Solo putovanje: da ili ne? Već kad sam napisala ovu rečenicu znala sam da nemam ništa protiv. Samo da tabani ne svrbe i da se putuje. No da postoji puno pitanja, nedoumica, pa i predrasuda kad su solo putovanja u pitanju, postoji. Koje su, otkriva mi Mirela Šmajgl, dugogodišnja solo putnica. Kako putovati sama, saznajte u nastavku!
Na svoje prvo solo putovanje u Hrvatskoj Mirela se ‘otisnula’ 2013. godine, dok je sama preko granice prvi put otišla 2017. godine. Okidač je bio, kao i mnogim solo putnicima, sve ono što joj se događalo u životu. I kao i mnogima, nije joj bilo lako izaći iz svoje ‘zone komfora’.
“Kako je 2011. godina bila je jako stresna godina za mene u svim aspektima života: poslovno, privatno, zdravstveno, ljubavno… Cijelu iduću godinu trudila sam se ‘održati iznad vode’. Krajem 2012. godine počinjem se baviti ronjenjem na dah što je bio moj prvi izlazak iz zone komfora. Već iduće godine s ekipom iz kluba odlazim na produženi vikend na Premudu. No četiri dana mi nije bilo dovoljno, pa sam poželjela dulje ostati na moru. Nitko od mojih prijatelj i prijateljica nije mogao… Svi su imali poslovne ili privatne obveze, nisu bili financijski u mogućnosti i donosim odluku da ću još 10 dana ostati sama na otoku.”
U Firenci
Priznaje kako je to bio pravi rollercoaster emocija. I plakala je i smijala se i bilo ju je strah i provodila je vrijeme sama sa sobom, pa su se pojavila i neizbježna preispitivanja o tome što želi, što voli i čega se zapravo boji. Nakon Premude shvatila je kako može sama putovati i kako se više uopće neće zamarati time može li joj tko i tko će joj praviti društvo na putovanju. No na tim se putovanjima nije odmah opustila.
Kad sam prvi put sjela sama u restoran, tijekom cijele večere sam bila s prijateljicom na mobitelu
“Prve dvije godine nisam htjela sjesti solo u restoran, jer sam razmišljala kako će drugi gledati na to. Hoće li misliti da sirota nemam prijatelja.. Od apartmana se nisam maknula dalje od 500m, smještaj je morao biti blizu mora, a dani su mi prolazili u čitanju knjiga i ronjenju. Tek sam se treću godinu okuražila otići u restoran i tijekom cijele večere ‘na liniji’ imala prijateljicu samo da bih drugima, a zapravo sebi dokazala kako nisam sama.”
La Maddalena
Danas joj je žao što nije bile opuštenija, no s vremenom sve dođe na svoje. Pa je uslijedilo prvo solo putovanje izvan Hrvatske. U tome su je kočili nepoznavanje jezika (prvi joj je strani jezik njemački, a engleski je učila iz crtića) i nesnalaženje u prostoru. Nedostatak hrabrosti i samopouzdanja riješila je u jedan dan kad je rezervirala kartu za produženi vikend u Lyonu. Nakon tog vikenda znala je da je više ništa neće zaustaviti.
”Svako sljedeće putovanje bila sam sve otvorenija prema ljudima, više komunicirala s domaćinima, istraživala samo mjesto i okolicu. Nije bilo posebnih odluka sad ću ovo ili ono, sve je bilo spontano i u trenutku. Bila sam si zacrtala kako ću radije pješačiti koliko god treba nego stopirati i sjedati u auto ako se netko zaustavi. Na kraju sam i to pravilo prekršila na nekoliko putovanja.”
Solo je proputovala dosta otoka – Gran Canaria, La Maddalena, Lefkada, Kefalonija, te ‘pola Europe’ – Andaluziju (Sevilla, Cordoba, Granada), Lyon, Rim, Krakow, Firencu. Bila je i u Torontu, a raspisana ‘bucket lista’ uključuje i Galapagos. Danas priča kako je sva bilo onako kako je trebalo biti. Svako putovanje jedna je stepenica bliže sreći, povećanju samopouzdanja, otvorenosti novim kulturama, slušanju instinkta i pomicanju vlastitih granica. Smatra da se niti jedna velika promjena ne događa preko noći.
Niagarini slapovi
Niti jedna velika promjena ne događa se preko noći
“Trebale su godine da postanem osoba koja će sama propješačiti 40km na Gran Canariu kako bi obišla 2 najviša vrha, sjesti solo u restoran bez neugode, prihvatiti poziv za vožnju od nepoznatih ljudi u trajanju od sat vremena… Ono što se vrlo vjerojatno ne bi dogodilo da sam bila s nekim na tim svojim putovanjima, pogotovo ako taj netko ne vozi ili nije iskusan vozač, ne bih vidjela dva najviša vrha na Gran Canaria. I ne bih vidjela, za mene, najljepše plaže na Lefkadi – Kavalikefta i Megali Petra, koje su zapravo spojene u jednu. Za oba putovanja ustala sam u četiri ujutro i morala jako puno pješačiti i loviti lokalne autobuse kako bih vidjela što sam htjela. Teško da bi još netko to sa mnom prošao.”
Iako kao nedostatak solo putovanja mnogi ističu kako su usamljeni ili kako nemaju s kim ‘podijeliti trenutak’, Mirela se ne slaže. Neke od najljepših trenutaka u životu, trenutaka istinske sreće, doživjela je na solo putovanju u prirodi. Uz smijeh kaže kako su to zaista bili trenutci kad je pomislila da sad, eto, ovdje može i umrijeti. To su najljepši trenutci, a što je s neugodnim, pitam.
“U Grčkoj sam sjela u auto mlađeg dečka koji nije znao jednu riječ engleskog. Ton glasa mu je bio dosta agresivan nakon što sam se pravila da ga ne razumijem. Stalno me ispitivao jesam li sama na putovanju. Uporno sam slijegala ramenima sugerirajući mu da ne shvaćam što me pita. Nakon određenog vremena sam ‘kao’ shvatila njegovo pitanje i opet mu pokušala objasniti da sam s prijateljicom koja je bolesna i povraća u apartmanu. Nakon samo 5 minuta me uhvatila panika. Čim smo stigli do prvih kuća u mjestu, zamolila sam ga da me tu ostavi. Na kraju je sve dobro prošlo, ali tih 5 minuta je bilo dovoljno da izazove neugodan osjećaj.”
Planinarenje na Gran Canaria
“Solo putovanje jedno je od najvaćih ulaganja u sebe”
Zbog toga se i danas drži pravila da svakome tko je pita istakne kako na putovanju nije sama. Iskoristit će vrijeme potpuno i ne dozvoljava si dan, pa čak niti pola dana za ostanak u krevetu ili apartmanu. Ne radi strogi plan putovanja, jedino u ćemo je striktna jest dobro razraditi put i dolazak do smještaja. Sve ostale opcije ‘preleti’, pa kad snimi situaciju – kako sve funkcionira, kakav je gradski prijevoz, gdje može pješačiti…, radi plan dan za danom. Od ranog jutra je aktivna, pa je navečer već natrag u apartmanu. Kad ide na duža pješačenja, bar jednu osobu obavijesti o svojoj namjeri. A osim što će posjetiti turističke atrakcije, uvijek će se kod lokalaca raspitati što vidjeti.
”Činjenica da sam žena koja putuje sama izaziva podijeljene reakcije. Neki me potpuno podržavaju, neki me podržavaju, ali su i zabrinuti, neki moja solo putovanja smatraju pretjerivanjem. Teško je osobama koje ne putuje objasniti što putovanja čine čovjeku, koliko su meni pomogla. I to ne samo u privatnom životu, već koliko sam se i u poslovnom životu izgradila, postala samopouzdanija. Mislim da je solo putovanje jedno od najvećih ulaganja u sebe. Ako ne naučiš biti sretan sam sa sobom, voljeti sebe, shvatiti što želiš, što te čini sretnim, raditi na svom samopouzdanju, izaći iz zone komfora, snaći se sam u neplaniranim situacijama i okolini koja ti nije poznata kako možeš očekivati da će ti netko drugi to pružiti ili te naučiti?”
Osobama koje smatraju da pretjeruje i “fura se na neki feminizam” ne pokušava proturječiti i uvjeriti ih u suprotno. Smatra kako će teško čuti što im želi reći. Onima koji su zabrinuti trudi se javiti svaki dan nekoliko puta i poslati im slike kako bi znali da je živa, zdrava i otkrivam predivna mjesta.
U Rimu
“Putovati sama jedno je od najstrašnijih oslobađajućih iskustava koje će vam promijeniti život”
Teško joj je uspoređivati solo putovanja i ona u društvu. U društvu je kompromis neizbježan, pa zna iskočiti iz kože kad ne vidi sve što je zacrtala, jer je u podne zbog nekoga izašla iz apartmana. S druge strane i s takvih putovanja pamti lijepe trenutke, pa se nada kako će i u budućnosti kombinirati solo i putovanja u društvu. Možda malo više solo, jer joj godi ta ‘sebičnost’, to što se ne mora prilagođavati. Pauza koju je stisnula u solo putovanjima izvan Hrvatske zadnjih godinu dana bliži se svom kraju i jedva čeka svo ono uzbuđenje koje putovanja nose sa sobom – nova mjesta, novi ljudi, nove kulture, novo snalaženje same sa sobom.
Pa je na kraju pitam što bi poručila onima koje se još nisu odlučila, a voljele bi same putovati…
”Pročitala sam negdje da je putovati sama jedno od najstrašnijih oslobađajućih iskustava koje će vam promijeniti život i kako bi ga morali isprobati bar jednom. I s tim se skroz slažem. Krenite od manjih sredina, gradova, krenite s Hrvatskom. Bit će vam ugodnije jer znate jezik i kulturu. Onda krenite s manjim mjestima van Hrvatske. Ako ste osoba koja sve želi imati razrađeno, proguglajte, pročitajte forume. Pogledajte recenzije i sastavite si kompletan plan puta unaprijed.”
Granada
Mirela naglašava kako valja biti spreman kad se odlučiš putovati sama i da se možda plan puta promijeniti uslijed nečega te da neće biti nikoga uz tebe. U takvim situacijama ne valja paničariti. Dovoljno je sjesti, razmisliti i ako možete sami prilagoditi se novonastaloj situaciji. Također, nemojte se ustručavati tražiti pomoć ljudi oko vas. Većina ljudi želi pomoći.
“Na svojim putovanjima nisam naišla na osobu koja mi je odbila pomoći. Čak i u Grčkoj i Španjolskoj gdje ne govore baš svi dobro engleski i gdje se teže sporazumjeti, naišla sam na divne ljude. Budite spremni biti otvoreni prema sebi i drugima, ali opet dovoljno mudre i odgovorne da se ne izlažete rizičnim situacijama. I na kraju, bon voyage, solo putnice!”
Mirela na Lefkadi
Moglo bi vas zanimati: Dalmacija: veliki vodič kroz Dalmaciju i mjesta koja trebate posjetiti
Tekst: Lucija Biondić
Fotografije: privatni album