Psihologinja Ivana Garašić će biti jedna od panelistica na ovogodišnjem Back Together Summitu i to na panelu “Mali, veliki osjećaji: Odgoj djece za mentalnu snagu” i tim povodom smo razgovarali s njom.
Inače, već dvanaest godina radi s djecom, adolescentima i odraslima, najprije u vrtiću, potom u Centru za socijalnu skrb, a unazad sedam godina i u individualnom i grupnom tretmanu u Udruzi za logopedsku i psihološku podršku Ježeva kućica i vlastitom kabinetu EmotiCor. Licencirani je kognitivno – bihevioralni terapeut, a educira se i iz drugih terapijskih pristupa, prvenstveno usmjerenih na rad s djecom i mladima koji su preživjeli traumatska iskustva. Radi i na prevenciji, pa je u Hrvatsku dovela FRIENDS Resilience program o kojem ćete nešto više saznati iz razgovora koji slijedi.
Možete nam reći više o Friend Resilience programu koji je svojevrsna inovacija u promociji zaštite mentalnog zdravlja?
FRIENDS Resilience program jedini je preventivni program prepoznat je od Svjetske zdravstvene organizacije kao najbolja praksa u promociji mentalnog zdravlja od najranije do odrasle dobi.
Potvrđen je istraživanjima koja se provode već 15 godina, a koja pokazuju da ima jači učinak od svih drugih preventivnih programa u svijetu. Istraživanja pokazuju učinak ne samo u prevenciji anksioznosti i depresivnosti, već i onda kada neki simptomi već postoje. Bazira se na postavkama kognitivno bihevioralne terapije koja je terapija izbora upravo za ovaj tip teškoća.
Razvijen je za četiri dobne skupine (predškolsku, dječju, adolescentnu i odraslu dob). U Hrvatsku smo ga doveli zahvaljujući financiranju Europske unije, a provodio se tijekom ove školske godine u Jastrebarskom u dječjem vrtiću, osnovnoj i srednjoj školi. Paralelno provodimo i istraživanje efekta i nadamo se da će uskoro biti implementiran i puno šire jer se radi o zaista kvalitetnom programu, koji je za Hrvatsku odobrilo i Ministarstvo obrazovanja. Hrvatski je 16. jezik na koji je FRIENDS preveden, a Jastrebarsko prvi grad u Hrvatskoj u kojem se provodi.
Kako mlade pripremiti za reakciju na vrijeme i ohrabriti da se jave za pomoć?
Mladi ljudi su danas zapravo vrlo educirani o mentalnom zdravlju i prilično osviješteni u prepoznavanju teškoća. Tako vidimo da se trend javljanja na tretman mijenja – dok su prije i za djecu i adolescente inicijatori tretmana uglavnom bili roditelji, unazad par godina adolescenti, ali i djeca, sve češće sami od roditelja traže pomoć.
Ono što bih svakako preporučila jest da se za procjenu jave svi oni koji osjećaju da teškoće imaju intenzitet koji ometa svakodnevno funkcioniranje – ritam spavanja i prehrane, zainteresiranost za aktivnosti koje volimo, druženje s vršnjacima, uživanje u slobodnim aktivnostima i odmoru i naravno, ako otežavaju odlazak u školu i obavljanje školskih obaveza. Sve su to jasni indikatori našeg mentalnog zdravlja.
Koje korake predlažete u nastojanju smanjenja simptoma anksioznosti i kako najsigurnije prakticirati samoumirivanje?
Istraživanja nam govore da je mirno tijelo preduvjet za miran um. Stoga bih preporučila da, kada osjećamo neku emociju ili nam se u glavi roji mnogo misli, usmjerimo svoju pažnju gdje nam tijelo najviše reagira kada se to dogodi. Postoje ciljane vježbe mindfulnessa koje ojačavaju naš kapacitet da budemo u sadašnjem trenutku zajedno s našim teškim ili uznemirujućim emocionalnim stanjima.
Izuzetno je važno da bilo koju strategiju koju koristimo – ne koristimo kako bismo emocije potisnuli. Emocije su nam biološki vrlo korisne – čak i ako su teške – inače bi ih evolucija već iskorijenila, a njihovim potiskivanjem zapravo samo potenciramo da narastu do razine koju je teško regulirati.
Ne postoji univerzalni način da se anksioznost umiri ili nestane, baš zato jer je biološki važna, no postoje mnogi načini da je lakše prepoznamo i reguliramo. Anksioznost koja je snažno izražena govori da naš mozak ne percipira da smo u sigurnoj situaciji i stoga mindfulness koji nas vraća u sadašnjost i ojačava percepciju da je situacija sigurna, kao i druge vježbe uzemljenja, olakšavaju regulaciju anskioznosti.
Kako djecu i mlade najsigurnije usmjeriti na put psihološke stabilnosti i jakosti?
Najvažniji segment dobrog samopoštovanja i psihološke stabilnosti jest pružiti osjećaj sigurnosti, podrške i ljubavi, odnosno stvoriti odnos sigurne privrženosti sa odraslom osobom. Pritom je važno da i mi osvijestimo da su čak i teške emocije poput ljutnje u redu i odgojem reguliramo ponašanje umjesto emocije. Na taj način dijete ima osjećaj da nam se može povjeriti, da nećemo umanjiti njegov osjećaj čak i ako nam se situacija čini beznačajnom, osjetit će se važno, voljeno i vrijedno. Upravo to stvara psihološki fleksibilne i otporne odrasle osobe.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Danas se mnogo govori o zaštiti mentalnog zdravlja. Koja su po Vama top 3 koraka za suočavanje sa životnim izazovima i ubrzanim, stresnim načinom života?
Iako nema univerzalnog odgovora, rekla bih da su neke prakse vrlo važne u nošenju s izazovima.
Kao prvo, važno je pronaći vrijeme u danu za sebe. To ne mora biti značajno dugačko vrijeme, ali je važno da je posvećeno sebi, bez grižnje savjesti, čak i ako se radi o samo pet ili deset minuta. To vrijeme možemo provesti u nečemu što nas opušta ili u čemu uživamo, primjerice šetnji, tuširanju uz glazbu, svjesnom jedenju omiljene hrane…
Na tragu toga, drugi važan faktor jest vježbanje svjesnosti. Upravo zato što je život užurban, a naš mozak formiran da analizira i brine, važno je u svakodnevnu rutinu uvesti svjesnost o sadašnjem trenutku. U tome pomažu vježbe mindfulnessa, ali i vježbe uzemljenja i korištenja svih naših osjetila da opažamo što vidimo, čujemo, osjećamo dodirom, okusom, i kao osjetom koji nas najsnažnije povezuje s emocijama – provodimo vrijeme za sebe u okruženju koje nas mirisom asocira na opuštanje.
Treći važan faktor koji doprinosi mentalnom zdravlju jest povezanost. Ljudska bića su stvorena da bi živjela zajedno i stvarala bliske odnose povjerenja. Provođenje vremena s važnim ljudima i prepoznavanje onih ljudi koji naše baterije „pune“, a ne „prazne“ je nešto što značajno može poboljšati naše mentalno zdravlje. Posljednjih nekoliko godina govori se ono što istraživanja pokazuju već dulji niz desetljeća, a to je da je usamljenost rizičan faktor za razvoj teškoća mentalnog zdravlja.
Dakle, okružiti se ljudima koji su nam dragi pomaže nam u suočavanju sa stresom.
Razgovarala: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Privatna arhiva