Na Instagramu smo naišli na zanimljiv profil jedne mlade obitelji koja kroz fotografije i videa dijeli fragmente vlastite svakodnevice. I ne, nije to tipičan profil gdje se majčinstvo predstavlja kao savršeno namontirani set u kojem se fotografira cijela obitelj s osmijesima od uha do uha. Riječ je o profilu na kojem Babići dijele realnost obiteljskog života, i kad su sretni od uha do uha i kad nije lako, kad su djeca pod “fibrom” i stan poput dječje igraonice.
Danas nam treba ovakvih profila. Profila s kojima se možemo poistovjetiti i osvijestiti da nije jedina vrijednost savršeno uređena mama, nasmijana izvana, a potištena iznutra…
Da nije savršeno pospremljen stan preduvjet za sreću… da nije lako igrati sve uloge u životu, ali da je moguće i da se na pozornici zvanoj život nalazi puno toga, a na nama je da odaberemo što će nam biti podrška i gurati nas naprijed.
Razgovarali smo s Kristinom Barbarić Babić, mladom poduzetnicom, majkom, kreativkom… nećemo trošiti riječi za njezino predstavljanje, već vam samo preporučiti da se udobno smjestite i pročitate inspirativne Kristinine riječi.
Draga Kristina, moramo vam priznati kako nas sadržaj na vašem Instagram profilu često nasmije jer dijelite situacije s kojima se mnogi mogu poistovjetiti, a nisu tipične za instagram svijet. Kako ste se odlučili na takav sadržaj na svom profilu? Je li izazovno u vremenu u kojem svi teže predstaviti život savršenim biti jednostavno realan i iskren?
Pa do toga je došlo spontano, u periodu dok su djeca bila još mala, bio je Covid i lock down, ja sama s njima i sav taj “kaos” sam počela dijeliti na svom profilu kako bi zapravo sebi olakšala i svoju svakodnevicu obojala. Na početku je profil bio privatan i onda na nagovor prijateljica smo ga otvorili i tu sve kreće… A koliko mi je izazovno? Meni iskreno nije, ne razmišljam o tome nego se pojavljujem točno onakva kakva jesam i uživam u tome. Nekad me ima više, nekad manje, ali uvijek bez rukavica.
Pokrenuli ste serijal “aj na kavu”, možete li nam reći nešto više o tome? Otkud ideja i koji je cilj?
Jesam da, “aj na kavu” je zapravo poruka koju ću najčešće poslati svojim prijateljicama pa shodno tome i taj naziv. Periode dok sam doma sam nastojala koristiti čitajući, ulažući u sebe i svoj rast i tu sam shvatila da na kavama ne mogu gubiti vrijeme i pričati gluposti. Ok, ne mora me svaka kava puniti i ne moram na svakoj kavi nešto naučiti, ali ne želim odlaziti “prazna”. Moje prijateljice su genijalne i mic po mic sve ću ih dovesti pred kameru, jer toliko toga korisnog mogu reći. Sljedeća je moja Paula, specijalist ginekologije, malo mi se nećka ali i to ćemo riješiti. A koji je cilj? Pa mi nismo ni svjesni koliko je naše malo nekome puno, u to sam se nebrojeno puta uvjerila i tako nikad ne znamo koga će neki podatak, neka rečenica potaknuti na pregled, inspirirati ili pokazati drugačiju perspektivu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Javljaju li vam se često roditelji koji se poistovjećuju s vama?
Jako često. Nastojim uvijek odgovoriti i pomoći ako i koliko mogu.
Danas se jako puno priča o odgoju djece, majke upisuju razne edukacije kako bi svojoj djeci omogućile što bolje i kvalitetnije odrastanje. Kakvo je vaše iskustvo odgoja djece i čime se vodite u njemu?
Jako puno se priča i možemo biti sretni što živimo u periodu kad nam je sve dostupno i kad možemo spoznati i prekinuti obrasce koje nosimo, ali isto tako ne treba pretjerivati i “plašit” se. Ja isto nastojim biti u korak, čitam, zapisujem, ali primijetim ako pretjeram. Majčinstvo je izazovno i ima svakakvih dana, ali ja se uvijek vodim svojim osjećajem za njih, tada ne mogu pogriješiti.
Uz sve distrakcije kojima smo danas okruženi, kako bi vi rekli što je za vas svjesno roditeljstvo?
Biti tu. Ja često kroz dan onako napravim imaginarni screenshot svoje obitelji i pomislim koliko volim naš život. Dani nam svima lete i onda zaboravimo uživati u sitnicama, ja se trudim biti tu. Upijati sve što radimo i kako radimo. Kako se bude ujutro, dok ih češljam i ljubim. Sve što radim nastojim raditi prisutno, primIjetiti kad sam na autopilotu i vratiti se. Ja znam da ću biti tu, znam da moja djeca ne mogu imati 0-24 nasmijanu mamu, niti mamu koja frca svaki dan od energije, ali će uvijek imati mamu koja je tu,… da kroz život imaju čvrst osjećaj pripadanja i da koračaju bez straha što će mama reći, nego da jedva čekaju što će mama reći.
Kako izgleda jedan tipičan dan “kod Babića”?
Jutra su nam uvijek burna jer su naša djeca spavalice pa ih treba izvlačiti iz kreveta, osim ako je vikend onda nam svima to dobro dođe. Smoothie, kratak razgovor, blagoslovimo ih, poželimo jedni drugima čaroban dan i svatko na svoju stranu. Dok su u vrtiću, ja obavim svoje poslove i onda kad ih dovedemo doma nema distrakcija, nema notifikacija, onda smo ili u điru ili se doma igramo, skroz posvećeni jedni drugima, večeramo zajedno, molitva, priča i spavanac. Ovo je kad su zdravi i u vrtiću, one druge dane nećemo prizivati hehe. I da, ovo je u par rečenica, naravno između tih radnji ima i tantruma i bitke brace i seke i ogromne količine nereda.
Koliko je izazovno uz dvoje male djece pronaći vrijeme za sebe? Što je za vas self care?
Jako izazovno, pogotovo jer živim u gradu daleko od svojih, a samim time nemam ni pomoć. Izazovno je, ali se može i mora jer ako nemam vrijeme za sebe i upadnem u vrtlog svakodnevice u kojoj nema mene, iza ugla me sigurno vreba anksioznost. Moja čaša mora biti puna da bi i moja djeca pila. Self – care je za mene prioritet, hraniti se zdravo, piti dovoljno tekućine, vježbat na dnevnoj bazi, nema mobitela pred spavanje, kvalitetan san, čitanje knjiga kroz koje rastem, ugodni razgovori, smijeh i psihoterapija.
Je li Instagram za vas samo hobi ili je i posao? Imate li neke planove za budućnost?
Na prvu sam napisala posao, ali kad to pročitam ne rezonira sa mnom, onda ću reći da je hobi koji ima mogućnost da mi donese zaradu ili kakvu korisnu kompenzaciju. U svakom slučaju ugodno s korisnim. Nemam neke konkretne planove, spontano stvaram uvijek otvorena za novo i zanimljivo.
Za kraj, što vam daje poticaj i snagu u vašoj svakodnevici?
Ono što mene gura naprijed je moja vjera. U svakom danu nastojim biti najbolja verzija sebe… Znam da ne mogu svijetliti cijelom svijetu, niti trebam, ali želim i hoću svojoj obitelji.
Razgovarala: dr.sc. Anđela Jelić, mag.psych.
Foto: Privatna arhiva