Kada sam prvi put pročitala naziv knjige Put samoovisnosti nekako mi je ta riječ samoovisnost privukla pozornost jer sam shvatila kako je zapravo nikad prije nisam ni čula, ali zvučala je tako dobro. Iako me naslov privukao, knjigu nisam kupila… Srećom dobila sam je na poklon nekoliko mjeseci poslije. Kažem srećom jer bi doista bila šteta da sam propustila jednu tako zanimljivu i neobičnu knjigu. Ovu knjigu je napisao Jorge Bucay koji je zahvaljujući društvenim mrežama postao izuzetno popularan posljednjih godina. On je inače u Buenos Airesu završio studij medicine, a poslije se opredijelio za psihijatriju i psihoterapiju. Kako u knjizi navodi, ne voli da ga te uloge određuje te se predstavlja kao osoba koja pomaže drugima. Danas vrijeme provodi u čitanju i pisanju. Napisao je više od deset knjiga i većina njih se proslavila širom svijeta.
No, vratimo se mi na našu knjigu Put samoovisnosti. Već na prvim stranicama autor knjige objašnjava kako je zapravo on osmislio tu riječ jer je shvatio kako je neovisnost nemoguća jer smo ipak socijalna bića. Suovisnost je nastrana, međuovisnost nije pravo rješenje dok je ovisnost nepoželjna te mu je preostalo osmisliti novu riječ – SAMOOVISNOST.
Što je samoovisnost?
Prema autoru knjige, samoovisnost je spoznaja da trebamo druge, ali da svoju potrebu za njima možemo obuzdati dok ne pronađemo točno ono što želimo, određenu vezu, određeno zadovoljstvo, određenu ljubav… Biti samoovisan znači da ste svjesni da niste svemogući, da znate biti ranjivi i da ste prepušteni samima sebi. Kako autor navodi, moramo preuzeti odgovornost, pobrinuti se za sebe te tako postati gospodarom vlastitog života.
Samoovisnost je za njega drugo ime za mentalno zdravlje. Da bi postali samoovisni, morate zamisliti sebe kao središte svega što vam se događa.
Što je samoovisnost?
Prema autoru knjige, samoovisnost je spoznaja da trebamo druge, ali da svoju potrebu za njima možemo obuzdati dok ne pronađemo točno ono što želimo, određenu vezu, određeno zadovoljstvo, određenu ljubav… Biti samoovisan znači biti svjestan da niste svemogući te da znate biti ranjivi. Kako autor navodi, moramo preuzeti odgovornost, pobrinuti se za sebe te tako postati gospodarom vlastitog života.
Samoovisnost je za njega drugo ime za mentalno zdravlje. Da bi postali samoovisni, morate zamisliti sebe kao središte svega što vam se događa.
Kako postati samoovisan?
U nastavku sam izdvojila 5 stavki iz knjige koje su ključne da bismo bili potpuna i samoovisna osoba.
- Sebi dajem dopuštenje da budem ono što jesam, umjesto da vjerujem da moram čekati da drugi odluče gdje bih trebao biti i kakav bih trebao biti.
- Sebi dajem dopuštenje da osjećam ono što osjećam, umjesto da osjećam ono što bi drugi na mom mjestu osjećali.
- Sebi dajem dopuštenje da mislim vlastite misli i da ih imam pravo izreći ako to poželim, ili da ih prešutjeti ako tako odlučim.
- Sebi dajem dopuštenje da se izlažem rizicima kojima se ja odlučim izložiti, pod uvjetom da prihvaćam sam snositi posljedice tih rizika.
- Sam sebi dajem dopuštenje da u životu sam tražim ono što meni treba, umjesto da čekam da mi netko drugi dopusti da to dobijem.
Zašto mislim da je ključno biti samoovisan?
Iako sam oduvijek znala kako mi je vrijeme za mene važno, često bih zbog toga znala pomisliti kako sam zapravo sebična osoba. Isto tako sam primijetila da tijekom dana kada ne brinem o sebi kroz neke sitne rituale koji su meni jako važni, ni prema drugima nisam baš svoja najbolja, a posebno ne i najljubaznija verzija.
Ova knjiga mi je otvorila oči i podsjetila me još jednom kako sam ja odgovorna isključivo za sebe i kako nije na meni da analiziram osjećaje drugih kada postavljam svoje granice ili poštujem vrijeme koje mi je potrebno za mene. Također, kada prilagođavam svoje ponašanje drugim osobama nesvjesno se odričem odgovornosti i predajem je na milost i nemilost drugima.
Mislim da nije jednostavno biti samoovisan jer kada tako živimo ne možemo prebacivati odgovornost ni za svoje neispunjene želje, snove, ambicije na druge. Svjesni smo da su konci našeg života u našim rukama i da u biti možemo sve što želimo. To je zapravo često i teret jer kada vječno prebacujemo krivnju za sve svoje neuspjehe na druge mi si zapravo dajemo dopuštenje da ostajemo u svojoj pasivnosti. Ovako znamo da pasivno promatranje vlastitog života nije opcija.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
U svojoj svakodnevici sam se toliko puta uvjerila kako sam svoja najbolja verzija tek onda kada imam vrijeme za sebe. Mnogi će možda pomisliti kako oni nemaju luksuz naći to vrijeme, ali kada vam je ono doista prioritet uvijek ćete nešto smisliti.
Zanimljivo mi je kako autor u knjizi navodi kako čak i u Biliji stoji “Voli bližnjeg svoga, kao sebe samoga”. Dakle, ne stoji da ga volimo više od sebe nego baš kao sebe. Iskreno, nikad prije o tome nisam ni razmišljala, ali svakako ima smisla, zar ne?!
Za kraj ću s vama podijeliti nekoliko rečenica koje sam podvukla u svojoj knjizi i koje uvijek želim imati na umu ako ikad više pomislim kako sam sebična jer brinem o sebi onako kako brinem i od drugima.
Moja osobna povijest može uvjetovati moj odabir, ali ne uskraćuje mi mogućnost izbora.
Jednostavno pogledaj samoga sebe. Nema načina na budeš netko drugi. Možeš u tome uživati i cvasti osnažen ljubavlju prema samome sebi ili možeš ocvasti zbog vlastite osude.
Nećemo ostati bez ljubavi za druge ako volimo sebe.
Moglo bi vas zanimati i: Autobiografija Mire Furlan: Knjiga koja mi je obilježila ljeto
Tekst: Anđela Sabranović
Foto: Privatna arhiva