Naviknuli smo da tek s nekoliko klikova kupujemo sve, od kozmetike, odjeće, kućanskih potrepština pa i do komada namještaja. Slow home design movement jest pokret koji kaže ne mahinalnoj kupnji već se zalaže za spori način. Osim toga, temelji se na principu sporijeg dizajna i dizajniranja održivih, praktičnih i funkcionalnih prostorija. Slow design movement usredotočen je na proces, podrijetlo i materijale što obuhvaća brojne ideje o tome kako živjeti održivije.
S obzirom na to da većina ljudi želi adaptirati domove po principima slow designa i na taj način ih učiniti lakšima za održavanje, učinkovitijima i boljim mjestom za život donosimo neke od savjeta. Zapamtite, gradite i uređujte polako. Usporite jer ćete tako moći razaznati što vam je zaista potrebno, a što ne te ćete dobiti interijer koji je mirniji, opušteniji, više gostoljubiv, ali i isplativiji.
Promislite o iskoristivosti svake prostorije i pustite u njih što više svjetla
Ako se u vašemu stanu ili kući nalaze prostorije u koje ne zalazite često ili vam služe kao odlagalište probajte ih prenamijeniti. Učinite od takvih prostorija sobu u kojoj ćete biti kreativni, slikati, pisati, svirati ili ju pak pretvorite u privatni studio za vježbanje. Iako lokaciju ne možemo mijenjati, značajno možemo utjecati na količinu svjetla u našim domovima. Zavjese koje su jako guste, a ne mogu se tijekom dana pomaknuti, zaboravite i imajte na umu da prozori moraju biti čisti jer i malo nakupljenih nečistoća može blokirati ulazak svjetlosti. Osim toga, dobro je postaviti i ogledala na zidove koji se nalaze nasuprot prozorima kako bi se svjetlo odbijalo po prostoriji.
Neka spavaća soba bude vaša privatna oaza – slow design pokret voli privatnost!
Svoju spavaću sobu učinite mirnim mjestom gdje ćete se moći opustiti te gdje vam nepotreban namještaj i dodaci neće odvlačiti pozornost. Stoga, televizoru i ostaloj elektronici u sobi nema mjesta, a noćni ormarić kao odlagalište odlazi u zaborav. On mora biti sasvim čist, a na njemu preporučujemo najdražu knjigu i svjetiljku. Ako ste u potrazi za noćnim ormarićem, ponajprije se raspitajte za ručno rađeni namještaj i na taj način podržite lokalno ili posjetite buvljak te na taj način kupujte održivo.
View this post on Instagram
Neka kupaonica bude što jednostavnija
Prvo pravilo neka bude bez plastike, a to znači da plastičnu zavjesu na tuš kabini možete ostaviti u dalekoj prošlosti. Zamijenite ju organskom pamučnom ili lanenom. Nakon toga svu šminku i preparativnu kozmetiku kao i toaletne potrepštine organizirajte u posebne ladice ili košare. Napravite inventuru svih uređaja od sušila za kosu do starih epilatora i ostavite samo one kojima se koristite, a druge donirajte ili bacite ako više nisu u funkciji.
Na police možete zalijepiti posebni papir koji će štiti namještaj da traje duže, a uz to će kupaonica i izgledati bolje. Kod čišćenja se koristite prirodnim proizvodima i zapamtite da limuni soda bikarbona odlično uklanjaju nečistoće i plijesan. I ne zaboravite, uvijek možete dodati jednu biljku. Slow design pokret voli bilje.
Vodite se minimalizmom detalja koji za vas imaju posebno značenje
Kod slow design movementa bit je više vremena, a manje stvari. Dajte si vremena da izaberete detalje koji su odraz vas i koji će na taj način vaš dom učiniti autentičnim. Ovaj stil dizajna omogućuje da vaš dom ne izgleda kao sa stranica časopisa već u njega unosite vlastitu osobnost. Takav dom utjecat će i na vaš život i učiniti vas zadovoljnijima, kreativnijima te će usporiti vaš tempo.
View this post on Instagram
Kupujte ručno rađeno i trudite se da to bude lokalno
Slow design movement nije usmjeren isključivo na gotov proizvod već u obzir uzima cijelu priču i proces. Točnije, zanimaju ga uvjeti u kojima je proizvod nastao, tko ga je konstruirao, kojim materijalima te kolika je njegova funkcionalnost. Kada se odlučite na kupnju kod lokalnih obrtnika ulazite u njihovu priču, upoznajete ljude koji stoje iza procesa, što internetska masovna kupovina ne omogućuje. Svaki dan kada pogledate ili legnete na takav predmet on u vama budi zadovoljstvo i priča posebnu priču.
Tekst: Ana Carević