Opisati Emanuelu Babić je izazovno jer je ona doista jedna slojevita osoba koja stoji iza dosta različitih uloga. Osim što je psiholog, ona je i pedagog, u edukaciji je za psihoterapeuta, a odnedavno je i relax kids coach. Uz sve to ona je i majka troje djece. Tko je Emanuela iza svih tih uloga, otkrijte u razgovoru koji slijedi.
Istraživala sam skrivenu i opće poznatu simboliku vezanu za tvoje ime. Pronašla sam kako se unutar samog imena, osim biblijskih značenja krije mudrost i energičnost. Otkrij mi tko si ti? Kako bi opisala sebe koja ponosno nosiš graciozno ime – Emanuela?
Prvo i najteže pitanje; tko sam?
Toliko je zanimljivo traganje za tim odgovorom da sam mu odlučila posvetiti cijeli život.
Zapravo, bilo je vrlo teško svjesno se buditi kad nisi ni na tragu tom odgovoru.
Danas kad se budim, osjećam da sam osoba koja voli život u svoj njegovoj punini, ma koliko težine i neizvjesnosti nekad u sebi nosio. To mi je za sada dovoljan odgovor.
Volim živjeti vjeru da je sve onako kako treba biti i da smo štićeni i vođeni ako se odlučimo tomu prepustiti. Eto poveznice s biblijskim značenjem mog imena – Bog s nama.
Sa energičnošću i mudrošću se također mogu povezati, ako istovremeno svoj energetski kapacitet trošim na mudre stvari, odnose, ljude.
Uživam u svakom obliku umjetnosti, a najvećom umjetnošću smatram razvoj ljudskog potencijala. Volim svoje balkansko porijeklo, što bi Dizdar rekao, ovdje gdje je najluđe bilo stići, gdje je najjunačkije bilo nići, jer ovdje se ne živi samo da bi se umrlo, ovdje se i umire da bi se živjelo.
Sad kad si podijelila osnovne crtice o sebi, navedi mi nekoliko glavnih pojmova kojima ćemo se baviti tijekom ovog razgovora?
Ljubav prema razvoju čovjekovih potencijala, život kao skup cijelog spektra emocija, unutarnji mir i vječno traganje za smislom.
Što ili tko je tvoj najveći pokretač?
Odnos s Bogom.
U kojem trenutku svog životnog puta odlučuješ krenuti prema obrazovanju na polju psihologije odnosno pedagogije? Koja misao je bila tvoja vodilja i jesi li tada bila sigurna u svoj odabir?
Intuitivno sam to željela već krajem srednje škole. Budući da nisam poslušala svoju intuiciju, završila sam na studiju u čijem programu nisam uživala i u čijem se polju djelovanja nisam mogla zamisliti kao sretno i ispunjeno biće.
Kad me zdravlje srušilo do dna, onda sam brže bolje odlučila iskoristiti ovaj jedan život koji imam, poslušati intuiciju koja je govorila koliko ljubavi između mene i tih znanosti postoji dok još nisam ni kročila na njihove stube i krenula. Na tim stubama me dočekalo isto ono što sam u nosila u sebi; toplina i posvećenost mojih profesora pri prenošenju znanja i iskustava.
Smatram da je intuicija jedan od najljepših darova dan čovjeku.
Ulažeš toliko mnogo u sebe, svoje mentalno i fizičko zdravlje, svoje znanje. Znamo da si u procesu edukacije za psihoterapeuta, izlažeš se, primaš i daješ znanja, upijaš, uživaš život, nosiš dom na svojim leđima, odgajaš troje prekrasne djece… Kaži nam, iskreno, koliko je zahtjevno biti u tvojoj poziciji, tvome umu, tvojoj blizini?
Proteklih nekoliko godina toliko ulaganja vremena i truda bilo je jako iscrpljujuće i zahtjevno paralelno donoseći na svijet djecu i podižući ih uz sve ovo. Glad za informacijama je bila toliko jaka da sam si prelazila sve granice, i fizičke i mentalne i energetske. Sada kada razumijem odakle je to došlo i zašto se sve tako izdogađalo, preostaje mi prihvatiti ono što je bilo i iz toga izvući mudrost i lekcije koje će mi služiti da život kreiram po svom tempu i trenutnim kapacitetima. Kako vrijeme ide i bogatstvo iskustva rada na sebi raste, tako i onima u mojoj blizini rastu benefiti istoga.
Predaješ psihologiju u srednjoj školi, što bi bilo najvažnije što će tvoji učenici ponijeti u život iz odnosa s tobom, odnosno iz znanja koja im prenosiš?
Moja namjera je da im kroz povezanost kreiram siguran prostor u kojemu će osjećati povjerenje da mogu biti slobodni i autentični, prostor u kojemu će se moći izraziti i reći svoju istinu bez osude. Kroz takvu razmjenu želim ih potaknuti da misle, da se zainteresiraju za predmet i da kreirajući svoje originalne misli iz dana u dan više spoznaju sebe.
Nedavno si pokrenula radionicu Relax Kids, obećala si kako ćeš na zabavan i kreativan način učiti najmlađe kako da sami reguliraju svoje emocije, kako da se nauče nositi sa stresom te jamčiš da će to biti znanja koja će ponijeti u život. Navedi nam još neke korisne i značajne informacije o samom programu, ideji?
Kada sam uvidjela koliko razvoj svijesti o emocijama i tijelu olakšava i uljepšava moj život i nedugo nakon toga otkrila da postoji Relax kids, bila sam oduševljena da takav program za djecu i mlade u svijetu postoji već godinama i da se na vrlo zabavan i kreativan način može prenijeti djeci.
Danas su im više nego ikada potrebni alati i tehnike pomoću kojih vježbaju prisutnost, poštovanje ,granice, empatiju i smirenje.
Živimo u vremenima ukradene pažnje, stoga mi je zadovoljstvo istaknuti da Relax kids program povoljno utječe i na koncentraciju, pažnju, bolji san, kao i na razvoj samopouzdanja i samopoštovanja. Osim toga regulira živčani sustav, smanjuje fizičku i psihičku napetost, promovira zdrav život i jača imunitet. Što svoje tijelo više izlažemo vježbama s programa, više širimo svoj kapacitet za nošenje sa stresom i raznim drugim životnim izazovima.
Ljubičasta je tvoja boja, boja ovog programa o kojem pričamo. Objasni nam kako si se ti tako dobro stopila s tim nijansama, otkud to dolazi i osvrni se na smisao, odnosno dozvoli nam da zagrebemo malo dublje ispod površine ove priče?
Ljubičasta boja u sebi nosi simboliku intuicije, dubokog mira, mentalne snage i inspiracije i to je nešto što mene duboko inspirira i puni. U njegovanju intuicije, dubokog mira, mentalne snage i inspiracije vidim temelje za smislen, jednostavan, bogatim iskustvima ispunjen život. Zato sam se tako lako stopila u boje brenda i zato osjećam veliku radost zbog kretanja u ovu priču. Zanimljivo da sam osobu koja me dovela do Relax kidsa pronašla u poljima lavande Dalmacije koja na čovjekov sustav djeluje umirujuće i koja je ni više ni manje nego ljubičasta.
Od srca vjerujemo u tvoj projekt, no što ti misliš o težini jednog takvog pothvata u vremenu koje najmanje njeguje ono istinsko dječje, djetinjstvo uopće, u vremenu u kojem se živi prebrzo, i o činjenici da je roditelj toliko premoren brzinom življenja, potrebama, količinom informacija, distrakcija, želja tuđih i vlastitih?
Vjerujem da živimo na prostorima gdje su ostale sačuvane: duša, toplina srca i prave vrijednosti čovjeka. Gledam na to kao na veliku prednost. Međutim, važno mi je naglasiti dvije stvari: bilo bi oslobađajuće na svim nivoima suočiti se s naučenom bespomoćnosti našeg podneblja koja je duboko pohranjena u čovjeku. Osjeća se i u ovom tlu i u zraku. Čovjek ovog podneblja je jednom davno povjerovao da njemu ništa na svijetu ne može pomoći da živi ispunjeniji i smisleniji život i da on nema nikakvog utjecaja na to.
Druga bitna stvar koju želim naglasiti jeste da bi bilo mudro ne očekivati promjenu preko noći jer čovjek je toliko slojevito biće.
Ustrajnošću, trudom i vremenom se može postići puno. Većinom ne onoliko koliko smo mi zamislili nego točno onoliko koliko nam treba.
Još nam, za kraj i ukratko, otkrij svoje alate za bijeg od moranja i trebanja. Otkrij nam kako ti uspijevaš utišati svijet kada poželiš čuti svoje izvorno ja?
Muzika je uvijek bila moje mjesto pražnjenja i punjenja. Osjećam da je tamo mojoj duši dom. Taktovi domaće pop muzike u meni lako otpuštaju sva moranja i trebanja. Odnesu ih u zaborav, vjerujem zato što je u našoj muzici napisana i otpjevana kolektivna bol, tuga, pa i radost koja je, ako ćemo malo zagrebati, u puno manjem omjeru nego tuga i bol. Život čovjeka na ovim prostorima protkan je težinom naslijeđa emotivnih zapisa i lako se zajednički povežemo na note iste tuge, iste patnje, ali i meraka koji je svojstven samo nama kao takvima.
Međutim, postoje momenti kad tijelo nije spremno osjetiti ni muziku. Tad znam da je vrijeme sjesti sa svojim emocijama, osjetiti u tijelu gdje su, pustiti ih da budu, sjetiti se odakle su došle, propustiti ih i osjetiti takvu čistinu i lakoću.
Moglo bi vas zanimati i: Imate li hrabrosti živjeti svoju autentičnost?
Razgovarala: Inga Marić
Foto: Inga Marić, @madam.emotion