Ovaj članak počela sam pisati općenito, onako službeno u trećem licu, ali onda sam shvatila kako će možda nekome od vas doista značiti više iskustvo psihoterapije iz prve ruke. Psihoterapija je dio mog života već nešto duže od tri godine. Ne mogu se pohvaliti kako sam uvijek redovita, ali mogu reći da imam neki kontinuitet.
Možda će vam to zvučati kao dugačak proces, ali ja čvrsto vjerujem kako rad na sebi nikad ne staje što je zapravo i najljepši dio svega. Zamislite da u svom životu imate osobu koja vam je neutralna podrška, koja će vas uvijek saslušati bez osuđivanja i uz koju ćete i vi sami objektivnije sagledati najizazovnije situacije s kojima se suočavate… Vjerujem kako ne biste tek tako lako poželjeli da taj odnos što prije završi, zar ne? Možda vam sada kroz glavu prolazi i novac koji se u taj odnos ulaže, ali zar istinsko upoznavanje i razumijevanje sebe nije najbolje u što možete uložiti svoj novac?!
U nastavku sam izdvojila šest promjena koje sam primijetila u svom životu uz psihoterapiju.
Prvi put u životu sam naučila čuti sebe
Svaka seansa počinje svjesnim disanjem i osvještavanjem svojih emocija i misli. U tom trenutku uvijek točno osvijestim kako se osjećam i koja je tema o kojoj želim razgovarati taj dan. Nikada prije zapravo nisam sebi davala priliku da zastanem i razmislim što ja želim, što je meni potrebno jer sam nekako oduvijek bila sklona najprije razmišljati o drugima. To naravno nije uvijek loše, ali kada konstantno stavljate druge na prvo mjesto, kao da vremenom izgubite sebe i ne čujete onaj unutarnji glas koji vas uvijek navodi na pravi put. Kada sam kroz psihoterapiju naučila jasnije vidjeti što ja želim, kao da sam prvi put u životu doista disala.
Naučila sam preuzeti odgovornost za sve aspekte svog života
Tako je jednostavno upasti u zamku u kojoj svu odgovornost konstantno prebacujete na druge. Činjenica koje sam postala svjesna na svojim seansama je ta kako sam sama odgovorna za veliku većinu onoga što mi se događa. To mi je pomoglo da sebe prestanem gledati kao pasivnu žrtvu odnosa i događaja u svom životu. Osobe koje su dio naših života najčešće sami biramo, a iako događajima ne možemo upravljati, možemo birati kako ćemo reagirati na njih.
Shvatila sam kako mi se u prošlosti često nije sviđao način na koji netko komunicira sa mnom, ali zapravo ja sam to dozvoljavala jer da sam postavila čvrste i jasne granice sve bi bilo drugačije.
Naučila sam biti nježnija prema sebi
Prije psihoterapije bila sam jako, jako samokritična i to sam negdje u sebi čak doživljavala kao svoju prednost. Ipak, shvatila sam kako se vrijednost mene kao osobe ne definira dužinom moje TO-DO liste. Ja zasigurno druge ne vrednujem na temelju onoga što su napravili u svom danu i onda zapravo ni nema logike da se tako odnosim prema sebi, zar ne? Sjećam se kako bih prije često reagirala prema drugima burno i onako kako ne želim tijekom onih dana kada nisam poštivala svoje granice i kada sam bila jednostavno preumorna. Danas znam da tražiti pomoć ili priznati da mi treba odmor zapravo nije ništa loše. Štoviše, tako iskazujem ljubav i poštovanje prema sebi samoj i tek tada sam ga u stanju dati drugima.
Moji odnosi s drugima su postali iskreniji
Prije mi je bilo izuzetno izazovno reći ne drugima te sam često radila protiv sebe. Kada bi se drugi prema meni odnosili na način koji mi se ne sviđa, uvijek bih prešutjela i frustraciju čuvala negdje unutar sebe. Danas kada dovoljno dobro poznajem sebe ne mogu njegovati odnose koji se ne temelje na iskrenim i pravim temeljima. Tako sam potaknuta psihoterapijom “filtrirala” svoje društvo i nastavila raditi na odnosima koji me doista ispunjavaju.
Shvatila sam što podrazumijeva istinsku brigu o sebi
Uvijek sam bila osoba koja je vjerovala kako zna dobro brinuti o sebi i to sam si dokazivala nekim trenucima uživanja tipa kroz putovanja. Tada sam tvrdila kako se na putovanju osjećam slobodno i kao svoja najbolja verzija. Danas znam da su ta putovanja bila i svojevrsni bijeg od suočavanja sa sobom. Danas znam da je briga o sebi svakodnevno poštivanje svojih granica, jasno iskazivanje svojih stavova (to je nešto na čemu još uvijek radim), njega svog duha i tijela kroz redovite seanse, tjelovježbu i svjesno uživanje u hrani koja daje mom tijelu potrebnu energiju. Također, za mene briga o sebi podrazumijeva i kvalitetno vrijeme provedeno sa samom sobom jer znam da iz tog vremena proizlaze svi drugi odnosi u mom životu.
Dobila sam veliku pomoć na početku majčinstva
Jedan od razloga zašto sam uopće krenula sa psihoterapijom je majčinstvo. Našla sam se u najzahtjevnijoj ulozi u životu i osjećala sam kako joj možda i nisam dorasla. Od savjeta okoline kao da nisam mogla čuti svoj unutarnji glas. U tom procesu psihoterapija mi je bila velika pomoć i doista ne mogu zamisliti kakva bih osoba i majka bila danas bez te podrške. Kroz psihoterapiju sam doista shvatila što znači da je samo sretna mama dobra mama. Od kada znam brinuti o sebi, znam i svjesno uživati u svakom danu majčinstva.
Ja duboko vjerujem kako ovaj proces rasta i razvoja u koji sam se upustila traje cijeli život, ali iskreno u ovom trenutku se neizmjerno radujem svemu što me tek čeka.
Moglo bi vas zanimati i: Stres – četiri načina kako se nositi s njim
Tekst: Anđela Sabranović
Foto: Pinterest