Sara Vargović je u domaćim medijima postala poznata poslije nastupa na Karnevalu u Brazilu. Osim što je profesionalna plesačica, Sara je i iskusna instruktorica joge i izuzetno inspirativna mlada dama. Uvjereni smo kako će mnoge od vas inspirirati razgovor koji smo imali sreću voditi s njom.
U domaćim medijima ste postali poznati kao prva Hrvatica koja je ikad nastupila na Karnevalu u Riju. Kako je došlo do tog nastupa?
Da taj čaroban trenutak se nikad ne zaboravlja, a za moj prvi nastup u Riu zaslužna je moja samba učiteljica Anny Alvez kod koje sam prije toga išla na satove sambe u Zagrebu i online. Dugo mi je bila želja vidjeti karneval, doživjeti taj spektakl jer se bavim plesom niz godina. O nastupu na karnevalu sam počela sanjariti kada sam se počela plesati sambu. Odlučila sam da idem u Brazil i Anny me pitala želim li nastupati na karnevalu – bez trenutka oklijevanja sam pristala.
Kako je izgledala cijela procedura pripreme? Kakav je bio osjećaj nastupati i kakvi su dojmovi sada kada je sve to iza vas?
Saznala sam da ću nastupati na karnevalu u 9. mjesecu, dakle 5 mjeseci prije karnevala. Počela sam učiti himnu škole, osnove Brazilsko portugalskog jezika, poslala sam mjere za kostim i nastavila trenirati i nastupati sa sambom. Čitala sam iskustva drugih stranaca na karnevalu i učila o kulturi. Mislim da ni dan danas nisam svjesna koliko je to veliki uspjeh. Danima sam imala osjećaj kao da sam u snu i dio neke bajke. Karneval je zaista neusporediv događaj, cijeli grad je živahan i vlada vesela atmosfera, energija ljudi je posebna. Baš to morate doživjeti. Kada prolazite defile ispred 90,000 ljudi imate osjećaj da ste na pozornici putujućeg koncerta samo su ljudi puno bliže i možete im vidjeti izraze lica. Ta sreća, ponos, euforija je nešto što ću pamtiti cijeli život. Jako pozitivni osjećaji, a tih sat vremena koliko traje defile prođe za tren.
Čuli smo tvoju poruku o tome koliko je važno slijediti svoje snove, no mnogi nažalost nemaju jasnu viziju što uopće žele. Jesi li ti oduvijek imala jasnu viziju čime se točno želiš baviti? Ako nisi što ti je pomoglo otkriti?
Ovo je baš odlično pitanje. Mislim da što se tiče snova i ciljeva imam veoma jasnu sliku što trebam raditi kako bih došla do njih. Uvijek si kažem ovako – ako je nekom drugom uspjelo, znači može se, ako nije, ja mogu biti prva.
Vjerujem da je važno raditi nešto u čemu uživamo i što nas ispunjava… Razmisliti što nas to točno čini sretnim i ići za tim osjećajem. Usuditi se isprobavati. Ne moramo odmah znati sve jer se s vremenom jave ideje i snovi. A onda treba razmisliti kako do njih doći.
Evo pokušat ću to dočarati kroz moje iskustvo plesa s kojim sam počela rekreativno. Bavim se plesom od 15.-te godine i prolazila sam razne stilove, nastupe, natjecanja, projekte, koreografirala i uživala u plesu. Nisu me zanimale turneje s poznatim pjevačima nego nastupi na događajima i htjela sam plesati i putovati. Našla sam posao plesnog instruktora na Maldivima, trenirala sam kod svjetski poznate plesne skupine Royal Family na Novom Zelandu i zatim sam radila kao profesionalna plesačica u Kanadi za 4 kompanije. San da nastupam na karnevalu rodio se na Novom Zelandu i u 4 godine su se stvari posložile. Nisam stala plesati, bila sam otvorena i pustila da se prilike same otvore.
Na tvojoj stranici sam pročitala da si ljubav prema jogi otkrila još 2015. godine na putovanju u Australiji. Danas je skoro nemoguće i nabrojati sve edukacije koje si od tada prošla. Možeš li našim čitateljima ukratko otkriti kako je tekao tvoj put profesionalnog razvoja kao učiteljice joge?
Nakon što sam ju neko vrijeme trenirala shvatila da ju želim razumjeti i prakticirati sama, ali da nemam dovoljno znanja. Bila mi je iznimno interesantna i htjela sam otkriti više o korijenjima joge. Otišla sam u kolijevku joge, Indiju i tamo završila 2 tečaja. Za Yoga učiteljicu i tečaj za uvođenje joga prakse u svakodnevni život. Nastavila sam s nadogradnjom tečajevima joge za seniore i osobe s poteškoćama, osnove ayurvedske prehrane, yoga filozofije i yoga terapije.
Pročitala sam i kako si pohađala jogu na najstarijem institutu u Indiji. Koliko je cijeli taj proces bio zahtjevan, a koliko inspirativan?
Tečaj je bio iznimno intenzivan, osobito nama koji smo upisali 2 programa odjednom. Dizali smo se prije 6 i imali predavanja do 6 navečer. Nakon toga smo imali svakodnevne zadatke, praksu, zadaće i grupni rad. Posebno me dojmio raspored gdje su nas u potpunosti zaokupili radom na sebi, otkrivanju i učenju o jogi. Obroci su uvijek bili u isto vrijeme i jelo se sjedeći na podu i u tišini. Nismo imali ni potrebu ni vremena biti na mobitelu, jako smo puno učili i vježbali, a vratila sam se kao da sam bila na potpunom resetu uma i tijela i godišnjem odmoru koji je trajao pola godine. Nakon toga znala sam da je moj poziv bio prenijeti dio tog osjećaja ljudima kroz joga sate i retreate.
Koji su najveći benefiti redovitog prakticiranja joge koje ste primijetili na sebi?
Primijetila sam da sam puno izdržljivija mentalno i fizički, fleksibilnija u tijelu, ali i u prihvaćanju situacija i ljudi osobito onih koje ne mogu promijeniti. Puno sam mirnija, svjesnija tijela i okoline, gledam pozitivno na sve oko sebe, radujem se najmanjim stvarima i nemam očekivanja. U izazovnim trenucima prakticiranjem joge dođe nalet unutarnje snage kada osjećam da ne postoji prepreka koja se ne može prijeći. Imala sam i kronične upale vratnog živca godinama koje su u potpunosti nestale.
Živimo u vremenu koje je prepuno stalnih distrakcija i najveći luksuz je postao biti u trenutku u kojem doista jesmo. Susrećeš li se i ti s ti izazova ili te je joga ipak naučila kako živjeti u sadašnjem trenutku?
Ubrzano društvo nas stalno odvraća od sadašnjeg trenutka i formira nam dan i ponašanje tako da smo stalno u pogonu i ne primijetimo kada nas taj vrtlog ponese. Mislim da je to neizbježno dok smo dio takvog društva, ali možemo naučiti vještine i stvoriti navike i rutinu koje će nas vratiti u sadašnji trenutak. Može biti nešto sasvim jednostavno, primjerice pratiti svoje disanje. To je aktivnost koja nas odmah stavlja u sadašnji trenutak i tjera da budemo prisutni.
Vrijeme u kojem živimo od nas uvijek traži više i jako puno ljudi treba odmak od svakodnevice, a retreati su savršen način za to. Možeš li našim čitateljima otkriti nešto više o yoga retreatu koji organiziraš?
Authentika retreat jedan je od mnogih u planu a ideja je na jednom autohtonom mjestu (poput Velog Iža) pružiti odmak od svakodnevice i užurbanog života kojeg vodimo i posvetiti se autentičnom sebi. Otok Iž je mirna oaza gdje još uvijek žive lokalci, laganim i jednostavnim životom. Smještaj je 5 metara od mora uz pogled na uvalu i obližnje otoke. Kroz retreat naglasci su na 5 osjetila i kako ih bolje osluškivati. Vježba se joga, provodi vrijeme u prirodi, te uče metode kojima ćemo osvijestiti sadašnji trenutak gdje god da se nalazimo, tehnike disanja za opuštanje tenzija, meditacijske vježbe za bolji početak ili kraj dana, odmoriti se i napuniti energetske baterije.
Briga o sebi je jako važan dio mentalne higijene. Što je za tebe self-care?
Uvijek lijepo govoriti i misliti o sebi, biti svjestan svojih mana i vrlina, stalno raditi na sebi, dozvoliti si i uspjeh i pogreške. Okružiti se ljudima koji pozitivno utječu na nas, naučiti koje su naše granice i jasno ih iskomunicirati. Konzumirati informacije koje nas čine boljima i unositi hranu koja nas čini zdravijima. Baviti se fizičkom aktivnošću, ali se znati i opustiti. Važno je provesti vrijeme upoznajući se, prihvatiti se u potpunosti i pritom si pružiti bezuvjetnu ljubav u svakoj životnoj fazi.
Razgovarala: Anđela Sabranović
Foto: Instagram