Činjenica je da bebe plaču te da je to apsolutno normalan i njima svojstven način komunikacije. No kako prepoznati ponašanje i vrstu plača kod bebe, to je malo dublje pitanje koje zahtijeva potpunu pažnju i posvećenost djetetu kao individui za sebe. Tako su me već ostvareni roditelji cijeli period trudnoće upozoravali na činjenicu kako kad postanem majka više nikada neću bezbrižno (i dugo) spavati. Mislili su, pretpostavljam, prvenstveno na brigu o bebi te na konstantan plač koji nas odrasle ponekad izluđuje. Osim razvojnih skokova, gladi i nervoze zbog drugih razvojnih okidača, jedan od razloga upornog i glasnog plača može biti i regresija sna.
Unatoč svim sredstvima informiranja koje nam servira digitalno doba, za regresiju sna nisam čula sve dok moje dijete nije navršilo tri mjeseca, pa me o tome pitala prijateljica iz rodilišta. Koliko god mi tragali za znanjem i imali želju uspješno vladati svim stanjima i fazama koje roditeljstvo donosi, neka pitanja ipak uspiju proći ispod našeg radara. Međutim, nije me toliko iznenadilo koliko ja nisam o ovoj temi ništa znala, koliko me šokirala činjenica da mnogi drugi roditelji veće djece ne znaju o tome, čak i neki koji su visokoobrazovani zdravstveni djelatnici. Zapitala sam se kako je to moguće i koliko se zapravo onda govori o regresiji sna kod beba.
Ovaj izraz označava normalnu fazu u razvoju djeteta koju karakterizira nagla nervoza i odbijanje spavanja dosad lijepo usvojenih obrazaca sna. Obrasci sna se konstantno mijenjaju zbog čega se regresija sna javlja i do nekoliko puta tijekom djetinjstva. Prva od njih javlja se između trećeg i petog mjeseca života bebe i izrazito je izazovna budući da mnogi ne znaju što ih je zapravo snašlo. U tom periodu, bebama se uspostavlja ritam spavanja na način kako funkcioniraju i odrasli. Uspostavljanje ciklusa sna povezano je i s brojnim neurološkim procesima poput raznih kognitivnih napredaka svojstvenima toj dobi. Dakle, bebi se spava, a ne želi i ne zna kako zaspati. Pokušaji koji su dosad odlično funkcionirali više uopće ništa ne znače i vi kao da imate sasvim neko drugo dijete ispred sebe te ga više ne znate smiriti.
U mom vlastitom primjeru i iskustvu, moje dijete je očito istovremeno obuzela regresija sna i burno razdoblje nemira povezanog s velikim skokom u razvoju, a uz sve to, još joj je izbijao i prvi zubić. Sve to dovoljno govori o velikom stupnju zbunjenosti, nervoze, plača i svega što nas je snašlo tih nekoliko tjedana za redom koliko je nemirna faza trajala. Kako bih barem malo olakšala drugim roditeljima koji se trenutno po prvi put susreću s tim, popisala sam četiri načina kako ublažiti ove velike promjene i istovremeno olakšati i sebi i djetetu.
Rutina
Bebama je rutina utočište i sigurnost, a istovremeno nužan putokaz za normalno funkcioniranje svakog dana. Rutinu ne vole samo bebe, ona je potrebna djeci bilo kojeg uzrasta, ali i nama odraslima jer bez rutine kao da smo izgubljeniji i nervozniji. Budući da si bebe ne mogu same planirati svoje dane i rutine, nego mi to radimo umjesto njih, pokušajte im maksimalno izaći u susret i pružiti dovoljno razumijevanja za ove stresne i zbunjujuće promjene.
Utjeha
Bebama je majčin zagrljaj jedino utočište za kojim žude i tragaju. Pružite im ga uvijek, kad god osjetite da ste im potrebni, a osobito u fazama poput regresije sna kada su izgubljeni i kada vas posebno trebaju za podršku i pažnju.
Tehnike umirivanja
Ostanite smireni koliko god vam to teško palo dok beba neutješno plače. Oni trebaju osjetiti vašu smirenost i ljubav, zato duboko udahnite i fokusirajte se na nježno ljuljuškanje, uspavanke i maženje.
Budni prozori
Pripazite na tzv. budne prozore koje dijete ima tijekom dana i potaknite ih na san u pravilnim razmacima kako se savjetuje za određenu dob po mjesecima i tjednima života. Ako se dijete ne naspava danju onako kako bi trebalo, imat će problema sa snom i noću. Pravilnim odlascima na spavanje pomoći ćete im i u uspostavljanju novih obrazaca sna.
Sve to lijepo je poentirano u knjizi „Čudesni tjedni“ koja je trenutno vrlo popularna kod novopečenih roditelja. Autori dr. sc. Hetty van de Rijt, dr. sc. Frans Plooij i Xaviera Plas-Plooij navode: „Premda su istraživanja tjelesnih promjena koje prate mentalne promjene u dječjem mozgu još u povojima, znanstvenici su dosad utvrdili velike promjene u dječjem mozgu u šest od deset teških razdoblja tijekom prvih dvadeset mjeseci djetetova života. Kad samo pomislimo koliko promjena dijete mora proći u prvih dvadeset mjeseci svoga života, ne iznenađuje nas što je povremeno razdražljivo. Odrastanje nije uopće lako!“
Tekst: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Pexels