Savršen čovjek, a samim time i roditelj – ne postoji. No, postoji velika želja pojedinaca da se što više približe toj slici idealnog roditeljstva zbog čega gotovo sigurno upadnu u zamku i krenu u smjeru življenja za svoju djecu, umjesto življenja s njima. Time na kraju štetimo i sebi i njima, stoga je itekako važno da osvijestimo važnost balansa koji bi trebao postojati u odnosu roditeljstvo i naš osobni identitet.
Brojni su razlozi zašto roditelji, posebno majke, podliježu naporima koji vode prema savršenoj slici odgoja koju su stvorili u svojim glavama. Izvor tome itekako može ležati u činjenici da se danas brojni parovi suočavaju s teškoćama prilikom osnivanja obitelji i da jednom kada u tome napokon uspiju, imaju osjećaj da ama baš sve mora biti „kao po špagi“. U gotovo nezdravim težnjama da djeci pružimo sve, prijeđemo na nivo koji se zove „pretjerivanje“ i onda sami sebi iskopamo jamu u koju vrlo brzo tresnemo, a teško iz nje izađemo.
Također, društvo je neminovno još jedan razlog zašto današnji moderni roditelji kroz brojna nametnuta očekivanja osjećaju pritiske s kojima se uopće ne bi trebali baviti. Tako sami sebi, ionako izazovnu roditeljsku ulogu, činimo još težom i izazovnijom te umjesto da dobijemo ispunjene roditelje, imamo iscrpljene roditelje koji gube vlastiti identitet i žive živote svoje djece, zaboravljajući pritom da je jedina okosnica dječjih srca da budu voljeni, prihvaćeni i zaštićeni u roditeljskom krilu. Kako bismo im sve to mogli pružiti i stvoriti zdravo okrilje doma bez emocionalnog sagorijevanja i izgubljenog lutanja među društvenim očekivanjima, trebali bismo redefinirati posvećenost u odnosu na vlastiti identitet.
Svjesno roditeljstvo
Koraci za balans između roditeljstva i osobnog identiteta
To možemo učiniti uz nekoliko važnih koraka. Prvo i najvažnije je naučiti kako voljeti sebe i brinuti o sebi na način da se osjećamo dobro, ispunjeno i neovisno. Moramo biti emocionalno i mentalno dobro da bismo isto to (plus sve ono ostalo što želimo) mogli pretočiti u umove i srca vlastite djece. Djeca prije svega osjećaju i koračaju svijetom vodeći se emocijama. Kako biste im mogli pružiti zdrave emocije za kojima tragaju, važno je redovito prakticirati samoću u kojoj ćete se posvetiti sebi, znati i naučiti odmoriti svoje tijelo i um na načine koji vama najviše odgovara.
Odvojite vrijeme za sebe, zastanite i recite „ne“ svemu što vam uporno crpi energiju. Ne osjećajte krivnju ako imate potrebe za svojim hobijima i interesima. Posvećen roditelj je također onaj koji zna važnost vremena za sebe. Brigom o sebi znat ćete ju ispravno primijeniti i na vlastito dijete.
Kako biste sve to uopće mogli pretočiti u praksu, važno je upotrijebiti alate za efikasno upravljanje svog vremena. Da, vrijeme je ono čega nam vječito kronično nedostaje, zato su planiranje i dobra organizacija od ključnog značaja za postizanje balansa između roditeljskih zadataka i svojih vlastitih potreba.
Roditeljska magija
Hedvig Montgomery, norveška psihologinja, u svojoj knjizi „Roditeljska magija“ navela je kako se ta magija, odnosno odgoj „događa za običnih dana, u svemu svakidašnjem, poput utorka navečer, načinom gledanja svog partnera, načinom lijevanja soka, susreta s nepoznatim ljudima u trgovini, načinom igranja u dvorištu, mijenjanjem pelena ili običnim ćaskanjem.“
Ne treba sve u životu nužno biti čarobno i magično kako bi vaše dijete bilo sretno i fascinirano. Običnost ispunjena ljubavi i zdravom posvećenosti koja istovremeno dopušta samostalno dječje istraživanje svijeta donosi najispravniju formulu kako im pružiti sve. Važno je dopustiti im da naprave sve te pogreške i ne izgoriti svaki dan od brige jer svijet je prepun opasnosti i prijetnji, a prevelikom brigom ih nećemo odagnati. Nije moguće zaštititi ih od svega. Uostalom, krenite od sebe samih. Bi li vama, da ste dijete, bilo lijepo živjeti u obiteljskoj atmosferi u kojoj su glavne odlike odgoja pretjerivanje u zaštiti, nemogućnost da nešto učinite sami i neprekidni fokus na vas? Naravno da ne bi. Obitelj je s razlogom zajednica od više ljudi od kojih svatko ima svoju ulogu i gdje se pozornost može i treba jednako rasporediti na sve članove.
Ne kaže se bez razloga da je roditeljstvo najteži i najljepši posao na svijetu. Posao koji nema pauzu i ne prestaje dok smo god živi. Međutim, upravo to vrijeme koje nam je darovano treba biti sjajan poligon za nove pokušaje usavršavanja i stvaranja okruženja u kojem će se odvijati zajednički život, a ne život za njih. Psihologinja Montgomery u navedenoj knjizi briljantno poentira ovu tematiku: „Trebamo pokušati stvoriti obitelj u kojoj ćemo s djecom živjeti zajedno, a ne jedni pokraj drugih ili jedni za druge. Premda to nije uvijek moguće i zahtijeva mnogo vremena i truda, trebamo pridavati važnost tome da što je više moguće toga činimo zajedno s djecom. Na mnoge je načine to najvažniji dio odgoja. Djeca najviše uče kad su s onima koje najviše uvažavaju na svijetu – s roditeljima.“
Moglo bi vas zanimati i: 5 činjenica što se sve promijeni dolaskom majčinstva
Tekst: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Pexels