Listopad je mjesec borbe protiv raka dojke. Mjesec u kojem se na poseban način potiče žene da obave preventivne preglede. Organiziraju se razne javnozdravstvene kampanje koje imaju za cilj upravo podizanje svijesti o važnosti prevencije i ranom otkrivanju raka dojke, no i dalje, čini se da od preventivnih pregleda bježimo i odgađamo ih.
Zašto preventivne preglede ne uvrstimo u sve popularniju i potrebniju „brigu o sebi“?
Upravo preventivni pregledi mogli bi biti jedno od pravilnih značenja brige o sebi i vlastitom zdravlju jer nam oni mogu spasiti život, potaknuti nas da na vrijeme reagiramo i započnemo s promjenama ukoliko je to potrebno. Bez obzira što smo svjesni toga, čini se da je otpor prema ovakvoj brzi o zdravlju, sve dok nas ne boli, jako snažan.
Prema brojnim istraživanjima koja su ispitivala razloge zašto žene ne obavljaju preventive preglede dojki, znanstvenici su izdvojili nekoliko čimbenika koji idu u prilog izbjegavanju potencijalnom riziku. U ovom slučaju rizik bi bio taj da tijekom jednog „neobaveznog“ pregleda postoji mogućnost da će im se „nešto otkriti“. Tada je manje važan podatak da i rano otkrivanje nosi sa sobom niz dobrobiti, već je fokus na negativnoj, bolnoj i teškoj vijesti.
U trenutku donošenja odluke hoćemo li otići na pregled ili ne, kod određenog broja žena javljaju se upravo neugodne emocije poput straha i tjeskobe, neugode ili boli koje su rezultat negativnog hipotetskog načina razmišljanja „što ako…“. Isto tako, mnoge žene navode kako ih u redovitom obavljanju preventivnih pregleda „koče“ prethodna neugodna iskustva kao što je posramljivanje izgleda ili oblika tijela (komentari na račun kilograma, mršavosti ili debljine). Među ostalim čimbenicima nalaze se svakako i nedovoljna informiranost o pregledima, manjak zdravstvene pismenosti, sindrom bijele kute i slično.
Psihološka karakteristika koja je zajednička većini žena koje odbijaju obavljati redovne preventivne preglede odnosi se na nisku razinu zdravstvene samoučinkovitosti, tvrde znanstvenici. Općenita definicija samoučinkovitosti ili samoefikasnosti kao psihološke odrednice pojedinca, odnosi se na uvjerenje koje se tiče uspješnog suočavanja s određenom situacijom. Drugim riječima, radi se o uvjerenju da osoba može uspješno „izvršiti“ ponašanje potrebno za postizanje određenog ishoda. U ovom slučaju, otići na preventivni pregled i očekivati dobar ishod.
Upravo podatak da žene koje odbijaju odlazak na preventivne preglede imaju nisku razinu samoučinkovitosti može biti od velike koristi u kreiranju javnozdravstvenih komunikacijskih kampanja kako bi ih se na ispravan način potaknulo na redovne preventivne preglede. Razlog tomu je upravo taj što ovisno o razini samoučinkovitosti poruke uokvirene na pozivan način (ističući pozitivne ishode i dobrobiti određenog ponašanja) ili negativan način (ističući negativne ishode određenog (ne)ponašanja) mogu biti poticajne ili pak demotivirajuće.
Možemo li neugodne emocije „okrenuti“ u vlastitu korist?
Ako govorimo o neugodnoj emociji, strahu, ona ima snažan utjecaj na naša ponašanja. S jedne strane, kod određenog broja osoba sama bojazan da se mogu razboljeti ili da im može biti dijagnosticirano „nešto“ potiče ih na odlazak liječniku. No, strah od gore spomenutog, sve dok nemamo opipljive simptome, najčešće postaje kočnica koja stvara otpor i čvrsto nas drži na mjestu što se nerijetko potkrijepi i mislima.
Stoga bi bilo dobro racionalnije pristupiti strahu te pronaći podršku okoline, primjerice, prijateljica ili drugih žena iz obitelji, koje bi nas mogle pozitivno potaknuti.
Mnoge žene koje i obavljaju redovne preglede ističu kako im sami odlazak nije toliko neugodan i emocionalno težak, već onaj trenutak od obavljenog pregleda pa sve do primitka nalaza izgleda im kao vječno iščekivanje u kojem se isprepliću raznorazne neugodne misli i emocije.
Važno je naglasiti da je sasvim u redu i ljudski da se u tom periodu javljaju razne emocije i osjećaji poput anksioznosti, straha, zabrinutosti, ali i osjećaj tuge. Javlja se strah od toga što bi moglo biti ili što zamišljamo da bi moglo biti.
Ono što nam u tim situacijama može pomoći je razumijevanje da nema ničeg čudnog, niti ekstremnog u postavljanju pitanja vezanih za potencijalnu novu situaciju koja bi sa sobom mogla donijeti promjene u načinu života, pa čak i povećati rizik od smrti. Pitanja poput kako priopćiti vijest o potencijalnoj dijagnozi obitelji, hoću li moći raditi i kako, kako će se odvijati tijek liječenja … Ovo su sve pitanja koja se mogu javiti dok smo u iščekivanju rezultata samog pregleda, u fazi u kojoj čak i ako su sve negativne mogućnosti otvorene, one pozitivne nisu isključene. Stoga je korisno primijeniti strategije koje pomažu zaustaviti hipotetiziranje i nastojati izbjeći fokusiranje misli na najgori mogući ishod, kako bi sa što većim osjećajem smirenosti dočekali rezultate pretraga.
Na kraju, od vlastitih emocija i misli ne možemo pobjeći, ali se možemo naučiti s njima suočiti i nositi te učiniti saveznicima u preventivnim ponašanjima koja imaju niz pozitivnih učinaka.
Ne zaboravimo da ovaj mjesec imamo dostupne razne mogućnosti koje nas mogu osnažiti i potaknuti na odlazak na preventivni pregled, a to su zasigurno informiranje o raku dojke, o tome kako izgleda sami pregled, gdje ga možemo obaviti te brojne pozitivne i inspirativne priče i svjedočanstva žena koje su preventivnim pregledom spasile svoj život.
Moglo bi vas zanimati i: Samopregled dojke – kako ga napraviti pravilno
Tekst: dr.sc. Anđela Jelić, mag.psych.
Foto: Pinterest, Pexels