Psihologinja Anđela Jelić povodom sudjelovanja na Back Together Summitu: “Ubrzani životni stil dođe nam kao opravdanje da preskačemo obroke i da u hrani pronalazimo utjehu.”

by Anđela Sabranović

Anđela Jelić, doktorica je znanosti koja se bavi temom povezanosti mentalnog zdravlja i prehrane, a na ovogodišnjem Back Together Summitu sudjeluje na panelu “Od zdrave hrane do poremećaja”. Tim povodom razgovarali smo s njom, a više saznajte u nastavku.

Danas je sve više dostupne “zdrave” hrane, a s druge strane konkretno u Hrvatskoj stanovništvo je pri samom vrhu ljestvice kada je u pitanju debljina i rak debelog crijeva, na razini EU. Zašto je tome tako? Kako pametno iskoristiti mogućnosti koje nam danas prehrambena industrija nudi, a ne razviti narušen odnos prema hrani ili poremećaj?

Živimo u vremenu kada nam je jako puno hrane dostupno i to u kratkom vremenskom razdoblju bez puno muke. Dovoljno je da imamo pametni telefon, aplikaciju za naručivanje hrane i iz udobnosti vlastitog kauča možemo birati što ćemo jesti. To nam kao ljudskoj vrsti nije u potpunosti prirodno. Do nedavno, ako razmislimo, naši roditelji i bake i djedovi, u proljeće su razmišljali što će jesti na zimu pa su tako morali posijati ili posaditi sjeme da bi imali što požeti. I za to su se trebali mentalno i tjelesno angažirati. Mi danas napravimo tri-četiri klika na našem screen touch zaslonu i hrana nam je u naručju. Također, prije se hrana konzumirala zajedno s drugim članovima obitelji, postojao je ritual jedenja i pokazivala se veća zahvalnost za hranu. 

Razmišljalo se i racionalno pristupalo hrani.  Danas imamo jako puno opcija, ali nažalost ne posjedujemo dovoljno alata uz pomoć kojih možemo pametno donijeti odluku što jesti i koliko jer se nalazimo i pod pritiskom raznih podražaja koji utječu na našu odluku, često na nesvjesnoj razini. Također, ubrzani životni stil kojim danas živimo dođe nam kao dobro opravdanje da jedemo u hodu iz škartoca, da preskačemo obroke i da u hrani pronalazimo utjehu. Na hranu bismo trebali gledati ne kroz broj kalorija, “zdravu” ili “nezdravu”, …, već kao na osnovnu biološku potrebu za življenje koja treba biti zadovoljena i kroz koju “hranimo” vlastito tijelo, um, ali i odnose s drugima.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Anđela Jelić, PhD (@lifestyle_psychology_)

Što je s informacijama o hrani i zašto imamo sve više poremećaja hranjenja?

Danas imamo lako dostupne razne informacije, često i one kontradiktorne pa lako dolazi do toga da su čitatelji zbunjeni. Ako samo uzmemo jedan jednostavan primjer, a to je konzumiranje jaja. Do nedavno se smatralo kako su jaja štetna jer uzrokuju povišeni kolesterol, a danas nam se preporučuju kao dobar izvor proteina. Niz je takvih informacija kojima jako često pristupamo bez kriterija i bez kritičkog mišljenja. 

Također, lako damo povjerenje osobama koje npr., na društvenim mrežama imaju veliki broj pratitelja, ali možda nisu eksperti za teme o prehrani, tjelovježbi ili o temi o kojoj govore možda iz vlastitog iskustva. Kada govorimo o prehrani, ali i općenito životnom stilu, važno je ne zaboraviti da je svatko od nas drukčiji i ista prehrana ili trening drukčije će utjecati i imat će drukčije efekte na zdravlje. Poremećaji hranjenja u porastu su iz više razloga, a jedan od značajnih i onaj koji je tipičan za naše digitalno doba jesu društvene mreže. Posebice Instagram i TikTok gdje se kreiraju određeni standardi koji se manipuliraju korištenjem aplikacija za uređivanje fotografija koje se naizgled čine stvarnima, a u isto vrijeme jako ugodnima našem oku jer su na neki način savršene. Također, porastu poremećaja hranjenja doprinosi i manjak emocionalne pismenosti. Ne znamo se nositi sa stresnim situacijama, promjenama i stvarima koje nismo u mogućnosti kontrolirati te konzumiranjem hrane kompenziramo. 

Kako pričati o poremećajima hranjenja? Vidimo da se danas govori sve više, ali i dalje to nije dovoljno….

Uistinu je za svaku pohvalu što se danas sve više podiže svijest o ovim poremećajima koji se mogu manifestirati u različitim oblicima. Potrebno je govoriti s puno empatije i nježnosti, odnosno suosjećanja bez izražavanja kritika ili osuda prema osobama koje se suočavaju s ovim problemom. Također, važno je educirati društvo na svim razinama kako prepoznati prve znakove čime se uistinu mogu prevenirati ozbiljne posljedice. 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Anđela Jelić, PhD (@lifestyle_psychology_)

Kako mediji i društvene mreže utječu na naš odnos prema hrani? Danas uz sve Instagram i TikTok recepte, ponekad nam se samo gledajući taj sadržaj pojavi osjećaj gladi, kako se odnositi prema tome?

Kao što sam već spomenula danas je utjecaj društvenih mreža jako izražen na jako puno aspekata naših života. Od toga kako i gdje putujemo, što jedemo, kako uređujemo svoj dom, do plana treninga i knjiga koje čitamo. Sav taj sadržaj ugodan je našem oku, a što više izlažemo naš mozak takvom sadržaju sve više budimo želju za time. Posebice kada znamo da možemo to dobiti brzo, na jednostavan način i baš onako kako želimo. Percipiramo hranu kao nagradu pa se u našem mozgu i pokreće tzv. “sustav za nagrađivanje”. Nerijetko počinjemo povezivati izgled osobe s onim što jede, pa mozak pojednostavi priču i dovede nas do zaključka “aha, ako jedem kao  yx osoba, imat ću liniju kao ona”. 

Što za vas predstavlja Back together summit?

Od prvog izdanja prije dvije godine s velikim zanimanjem pratila sam ovaj hvalevrijedan projekt i moram istaknuti da sam uistinu počašćena da ove godine sudjelujem kao jedna od panelistica. Za mene bi Back Together summit bio događaj koji nudi znanje, iskustvo i praktične savjete koji nam mogu pomoći i potaknuti nas da učinimo prve konkretne korake za vlastito zdravlje.

Moglo bi vas zanimati i: Vi pitate, psiholog odgovara: Pokrećemo rubriku u sklopu koje psihologinja Anđela Jelić odgovara na vaša pitanja

Tekst: Slowliving.hr

Foto: Privatna arhiva

Možda će vam se svidjeti

Želite pratiti novosti vezane za slowliving concept?

Povremeno ćemo vam slati notifikacije sa savjetima kako živjeti bolje, zdravije i sretnije!