Uspješno balansiranje između osobnih i roditeljskih obaveza ponekad se čini kao pravi izazov, a ako ste posvećeni roditelj kojem je dijete centar svemira, zna se dogoditi da se nađete u situaciji iz koje mislite kako ćete se vrlo teško izvući. O kvaliteti života roditelja i izazovima u (samohranom) roditeljstvu porazgovarali smo s izv. prof. dr. sc. Sandra Nakić Radoš, univ. spec. clin. psych. Pročitajte intervju u nastavku.
Kako roditelji ne bi živjeli život svoje djece, nego na odgoj gledali kao na zadatak i odgovornost unutar vlastitog života, a da pritom ne zanemare svoje osobne potrebe, postoje smjernice koje bi trebali slijediti kako ne bi zapali u roditeljsko sagorijevanje i druge izazove vezane uz mentalno zdravlje.
Kakve oblike podrške možemo pružiti roditeljima kako bismo im olakšali roditeljstvo i sva bremena koja ono nosi, a u cilju sprječavanja roditeljskog sagorijevanja?
Socijalna podrška je izuzetno važna za mentalno zdravlje općenito, te se razlikuje nekoliko tipova socijalne podrške, od emocionalne podrške, savjetodavno-informacijske, do konkretne fizičke pomoći ili pomoći financijske prirode. U različitim fazama roditeljstva potrebne su nam različite vrste podrške, a nekad nam trebaju i sve vrste. Samohranim roditeljima bi pomogla podrška sustava u vidu financijske podrške i informacijske podrške o pravima samohranih roditelja. Također, od velike je koristi konkretna podrška u obliku pomoći oko kućanskih poslova i čuvanja djeteta ili djece da samohrani roditelj može obaviti neke druge obaveze (npr. otići zubaru, na pregled ili frizuru), ali nekad uzeti i prijeko potreban predah i uključiti se u aktivnosti važne za vlastito tjelesno i mentalno zdravlje, primjerice da ode na vježbanje ili na druženje s prijateljima. Time dolazimo do emocionalne podrške koja je važna kao podrška samopoštovanju, osjećaju prihvaćenosti, ali i osjećaju samoefikasnosti u ulozi roditelja što sve pridonosi mentalnom zdravlju. Ove različite tipove podrške možemo primiti od svojih bližnjih, prijatelja i obitelji, ali nekad to može biti i od stručne osobe ili sustava. Važno je ne sramiti se pitati za pomoć i slobodno je prihvatiti.
Kako uspješno balansirati između roditeljskih obaveza i vlastitih potreba?
Balansiranje između roditeljskih obaveza i vlastitih potreba je zahtjevno, posebno pored drugih radnih i ostalih obaveza. No, ono što može pomoći je organizacija vremena unaprijed, planiranje i usklađivanje nekakve rutine u dnevnom ritmu dječjih aktivnosti i potreba. Onda malo lakše roditelj može pronaći vrijeme za sebe, bilo to navečer kad dijete zaspe, ili ranije ujutro dok se dijete još ne probudi. Međutim, važno je osloniti se i na podršku drugih te se ne sramiti za pomoć bližnjih da pričuvaju dijete kako bismo koji put tjedno mogli uzeti vrijeme za sebe. Također, nekad može pomoći i oslanjanje na druge roditelje iz naše okoline, pa da se dogovore za naizmjenično čuvanje i organiziranje igranja ili naizmjenično odvoženje na neke dječje aktivnosti. Takve neke „rupe“ koje se otvore od kojih sat-dva mogu jako puno značiti da roditelj može predahnuti i učiniti nešto za sebe.
Postoje li neke udruge koje možete preporučiti za podršku jednoroditeljskim obiteljima?
Udruga LET kontinuirano radi na unapređenju kvalitete življenja samohranih roditelja imajući u vidu potrebe roditelja i njihove djece, tako primjerice samohranim roditeljima pruža prethodno spomenutu informacijsku podršku u obliku savjetovanja sa socijalnim radnikom i pravnikom. Pomoć mentalnom zdravlju, ako dođe do roditeljskog sagorijevanja, tjeskobe, depresije ili nekog drugog problema, u vidu psihološkog savjetovanja omogućuje udruga Centar za reproduktivno mentalno zdravlje.
Kako u jednoroditeljskim obiteljima najuspješnije utjeloviti djetetu obje uloge, odnosno istovremeno biti i mama i tata?
Ovo je jedan od najtežih zadataka, gotovo i nemoguć. Zapravo, mi možemo biti samo mama ili samo tata, no to ne znači da ne možemo dijete naučiti i onim stvarima koje bi ih možda naučio drugi roditelj koji nije tu prisutan. Djetetu je jedan roditelj dovoljan; dovoljno je da ima jedan oslonac u životu da bi se razvio u sigurnog i kompetentnog pojedinca.
Ako govorimo o nekim rodnim ulogama, dijete također može učiti i od drugih bliskih osoba od povjerenja: baka i djedova, teta i stričeva, kumova, susjeda i drugih, koji mogu djetetu pružiti pozitivne primjere „one druge uloge“ za koju se pribojavamo da djetetu nedostaje.
Ono na čemu možemo raditi jest da vrijeme provedeno s djetetom ispunimo na najpozitivniji način. Možemo se aktivno usmjeriti na to da kad smo s djetetom da budemo usmjereni na njega, da pričamo s njim ili njom dok zajedno kuhamo, da igramo igre riječima dok se vozimo i sl. Važno je pokazivati interes za dijete i njegove zanimacije, da ga pitamo što voli i pratimo njegove aktivnosti. Ako imamo više djece, pokušajte imati aktivnosti jedan-na-jedan, primjerice čitanje priče prije spavanja s mlađim djetetom te neka tiha igra sa starijim djetetom kad mlađe dijete zaspe. Važno je da djetetu pružimo pozitivnu pažnju kroz bliskost, toplinu i interes. Time ćemo mu dati najbolje od sebe – jedinog kojeg imamo i kojeg možemo dati, te će to djetetu biti dovoljno da bude ispunjeno.
Koje promjene u društvenim politikama ili podršci okoline mislite da bi mogle pomoći kako bi (samohrano) roditeljstvo bilo lakše?
Kako su prethodno spomenuti različite vrste i načini podrške, samohranim roditeljima bi pomogle neke financijske politike koja bi pružila veću sigurnost i predvidljivost u životnom ritmu. Različiti programi povremenog čuvanja djece (dok dijete nije u vrtiću ili školi) bi također uvelike olakšalo roditeljima. Posebno je lijep primjer projekt Narančasta ribica koji je pokrenuo Studenac, a koji omogućava odlazak na more djeci iz jednoroditeljskih obitelji, što će djeci omogućiti nezaboravna iskustva i doživljaje, a roditeljima prijeko potreban predah jer od roditeljske uloge nema pauze ni godišnjeg odmora. Stoga su projekti poput ovog hvalevrijedni i zaista potrebni na jednoj sustavnoj razini.
Važno je pokazivati interes za dijete i njegove zanimacije, da ga pitamo što voli i pratimo njegove aktivnosti.
Kako spojiti autoritet i prijateljstvo unutar roditeljstva?
Roditelj djetetu treba pružiti sigurnost i skrb te toplinu, utjehu i bezrezervno prihvaćanje. Naravno, dijete ovisno o dobi i razvojnoj fazi na različite načine testira granice roditelja te se nije uvijek lako nositi s tim dječjim „testiranjima“ kojima nas stavljaju na kušnju, posebno kad smo i mi umorni, zabrinuti, okupirani drugim obavezama i brigama.
No, važno je pridržavati se onih granica u području koja su važna za nas jer time, uz toplinu koju pružamo djetetu, zadržavamo kontrolu i autoritet koja djeca također trebaju od roditelja. Ta dosljednost i predvidljivost je ono što će djetetu pružiti osjećaj sigurnosti. Upravo u tim aspektima, pružanja kontrole i topline, roditeljska uloga se razlikuje od prijateljske gdje dijete od svog prijatelja može dobiti toplinu i prihvaćanje, ali nema tog dijela autoriteta. Prijatelji među vršnjacima su međusobno jednaki u smislu moći, dok roditelj ipak ima veću moć, ali time i odgovornost, u odnosu prema djetetu. U modernim vremenima, često možemo čuti o tome kako da roditelj bude prijatelj svome djetetu, ali te odnose ne treba miješati. Dijete može i treba imati prijatelje među svojim vršnjacima, a s roditeljem može imati odnos pun prihvaćanja i povjerenja, ali će se ti odnosi ipak razlikovati. Na kraju krajeva, dijete može imati puno prijatelja, ali samo jednog ili dva roditelja!
Istražite dalje: Ispunite kviz i otkrijte jeste li usamljeni te što možete napraviti ako jeste
Razgovarala: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Sandra Nakić Radoš