Projekt O2, hrvatski je start-up projekt koji polako, ali sigurno postaje sve prepoznatljiviji među ljudima i dobiva sve veći interes publike. U vrijeme kada se svijet kreće u ne baš pozitivnom pravcu i kada nas sa svih strana bombardiraju negativne vijesti poput požara, zagađenog okoliša i ispuštanja plinova staklenika, O2 je projekt koji razvija osviještenost i potrebu za zaštitom šuma, a mi smo razgovarali sa jednim od osnivača i pokretača projekta, Goranom Ladišićem. Što nam je sve otkrio o ovom projektu ovaj zaljubljenik u prirodu i ekologiju, saznajte u nastavku.
Kako bi ti ukratko opisao ProjektO2? Je li to samo projekt koji želi svakome od nas omogućiti sadnju drveća, ili se nešto puno veće krije iza njega?
U zadnjih nekoliko godina, razmišljanje o ekologiji je postala dnevna rutina, ne samo kod ekološki osviještenih ljudi već kod šire populacije, što je pozitivno te se ne radi ovdje o trendu, već o potrebi radi opasno narušenog balansa između ljudi, planete i čitavog ekosustava. Možda neke najave zvuče apokaliptično, ali svijet se uistinu kreće prema potencijalno katastrofalnim scenarijima ako ne uspijemo brzo zaustaviti i preokrenuti negativne trendove deforestacije i ispuštanja stakleničkih plinova.
Cijeli team Projekt O2 odnosno tvrtke Magic Forest d.o.o.(tvrtka BIOTA na čelu s Dušanom i tvrtka BrainIT na čelu s Matkom) odlučio se vrlo aktivno uključiti borbu s klimatskim promjenama i na tome vrlo intenzivno radimo, tako da možemo reći da smo svim našim podržavateljima u RH a sada već i puno šire omogućili sadnju drveća tako da koriste naše proizvode Koogle Earth i Forest in the Box te našu aplikaciju koja im pomaže u tome a koja će uskoro ugledati svjetlo dana, saditi mogu za same sebe ali isto tako mogu poklanjati i drugima idealan, trajan i nadasve koristan poklon.
Isto smo omogućili i tvrtkama, institucijama i sl. tako da kosite našu uslugu sadnje šuma dronom, jako nas veseli kako je već veliki broj takvih subjekata prepoznao tu našu ponudu na tržištu.
Naš cilj je jedan jedini i on je prepoznat; da sačuvamo prirodu barem ovakvom kakva je danas jer tko nam daje za pravo da i djeca naše djece ne uživaju u njoj kako i mi uživamo.
Kako su izgledali vaši počeci i kako je došlo do ideje o stvaranju ovog projekta? Koogle Earth, Forest in the box i Seed Bomb vaši su proizvodi. Kako se rodila ideja o njihovom stvaranju? Jesu li ti proizvodi 100% hrvatski proizvodi i tko sudjeluje u njihovom stvaranju?
Počeci su bili vrlo interesantni, izazovni i nepredvidljivi… interno se šalimo da smo pravi Covid projekt jer smo krenuli prošle godine za vrijeme najjačeg lock downa a još i potresa u Zagrebu, nije bilo lako jer se nije znalo što bude, no mi smo krenuli kao da je sve 5 i to se pokazalo kako dobar pristup tržištu. Sama ideja je nastala u kvartovskom kafiću u Gajnicama kada me je Martina upitala kako bi dodatno unaprijedila svoj uspješan projekt KOOGLE, tada je nastao naš prvi proizvod Koogle Earth. Nakon toga sam „uhvatio“ jedan intervju od Dušana Jelića u našim novinama, stupio s njime u kontakt, dogovorili suradnju odnosno partnerstvo u projektu i tada dolazi i naš drugi proizvod Forest in the Box te finaliziranje ideje o sadnji šuma dronom. Kako planiramo da glavni driver našeg projekta bude naša aplikaciju, ponudio sam partnerstvo u projektu i Matku
S velikim ponosom ističemo da se radi o 100% hrvatskoj ideji i proizvodima jer nam je osobno jako stalo do dodatne promocije Lijepe naše.
Podržali ste novi pothvat Bojana Bojića, njegovu avanturu kajakom po Savi koju će zabilježiti u svom dokumentarnom filmu Granice. No, mi znamo da iza tog stoji i jedna lijepa i ekološka priča. Možete li ju podijeliti s našim čitateljima?
Bojan i ja smo frendovi, prije njegovog pothvata kajakom po Savi do Srbije smo razgovarali kako da i mi pomognemo u ostvarenju tog stvarno pothvata jer Bojan je prvi puta plovio i rijekom i kanuom, nije mu to prvi veliki pothvat i zato podržavamo Bojkia. Glavna nam je vodilja bila sadnja stabala tako da je Bojan na svakom od odmorišta sadio stabla što se bude uskoro vidjelo i na našoj aplikaciji pa možemo reći da smo tako na neki način spajali Hrvatsku i Srbiju jer bilo kako drugačije nije dobro za budućnost kako nas tako i naših klinaca.
View this post on Instagram
Bojan radi i na filmu Granice gdje bi istaknuli da se tu ne radi samo o među državnim granicama nego i o granicama nas samih koje nam je netko odredio, a ne mora biti tako. U realizaciju filma smo se također aktivno uključili i za sada nam dobro ide. Više Vam jedino može reći sam Bojan.
Vjerujemo da će Bojan sadnju obaviti old school putem, rukama. No, vas uskoro očekuje prekooceanska sadnja dronom na otoku St Catalina u Kaliforniji. Kako je došlo do te suradnje?
Da ovo nas posebno veseli. Neki bogati Amerikanci su osnovali zakladu te su kupili otok St. Catalina u Kaliforniji s namjerom da cijeli otok ponovo zasade s američkim hrastom kako je i nekad na tom otoku bilo, te da se tako i oni uključe u borbu sa klimatskim promjenama. Direktor te zaklade je čovjek iz Beograda koji nam se javio jer je i tamo čuo za nas, a postoje i neki poslovni odnosi i od ranije i evo u tijeku je finale pregovora. Ako bude sve kako treba eto nas uskoro s dronovima i sadnji šuma i u SAD-u.
Možete li nam opisati kako izgleda sadnja dronom i kako ste došli na ideju Seed Bomba i sadnje dronom? Kolika je uspješnost te vrste sadnje i tko obavlja nadzor nakon sadnje? Koji vremenski period treba proći kako biste mogli reći da je sadnja uspjela?
Za sada imamo 2 drona, jedan je pokazni, a drugi je taj veliki s kojim krećemo u sadnje u rujnu. Sada to funkcionira tako da mi dronu zadamo koordinate na temelju GIS karata i dron koji nosi “prikolicu” u kojima se nalaze seed bombice te bombice ispušta određenom dinamikom koju mu također zadajemo na određene lokalitete. Konačna varijanta sadnje za koju se nadamo da će biti uskoro sastoji se od eskadrile dronova (njih ukupno 6), ali ostalo ćemo još uvijek zadržati za sebe.
View this post on Instagram
Do sada smo napravili više desetaka testiranja sadnje i same uspješnosti, minimalna uspješnost je 40 %, uspješno je kada se zasadi i jedno drvo, a našu uspješnost sadnje dronom promatramo u kontinuitetu, konačna ocjena može biti nakon dvije godine kada su stabla već dovoljno velika da možemo reći da više ništa prirodno ne bi trebalo moći utjecati na njihov daljnji razvoj.
Surađujete i s Hrvatskim šumama i hrvatskim šumarskim institutom. Na koji je način ProjektO2 ostvario suradnju i kako pomaže okolišu?
Da te nas i to posebno veseli jer su nas već prepoznale i državne tvrtke te institucije i onda je sve lakše, tu bih još spomenuo i suradnje s Upravom za klimatske promjene i Upravom za zaštitu prirode.
Ovdje se konkretno radi o još jednom testiranju sadnje dronom a sve s ciljem kako bi se stekli preduvjeti sa znanstvenom podlogom ( Hrvatski šumarski institut) za daljnji razvoj projekta i potencijalne suradnje s Hrvatskim šumama.
U Grubišnom Polju ste nedavno otvorili prvu banku sjemenja i na tome vam čestitamo. Po kojem principu funkcionira ta banka i koje vrste ćete uzgajati? Možete li nam opisati kako funkcionira uzgoj sjemenja?
Hvala, da Dušan je iz Grubišnog Polja i od samih početaka je bila ideja da tvrtku registriramo tamo kao nekoj manjoj sredini te tako da istim tim malim sredinama pomažemo svojim radom.
To je prepoznala ekipa ljudi koja vodi grad Grubišno polje te su nam u svom inkubatoru osigurali prostor po svim najnovijim standardima za našu banku sjemena te im i ovim putem hvala na tome.
Banka sjemena funkcionira kao i svaka druga banka, ako uložite u nju može Vam se, a i ne mora višestruko isplatiti. U našu banku mi sami ulažemo ili male sadnice ili plodove stabala koja onda rastu, tako da sada imamo na raspolaganju oko 500 000 raznih vrsta sadnica stabala. Prvenstveno se bavimo hrastom lužnjakom, meduncom i kitnjakom, za to ima više razloga a jedan od glavnih je taj što je hrast jedno od najzahvalnijih vrsta s posebnom pričom još iz davnina i vremena Kelta.
Na vašoj stranici pronašli smo informaciju da ste održali i edukativan trening u Crnoj gori. U pregovorima ste za pošumljavanje Podgorice, nacionalnog parka Lovćen u Crnoj Gori i planine Prokletije (albanskih Alpi). Zvuči kao ozbiljan i ogroman zahvat, koliko će vam vremena to oduzeti, koliko će to trajati i možda najzanimljivije pitanje za naše čitatelje – kako ćete odrediti koji tip sadnica ćete gdje posaditi?
Dušan i ja smo bili predavači na dvodnevnom treningu u Podgorici na temu važnosti šuma. U tijeku su pregovori o sadnji navedenih lokaliteta no za to je potrebna i lokalna inicijativa. Mislim da je imamo kako i u državnim institucijama Crne Gore tako i kod „zelenih“ udruga kao što je jedna od njih Organizacija KOD, jer naš je cilj uvijek angažirati lokalnog partnera, a mi osiguravamo know how, jer po nama jedino tako to dugoročno ima smisla. Ako dođe do te realizacije suradnji bit će to veliki posao, no nas posao veseli, ali ipak radimo da bi živjeli! Tip sadnica određujemo uvijek u suradnji sa stručnim službama na samim lokalitetom, lijepo je i korisno zasaditi neko stablo ali uvijek treba voditi računa o budućnosti i ne narušavanju bioraznolikosti tih lokaliteta.
Sudjelovali ste i na ovogodišnjem L’orealovom programu stipendiranja „Za žene u znanosti“ sa svojim proizvodom KoogleEarth, kako je došlo do te suradnje?
Kako imam još jedan eko projekt koji se bavi smanjenjem negativnog utjecaja plastične ambalaže na okoliš, suradnju s Lorealom sam samo nastavio i s Projekt O2 na čemu Lorealu veliko hvala.
Konkretno se radi o tome da je 150 znanstvenica iz Slovenije i Hrvatske osim diploma za svoj doprinos u znanosti dobilo i naš proizvod Koogle Earth i jako smo na to ponosni.
Kada smo se već dotakli tih velikih imena i korporacija, spomenut ćemo i da ste ostvarili poslovne suradnje s tvrtkama popust Beiersdorfa, GRAWE Hrvatska, Teve, PBZ-a, Fine, Dok-inga. Prema vama, što je bilo ključno za ostvarivanje tog tipa suradnji i koje je njihovo viđenje i mišljenje o vašem projektu?
Ima ih još, no za njihovo mišljenje trebate pitati njih…Ono što je sigurno je to da su se i velike tvrtke odlučile uključiti u borbu s klimatskim promjenama jer bez njih nije izgledno da tu borbu možemo i pobijediti, prepoznale su naš rad i njegovu korist i na tome i ovim putem veliko hvala.
Društveno odgovorno poslovanje je obaveza srednjih i velikih tvrtki i institucija pa neka onda ono bude i u punom smislu takvih aktivnosti jer takve aktivnosti su nam beskorisne ako planeta Zemljane ostane ovakva kao što je danas.
Imate li podršku grada Zagreba? Hoćete li u našem glavnom gradu pokušati učiniti nešto po pitanju stvaranja novih zelenih oaza za odmor i druženje?
Javili se jesmo, meni kao Zagrepčancu je to osobito važno i nadamo se da će gospodin Tomašević i njegov tim uskoro pronaći vremena i za nas…. Cijeli je projekt već gotov, radi se o lokalitetima u gradu gdje bi građani mogli zasaditi svoje stablo u npr. Aleja Projekt O2 odnosno na nekoj budućoj šetnici. Također tu je i sadnja dronom, kakva nam je Medvednica i okolica nije potrebno spominjati, grad to ništa ne košta, a sve je igrom slučaju i u skladu s predizbornim programom stranke Možemo ,pa se nadamo da će se javiti na zadovoljstvo svih nas građana Grada Zagreba.
No, ako i ne budu to samo puno govori o njima a mi sigurno idemo dalje svojim putem s našim partnerima jer već sada imamo dogovorene lokalitete za sadnju s 5 manjih gradova u RH a volimo biti od koristi i manjim sredinama. Prva takva sadnja bude u rujnu na Dan ozona u Grubišnom Polju u suradnji s GRAWE Hrvatska.
Osim ovog projekta, radili ste i na projektu Freewa čiji ste također osnivač. Freewa je također hrvatski startup koji za cilj ima očuvati izvore pitke vode i tako smanjiti negativan utjecaj plastične ambalaže na okoliš, zar ne? U kojem je sad stadiju taj projekt?
FREEWA je moje treće dijete, pojavili su se neki likovi u projektu mojom krivom procjenom a koji projektu ne žele dobro pa onda tako i meni, trenutno je projekt s mojim aktivnostima u status hold , pri kraju sam s ostvarenjem preduvjeta da projekt ponovo zaživi samo je pitanje bude li se zvao FREEWA ili nekako drugačije, uskoro prikazujemo i jako se veselim tome!
I za sam kraj, vjerujemo da je vaš život u petoj brzini prilično aktivan i ubrzan, pogotovo kada radite na ovakvom tipu projekta. No ipak, moramo vas pitati, imate li vi neke slow living momente i rutine? Što radite sami za sebe, kako punite baterije i što činite da se riješite stresa?
Moj slow living moment je boravak u prirodi i u dobrom društvu!
Moglo bi se reći i u šestoj brzini….Da aktivno je, evo u zadnjih mjesec dana sam bio u Crnoj Gori, Srbiji i Sloveniji isključivo poslovno, ali uvijek nastojim povezati to poslovno i ugodno. Nastojim da mi je uvijek slow living, nekada uspijem nekada ne, ali uvijek dam sve od sebe da tako bude. Moj pravi slow living je meni klet s vinogradom i voćnjakom o kojoj brinem s familijom, nekada je to planinarenje ili kako ja to zovem hodanje po planinama, evo prije petnaestak dana sam odradio i prvi visokogorac na Storžić što me jako ispunilo jer sam vidio da i to mogu i veselim se novima takvim izazovima.
View this post on Instagram
Naravno tu su i moji klinci, odlazak na retreata s raznim temama, ribolov, odnosno moj slow living moment je boravak u prirodi i u dobrom društvu!
Razgovarala: Vjera Pađen
Foto: Privatna arhiva Projekt O2