Ponekad doista ne možemo prepoznati jesmo li samo izloženi stresu ili nas muči anksioznost. Razliku nam je objasnila psihologinja Anđela Jelić.
Kada govorimo o stresu i anksioznost zajedničko im je da su emocionalnog karaktera, odnosno da je riječ o emocionalnim reakcijama na određenu situaciju.
Tanka je linija između njih, no postoje razlike koje je dobro znati kako bi u određenim stresnim ili anksioznim stanjima mogli sami sebi pružiti podršku „za prvu ruku“ te što učinkovitije izaći iz situacije u kojoj se javila jedna od ovih reakcija.
Stres je obično uzrokovan vanjskim okidačem koji može biti kratkotrajan, poput nekog roka ili svađe s voljenom osobom ili dugoročan, poput nesposobnosti za rad, diskriminacije ili kronične bolesti. Ljudi pod stresom osjećaju mentalne i fizičke simptome, kao što su razdražljivost, ljutnja, umor, bolovi u mišićima, probavne smetnje i poteškoće sa spavanjem.
Dok se s druge strane anksioznost odnosi na ustrajne, pretjerane brige koje ne nestaju čak ni u odsutnosti stresora (okidača). Anksioznost dovodi do gotovo identičnog skupa simptoma kao i stres: nesanica, poteškoće s koncentracijom, umor, napetost mišića i razdražljivost.
Kako ublažiti i naučiti nositi se sa ovim emocionalnim reakcijama?
Prije svega važno je znati da nam ove emocionalne reakcije služe kao svojevrsna zaštita, odnosno upozorenje da u našoj okolini postoji potencijalno opasna situacija. Drugim riječima ovakve reakcije poput stresa ili anksioznosti žele nas zadržati u našoj zoni sigurnosti.
No, kako bi umanjili ove reakcije te kako bi bili sposobni prepoznati i regulirati na učinkovit način emocionalne reakcije u tome nam mogu pomoći: tjelesna aktivnost, uravnotežena i raznovrsna prehrana, zdrava higijena spavanja, ali i drugi „alati“ poput meditacije, boravka u prirodi ili preoblikovanja vlastitog unutarnjeg dijaloga.
Ako primjećujete da ove tehnike nisu dovoljne za vas ili da razine stresa i anksioznosti utječu na vašu svakodnevicu bilo bi dobro da se obratite stručnoj osobi, psihologu ili psihoterapeutu te dogovorite susret koji vam može pomoći da razumijete što doživljavate te vam može pružiti dodatne alate za suočavanje s takvim situacijama.
Na primjer, psiholog vam može pomoći utvrditi imate li možda anksiozni poremećaj. Anksiozni poremećaji razlikuju se od kratkotrajnih osjećaja tjeskobe po svojoj težini i po tome koliko dugo traju: anksioznost obično traje mjesecima i negativno utječe na raspoloženje i funkcioniranje. Neki anksiozni poremećaji, kao što je agorafobija (strah od javnih ili otvorenih prostora), mogu uzrokovati da osoba izbjegava ugodne aktivnosti ili otežati odlazak na posao i zadržavanje radnog mjesta.
Jedan od najčešćih anksioznih poremećaja je generalizirani anksiozni poremećaj. Kako bi identificirao ima li netko generalizirani anksiozni poremećaj, psiholog će ispitati da li postoje određeni simptomi kao što su pretjerana zabrinutost koju je teško kontrolirati i koja se javlja većinu dana tijekom šest mjeseci. Briga može skakati s teme na temu. Generalizirani anksiozni poremećaj također je popraćen fizičkim simptomima anksioznosti.
Druga vrsta anksioznog poremećaja je panični poremećaj, koji je obilježen iznenadnim napadima tjeskobe zbog kojih osoba može doživjeti razne fizičke simptome (znojenje, vrtoglavica). Anksioznost se također može manifestirati u obliku specifičnih fobija (kao što je strah od letenja) ili kao socijalna anksioznost, koju obilježava sveprisutni strah od društvenih situacija.
Anksiozni poremećaji mogu se liječiti psihoterapijom, lijekovima ili kombinacijom ta dva. Jedan od najčešće korištenih terapijskih pristupa je kognitivno bihevioralna terapija, koja se usredotočuje na promjenu neprilagodljivih obrazaca razmišljanja koji su povezani s anksioznošću. Drugi potencijalni tretman je terapija izloženosti, koja uključuje suočavanje s okidačima anksioznosti na siguran, kontroliran način kako bi se prekinuo krug straha oko okidača.
Tekst: dr.sc. Anđela Jelić, mag.psych.
Foto: Pexels