouTube-rice s hrpom savjeta za početnike. Nakon nekog vremena shvatite da trebate vrlo malo proizvoda koje već imate negdje doma, i da ne trebate kupovati nove stvari koje su trend na društvenim mrežama. Također shvatite da više ne kupujete u šoping centrima, nego na tržnicama i dućanima s rinfuzom. Sve male promjene koje unesemo u svoju svakodnevicu nam postanu navika. Stoga ne oduzimaju puno vremena, jer se vrijeme ionako troši odlaskom u dućan.
Jedna zanimljiva anegdota je da su me zezali u kafiću gdje sam došla po kavu za van sa svojom šalicom. Rekli su: “Donijela si nam šalicu, još ćeš nam i kavu donijeti.”
Kad idem van, otprilike imam u glavi gdje ću ići i što ću raditi. Ako sam dulje vani, uzmem sa sobom pribor za jelo i šalicu za kavu. Sa mnom su uvijek moje platnene torbe za kupovinu. Na FB stranici Zero waste Croatia sam sastavila popis dućana koji prodaju u rinfuzi. Bitno je isprobati sve i shvatiti što je za vas osobno dobro. Meni npr. ne odgovara tuširanje sa sapunom pa se tuširam samo hladnom vodom kako bih što manje isušivala kožu. To sam shvatila nakon 3 godine korištenja sapuna.
Međusobna podrška istomišljenika
Koliko ljudi oko sebe poznajete da u našoj zemlji žive na sličan način pazeći na to da ono što kupe ne završi u smeću…
Postoji mikrozajednica ljudi koji se trude živjeti bez otpada. :) Osobno ih poznajem 20-ak.
Foto: Martina Tompić/Ayelen
Koji su najčešći problemi s kojima se zero wasteri susreću u našoj zemlji?
Većina proizvoda se prodaje s ambalažom, a to nije potrebno.
Postoji li još itko osim Zero waste Croatia da se bavi ovom temom i na koje sve načine?
Sada postoje razne organizacije koje se dotiču ove teme. Meni osobno najdraža je inicijativa Održivi život. Inicijativa Za Zlarin bez plastike je uspjela Zlarin pretvoriti u otok bez plastike. Udruga Terra Hub se dotiče te teme i organiziraju razne događaje vezane uz očuvanje okoliša.
Raste li broj zerowastera i kako se međusobno podržavaju?
Naravno! Podržavamo se većinom online putem društvenih mreža kroz razne akcije i projekte, a neki od nas su postali prijatelji, stoga se družimo i uživo.
Često smišljamo zajedničke projekte kako bismo što više ljudi animirali na promjenu, jer je sada krajnje vrijeme za to.
Alternative plastičnim proizvodima
Postoje li neke skupine proizvoda za koje se ne mogu izbjeći ambalaže koje je nemoguće ponovo upotrijebiti?
Postoji jako puno toga što stvara otpad. Čovjek se s vremenom dosta toga odrekne ako ne pronađe alternative (što je odlično, jer štedimo prirodne i ljudske resurse i novac). Priroda nam nudi jako puno toga, stoga postoje narodni lijekovi. Ako ipak imamo neke stare lijekove, možemo ih vratiti u ljekarnu, jer su ih oni dužni odgovarajuće zbrinuti.
Za higijenski otpad postoje alternative: platneni ulošci, blazinice, pelene, menstrualna čašica, prirodni bambusovi štapići za uši, metalni čistač uha i jezika, drvena četkica za zube, metalna britvica i sl.
Baterije mogu biti punjive i ne bacamo ih svakodnevno. Osobno ih ne koristim. Što se tiče pseće hrane, postoji hrana u rinfuzi, no nisam sigurna koliko je kvalitetna. Možemo kuhati psima, a konzerve su još jedna opcija, jer ih možemo ponovno upotrijebiti za neku novu svrhu.
Što biste poručili osobama koje žele pokušati zero waste način života? Odakle da krenu?
Neka krenu malim koracima (gore sam spomenula neke od njih) i vide što im odgovara od svega toga. Ideje mogu naći na Fb i Ig stranici Zero waste Croatia.
O online edukaciji koju drži Anamarija Prgomet više potražite ovdje.
Pripremila: Ivančica Tarade
Foto: privatni album, Marko Pelesk (otvorna)