Ženstvena, uvijek dotjerana, elegantna, elokventna… Tako bi nekako započeli opisi koji će dočarati dr. sc. Romanu Matanovac Vučković. No, ona je, prije svega, pametna, moderna, snažna žena koja je u javnost dospjela kad je preuzela ulogu koju mnogi nisu prihvatili – onu ravnateljice i spasiteljice Hrvatskoga glazbenog zavoda. Da je tada, 2018. godine, znala da će ju pored svega na tom mjestu zateći i potres koji će oštetiti HGZ, možda bi odustala… Ma ne, sigurni smo da bi i tada tvrdoglavo prihvatila.
Na samom početku moramo istaknuti da ste proglašeni Ženom godine, a to nikako nije mala stvar. Tu vam je titulu dodijelio časopis Zaposlena, koji se ovim izborom od 1995. zalaže za bolji javni položaj žene. Kako ste se osjećali kao „žena godine“? Znate li primati pohvale kad ih stvarno zaslužite ili ste od onih koji se uvijek zarumene i opravdavaju svoj uspjeh?
Već sama nominacija za to prestižno priznanje bila je za mene velika stvar! Izbor za ženu godine pratim dugo i nikada ga nisam doživljavala kao biranje boljih i najboljih… Za mene je to uvijek bila odlična platforma za osnaživanje žena, izvanredna prilika da se skrene pozornost javnosti na postignuća žena i njihov doprinos društvu.
Kada mi je Ana Gruden, urednica časopisa Zaposlena javila da je žiri odlučio meni dodijeliti to priznanje za 2021. godinu, ostala sam bez teksta, a to se meni doista rijetko događa. Čak sam osjetila snažnu tremu tijekom obraćanja na svečanoj dodjeli – opet nešto što mi se rijetko događa jer sam kao gitaristica odrasla na pozornici, a kao profesorica i znanstvenica navikla sam govoriti pred auditorijem. Mislim da me osobito dirnula ta nagrada jer je došla ponajviše kao pohvala za sve što sam napravila kao predsjednica Hrvatskog glazbenog zavoda.
Preuzeli ste HGZ u teškoj financijskoj i upravljačkoj krizi, uspjeli ste ga postaviti na noge a onda su došli pandemija, potres, poplava… Kako to da ste prihvatili taj poziv, svjesni stanja? I to kao prva žena u 200 godina na čelu HGZ-a…
Ja sam uz pravo studirala i gitaru, odrasla sam u HGZ-u u vrijeme kada je tamo bila Muzička akademija i za tu povijesnu zgradu me vežu najljepša sjećanja. Vratila sam se krajem 2018. na nagovor prijatelja glazbenika koji su bili užasnuti stanjem u udruzi i pojavom glasina o prodaji jednog dijela zgrade i pretvaranju u hotel. Bila je to velika kriza i ja sam se zajedno s novim ravnateljstvom upustila u borbu za opstanak najstarije aktivne udruge građana u Hrvatskoj i jedne od najstarijih na svijetu. Činjenica da su svi moji prethodnici bili muškarci, a među njima mnoge glasovite povijesne ličnosti, dodatno me motivira i vjerujem da ću ostaviti dostojan trag svojom ženskom snagom i energijom.
S jedne ste strane pravnica, a s druge orijentirani na glazbu. Kako se to dvoje nadopunjuje? Na prvu djeluju kao dijametralne suprotnosti. Kako na vas djeluje strogo pravo, a kako opuštajuća glazba?
Mada sam zbog zdravstvenih razloga davno prestala svirati gitaru, glazba je i dalje moja velika ljubav. Pravo je naizgled uštogljeno i strogo i vrlo često se doima dosadnim, ali ono ima svoju strukturu koja ga čini zanimljivim i mislim da je danas moderna pravna znanost jedna od najvažnijih znanstvenih disciplina u području društvenih znanosti. Volim reći da često prebirem po zakonima kao po žicama na gitari i da sam odavno u bespućima pravnih zavrzlama pronašla harmonične strukture poput onih u skladbama Piazzolle, Villa-Lobosa ili Padovca. Svirajući gitaru, od djetinjstva sam stekla naviku studioznog, kontinuiranog i fokusiranog bavljenja određenom problematikom do najsitnijih detalja i to me odredilo kao znanstvenicu jer je takav pristup vrlo poželjna vještina.
Kad se želite u potpunosti opustiti, a nemate puno vremena, što ćete napraviti?
Vremena za opuštanje mi uvijek nedostaje! No, najviše volim vrijeme provoditi s mojim sinom Ivanom u šetnjama, društvenim igrama ili razgovoru. Opuštaju me i druženja s obitelji i prijateljima, odlazak na koncert ili predstavu. Ponekad odem na dobru masažu – to su za mene dragocjeni trenutci fizičkog i psihičkog iscjeljenja.
A kad je potrebno brzopotezno opuštanje, hitno postizanje balansa, izbjegavanje sukoba i ljutnje, straha ili drugih negativnosti, tada vizualiziram svemirsko prostranstvo. I u trenu shvatim kako je majušan problem ili stres kojeg proživljavam u usporedbi sa svemirom, njegovim prostranstvom i trajanjem.
A kako ćete provesti vikend nakon napornog tjedna ili više njih, kad poželite pobjeći od svega?
Rab je moje utočište! Iako Slavonka, velika sam obožavateljica mora i koristim svaku priliku da odem na otok i uživam u svemu što pruža. U gradu Rabu se osjećam kao doma, poznajem starosjedioce, obožavam taj ritam života. More me uvijek potpuno umiri.
Imate li neku self care rutinu? Onu „nevidljivu“, kad ste sami sa sobom i želite spremni krenuti u radni dan.
Često sam do kasnih noćnih sati za računalom, zadubljena u zakone, pravne akte i norme, članke i paragrafe pa su moja jutra uvijek malo kaotična i užurbana. Ipak, važni su mi jutarnji rituali u kupaonici – volim se urediti i pažljivo našminkati. Za razliku od toga, doručak obično obavim „s nogu“.
Imate li neki moto koji vas uvijek pogura naprijed ako zapnete?
Po prirodi sam iznimno dinamična i čini mi se da konstantno guram naprijed. Kada naiđem na prepreku, ne gubim vrijeme na lamentacije već ubrzano tragam za rješenjem. Ne vrijedi plakati nad prolivenim mlijekom – treba se požuriti po novo prije no što se trgovina zatvori 😊.
Čini nam se da bismo mogli reći da vam je izgled važan. Što za vas znači lijepo odijevanje, dotjerivanje i ženstvenost kojom zračite?
Prije svega, hvala na komplimentu, doista se volim osjećati ženstvenom i važno mi je kako izgledam. Možda to vuče korijene iz mojih glazbenih godina jer sam od djetinjstva nebrojeno puta nastupala na pozornicama u Hrvatskoj i inozemstvu. Raskošne svečane haljine, lijepa frizura i šminka sastavni su dio umjetničkog nastupa i to je trajno ostalo u meni kao dio moje osobnosti. Jako ćete me rijetko vidjeti da se nisam s pažnjom odjenula.
Pri tome nije stvar u skupoj markiranoj garderobi iako imam svoje omiljene brendove, osobito obuće i torbica. Većinu garderobe šijem kod moje osobne krojačice Snježane još od studentskih dana. Obožavam ženstvene haljine i visoke potpetice, a osobito sam „slaba“ na sve što je svjetlucavo 😊. Čula sam da moji studenti kažu: „to je ona stroga profa u šljokicama“ i to me baš razveselilo.
Možemo li se za kraj našaliti? Jesu li u HGZ-u izabrali prvu ženu za predsjednicu zato što su znali da jedino žena može biti dovoljno tvrdoglava da izvuče udrugu iz ponora?
Možda 😊! Šalu na stranu, bilo je mnogih problema i kriza tijekom gotovo dva stoljeća postojanja udruge i mnogo truda su moji prethodnici uložili u prevladavanje tih kriza. Svakako je ovo što nam se događa zadnjih godina nezapamćeno u povijesti HGZ-a jer su se nevolje nizale jedna za drugom. No, sadašnje Ravnateljstvo i ja osobno doista smo odlučni u namjeri da Hrvatski glazbeni zavod opstane i postane moderan kulturni centar koji će doprinositi umjetničkom i društvenom životu Zagreba i Hrvatske, kako je to činio stoljećima.
Trenutačno se u zgradi obavljaju radovi na konstrukcijskoj obnovi koji će trajati do kraja godine. No, cjelovita obnova tek slijedi i njome ćemo vratiti raskošan, izvorni izgled svečanog stubišta i naših dvorana. Novi prostori u potkrovlju donijet će dodatne sadržaje poput dugo sanjanog muzeja glazbe i nove, tehnološki napredne dvorane te pretvoriti HGZ u suvremeni multimedijalni centar koji će biti otvoren prema svim umjetnostima. A za sve to potrebno je mnogo novca i – upornost i tvrdoglavost.
Koja je posljednja knjiga koju ste pročitali?
Čitam mnogo stručne i znanstvene literature, propisa, studija. Iznimno brzo čitam i brzo pišem, razvila sam vještinu razlučivanja bitnog od nebitnog. Za lijepu književnost i publicistiku ipak nemam dovoljno vremena jer me stalno sustiže znanstveni i stručni rad. Ali evo, prije par dana dobila sam na poklon knjigu 73 priče o albumima – Žene u glazbi, stihu i interpretaciji u izdanju Hrvatske diskografske udruge i pročitala sam je u dahu.
Na koju glazbu najradije plešete?
Na žalost, nemam često priliku plesati. U mladosti sam izlazila na mjesta u kojima se plesalo, prvo je to bio Saloon, a kasnije Lapidarij i Jabuka. Sada bih voljela pronaći vremena i otići u plesnu školu, naučiti plesati tango i latinoameričke plesove. Nadam se da ću to uskoro i ostvariti.
Što je prvo što Vam pada na pamet kad se spomene Zagreb?
Ljubav! Jako volim Zagreb. Silno želim da se oporavi od potresa, i grad i njegovi stanovnici. Zagreb je grad po mojoj mjeri. Naravno, tu je i Hrvatski glazbeni zavod, jedno od najljepših mjesta za društveni život u gradu.
Razgovarala: Nataša Krstičević
Foto: Zvonimir Ferina, privatni album