Termin anksioznosti počeo je dobivati na značaju i češće se koristiti nekako usporedno s pojavom pandemije korona virusa. Našli smo se u strahu, zatvoreni u svoja četiri zida s mislima o životu, prolaznosti, vrijednostima, promišljali smo i analizirali unedogled ne znajući što će se sljedeće dogoditi i kakva nas sudbina očekuje. Taman kad je ta pošast popustila, na pragu Europe buknuo je rat i to u zemlji od koje nas dijeli samo jedna država. Uz sve te okolnosti, strah i anksiozni napadaji nisu mogli imati plodnije tlo.
Međutim, anksioznost ne hvata samo tinejdžere i odrasle. Može se itekako pojaviti i kod male djece i to kod one od svega nekoliko mjeseci starosti. Budući da se nakon svega gore navedenog mentalnom zdravlju počelo posvećivati puno više pažnje, smatramo da je itekako važno govoriti i o ovom aspektu anksioznosti. Djeca već u dobi od otprilike osam mjeseci počinju osjećati tzv separacijsku anksioznost kada je odvajanje od majke u pitanju. Taj fenomen itekako izaziva nelagodu i preslikava se i na roditeljske osjećaje, a zapravo je sasvim normalan dio emocionalnog razvoja djeteta. Prepoznati ju možete po snažnom uzrujanom plaču djeteta prilikom rastanka s roditeljima ili po velikom strahu od neznanaca, strahu od spavanja u sobi gdje je samo ili strahu od rastanka i ostanka u vrtiću ili školi. Separacijska anksioznost kod djece može ići toliko daleko da se može manifestirati i kroz fizičke simptome poput gubitka apetita, mučnina, bolova u trbuhu ili glavobolje.
Iako pripada normalnom razvoju kod djece, separacijska anksioznost se ne bi trebala zanemarivati i roditelji se ne bi trebali ponašati kao da je to nešto normalno što će proći bez pridavanja posebne pažnje. Baš naprotiv, ako želite pomoći i sebi i svome djetetu, trebate nastojati što bolje razumjeti strahove vlastite djece i sukladno tome, individualno pristupiti i ponuditi im adekvatnu podršku u skladu s njihovom osobnosti. Takva individualna emocionalna podrška pomoći će u smanjenju njihovih strahova i u konačnici, u gašenju vatre koju u djetetovoj glavi i srcu izaziva odvajanje od roditelja. Strategije koje roditelji mogu primijeniti stoga trebaju biti usklađene s razinom separacijske anksioznosti s kojom se dijete susreće. Neke od njih pročitajte u nastavku teksta.
Rutina
Već je općepoznato kako je djeci potrebna rutina i strukturirani raspored svih aktivnosti s kojima se susreću tijekom dana. Rutina kod djece omogućuje određenu sigurnost i pomaže otkloniti eventualne strahove. Kod odlaska u vrtić važno je da roditelj ne odustane kod prvog većeg negodovanja ili nekontrolirane scene plača. Iako je teško to prolaziti, dijete mora naučiti da je vrtić obaveza koju mora ispuniti i da će roditelj uvijek biti tu kao podrška i vratiti se nakon radnog vremena. Treba isticati prednosti vrtića i tražiti pomoć odgajatelja kako bi proces odvajanja prošao lakše i mirnije.
Komunikacija
Kod manjih beba ovo može biti teže jer još uvijek ne postoji verbalna dvosmjerna komunikacija, ali kod veće djece je lakše i posvećenim i mirnim razgovorom ih možete umiriti snažnije nego što to mislite. Objasnite djetetu kako imate povjerenja u njega, odbacite svoju uznemirenost i tjeskobu koju dijete itekako može osjetiti i pokažite entuzijazam koji proizlazi iz njegova odlaska u vrtić i mogućnosti koje vrtić nudi. Pričajte mu pozitivne stvari o vrtiću i iskustvima koje će tamo doživjeti.
Emocionalna podrška
Separacijska anksioznost proizlazi baš iz emocionalne nestabilnosti i ono što djetetu treba je upravo to – emocionalna sigurnost i stabilnost koju vidi u roditelju. Budite tu za svoje dijete. Pokažite mu da ste doista prisutni, da ga čujete i osjetite, pokažite mu da je u redu pokazati strah, ali da se ne mora bojati da će vas izgubiti odlaskom na druga mjesta poput vrtića, škole ili ostanka s drugim ljudima poput dadilja, baka, djedova i ostalih članova obitelji.
Važno je znati i da djeci zaista nije lako usvajati nove stvari te da one kod njih potiču vrlo visoku razinu stresa i anksioznosti. Upravo zato svaku novu situaciju možete pokušati izvesti uz postepenu prilagodbu. Uz takav pristup potaknut ćete svoju djecu da steknu povjerenje u sebe, u vas i u druge osobe s kojima bi trebale ostati i provesti neko vrijeme.
Moglo bi vas zanimati : Sve što trebate znati o anksioznosti
Moglo bi vas zanimati i: Imamo prijedloge aktivnosti za djecu tijekom kišnih dana
Tekst: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Pexels