Ovaj tjedan smo započeli s obilježavanjem dana koji slavi naš planet. Zamislite kakav moćan početak jednog novog tjedna. Kako bismo nastavili u tom tonu ekološke osviještenosti i povezanost s prirodom odlučno utkali u slow načina života koji potičemo i slavimo, razmislili smo o osobama koje svojim primjerom žive i pokazuju da je itekako moguće biti uspješan na malo drugačiji način vrijedan svakog divljenja.
Upravo zato, porazgovarali smo s Tinom Prosenikom o važnosti vrtlarenja, ali i o pokretanju jednog važnog biznisa u tom području – popularnog Grunteka. Pogledajte divne i inspirativne odgovore te razmišljanja o održivom načinu života koja je s nama podijelio naš sugovornik i osnivač Grunteka.
Kako je nastala ideja o osnivanju Grunteka i koji su Vam najveći izazovi vezani uz Vaš posao?
Poslovne pothvate možeš započinjati iz raznih razloga: zbog ostvarivanja profita, zbog toga što smatraš da možeš nešto bolje nego drugi, zato da stvoriš nešto čega još nema, a ljudima treba, ili jednostavno zato što su ti rekli da se to ne može. Meni ovo zadnje daje posebnu motivaciju.
Gruntek je nastao iz frustracije trenutnim stanjem. Nastao je kao poziv na promjenu. Zamisli si osobu koja iz kuće ode u svoj vrt, nabere si povrće u košaru i od njega skuha ručak. Jednostavno, čisto, čak romantično. A sad zamisli sliku osobe koja izlazi iz supermarketa, sa osamsto vrećica, plastičnih kutijica i povrćem iz Hondurasa, Španjolske, Kine… I onda zamisli šlepere, brodove, kontejnere, skladišta. I onda to povrće u tim kontejnerima, skladištima, danima, tjednima. Konzervansi su neophodni. I na kraju, pogledaj kako je savršenog oblika to povrće. Ni točkice na njemu: je li to tako naraslo, ili je sve nesavršeno završilo u smeću? Znaš odgovor. I onda pogledaj račun. Platio si puno za plastiku, dizel, konzervanse i hranu koja je završila u smeću. Jer sve to netko treba platiti. Plastična ambalaža, globalna trgovina, transport i bacanje ispravne hrane, osnovni su problemi današnjice. Istovremeno, to su problemi o kojima najmanje pričamo, a još manje radimo na rješenjima. Gruntek je jedna vizija rješenja tih problema.
Što vas je inspiriralo da se fokusirate na vrtlarenje i ekološku osviještenost?
Vrtlarenje u 21. stoljeću više nije moguće u onom romantičnom obliku, iza kuće. Nemamo vremena za to, svijet se prebrzo vrti i od nas očekuje da pratimo. Ako nešto ne možeš poklikati u dvije minute, onda nije dobro postavljeno. Ekologija je jedan od najglupljih termina koje je čovječanstvo izmislilo – kao i „zdrava hrana“. Ima li i “otrovne hrane“? Ima li planeta osim našeg na raspolaganju? Ljudi se rugaju ovakvoj logici, ali jesti otrovnu hranu i uništavati svoj biotop nije normalno. A mi se pravimo da je, pa je ekologija egzotika, a zdrava hrana je trend. Malo smiješno, čak za umrijet od smijeha, reklo bi se. Ne znam koliko moraš jako biti osviješten da želiš bit zdrav i imati gdje živjeti.
Kako Gruntek potiče održive prakse u vrtlarstvu i svakodnevnom životu?
Gruntek nije tu da potiče vrtlarstvo, za to je penzija. Ne kažem nemoj vrtlariti, nipošto. Ako imaš prilike, sat vremena dnevno u vrtu bolje je od svakog antibiotika ili antipsihotika. Nažalost, ja nemam baš vremena, pa smatram da i većina nema. Vrtlarenje je 20 % za mentalno zdravlje, ali ipak 80,% za proizvodnju zdrave hrane. Dobre hrane. E, tu dolazi Gruntek.
Grunteku je misija da ti se uvuče u svakodnevicu i promijeni one loše strane koje sam prije spomenuo, ispravi greške na koje smo se tako lagodno navikli. Gruntek je tvoj virtualni vrt, na tvom telefonu, ne iza kuće. Kad ti svaki tjedan dolazi svježe ubrano, ekološki proizvedeno povrće, bez grama plastične ambalaže, bez konzervansa i pesticida, onda ga jedeš. Kuhaš. Pa ga imaš malo previše, pa ga smrzneš, pa preskočiš jedan šoping u supermarketu. Nakon prve godine, više ne kupuješ povrće u supermarketu, više nemaš doma kantu punu plastike, više ne pereš povrće u raznim otapalima, jedeš ga dok kuhaš. Svakodnevica se može promijeniti, samo treba negdje početi.
Kako se koncept slow livinga reflektira u filozofiji vašeg brenda, ali i u Vašem privatnom životu?
Nažalost, slow living nije put koji sam odabrao. Načelno tome težim i često kujem velike planove za usporavanje i tranziciju, planove koji će sve promijeniti, no u nekom trenutku se treba prepustiti struji. Moj put je put stvaranja i samoaktualizacije kroz stvaranje koristi drugima, to me nevjerojatno veseli i ispunjava. Zamisli si samo koliko je ovaj tjedan ljudi dobilo svoje povrće na vrata, koje su moji Nepalci brali taj isti dan ujutro, koje nije špricano, za koje nismo proizveli, potrošili niti bacili ništa plastike. A ono nešto malo povrća koje pretplatnici baš ovaj tjedan nisu trebali otišlo je u dječje domove. Bacilo se nije ništa. Znaš koliko poruka dobijem i fotki od ljudi koji osjećaju iskreno oduševljenje običnim povrćem? Ljudi osjećaju da je ovo ispravan način i to ih veseli. Ne treba ti bolja filozofija.
Što mislite, kako vrtlarenje može doprinijeti poboljšanju (mentalnog) zdravlja i kvalitete života?
Već sam napomenuo da je vrtlarenje super. Da mogu vrtlariti dva sata dnevno i meditirati još tri, živio bi sto godina. I možda stvarno treba tome težiti. Ali isto tako ne treba odustati samo zato što nam je ta neka razina nedostižna; ne kaže se bez veze da je 5 minuta meditacije dobar početak. Meni je Gruntek najbliže vrtlarenju što ću doći u sljedećih godina. Mislim da mi daje sličan osjećaj, skoro kao da i sam držim motiku. Zato što znam kako se to stvaralo i da u cijelom procesu nema ničeg što me živcira. Ok sam sa tim. To je malo mira u nemirnom danu. Malo kvalitete u životu, nazvao bi to „mentalni luksuz“.
Kako po Vašem mišljenju poticati obrazovanje i osnaživanje ljudi u vezi s vrtlarenjem i održivošću?
Obrazovanje je preteška riječ. Ako želiš znati nešto o realizmu, moraš čitati Dostojevskog, tek tada si obrazovan na tu temu. Da bi shvatio što je održivost samo trebaš malo pogledati oko sebe. U trgovinu, u svoj frižider, u kantu za smeće. Stvarno ti ne treba ni profesor, ni knjiga. Možda malo Internet, ako hoćeš baš produbiti temu. I nemoj misliti da ne možeš ništa promijeniti, pa ne treba niti pokušavati, to je najveća greška. Sve velike promjene u povijesti naše civilizacije krenule su od osoba, od potrošača u ovom slučaju. Ljudi su prestali kupovati drvenu obuću, tranzistore, gramofone, dvotaktne motore, azbestnu izolaciju… i te se stvari više ne proizvode. Ako ti ne kupiš nešto, prodavač neće zaraditi i odmah će početi razmišljati što ti želiš, da ti to osigura, pa će opet zaraditi. Daj mu svojim postupcima do znanja što želiš i to ćeš dobiti. Prije svega, sebe pitaj što želiš, to je najbitnije.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Koje su najvažnije životne lekcije koje ste naučili uz svoj posao?
Ako želiš imati par kvadrata vrta, za svoju obitelj, moraš žrtvovati jedno popodne za neko kopanje. Pa onda moraš otići negdje kupiti neko sjeme, ode i tu par sati. Da bi znao točno što moraš napraviti i što kupiti, moraš se obrazovati. To traje nevjerojatno dugo, ali znanje je ipak najbolja investicija, pa žrtvuješ vrijeme za to. Onda kreće svakodnevica: prije si pio kavu na terasi, sad zalijevaš rajčice. Pa mraz, pa žega, pa plamenjača… Stalno nešto. A trebaš svojima objasniti zašto nisi doma, već vani, nešto radiš. E, sad si zamisli da si odlučio napraviti vrt za dvije tisuće obitelji. Ili deset tisuća obitelji. Koliko je potrebno žrtve za izgraditi nešto, to znaju samo oni koji su to prošli. To je najbitnija lekcija za one koji o tome razmišljaju jer to ti nitko ne kaže unaprijed, a ti ne pitaš jer razmišljaš samo o svom budućem velikom uspjehu.
Kako se vaša tvrtka nosi sa sezonskim promjenama u potražnji i ponudi proizvoda?
Gruntek slijedi prirodni tijek stvari. Ne nosi se sa ničime što nije prirodno: ljeti je žega, rastu ljetne kulture, proljeće je mokro, rastu druge, jesen nosi svoje, zima zaustavlja sve. I to je to. Ako se dobro organiziraš, iskoristit ćeš sve što se može iz svakog godišnjeg doba i onda sve ispočetka. Ponuda i potražnja je nešto što smo mi izmislili da bi u trgovini imali avokado. Nemam ništa protiv toga, ali Gruntekova filozofija se time ne bavi. Gruntek je ono što već imaš doma, nije luksuz već osnovno, što svima treba. Dalje je tvoj izbor.
S kojim se trendovima i promjenama u potrebama potrošača susrećete kroz svoj posao?
Prije smo pričali o vrtlarenju. To je aktivnost stara oko 25 tisuća godina. Možemo li tu stvarno pričati o trendovima? Možda se neki neće sa mnom složiti jer i u gradnji piramida je vjerojatno bilo trendova, ali ja tu ne vidim ništa značajno. Prehrambene potrebe ljudi se nisu bitno mijenjale, zašto bi se mijenjala proizvodnja hrane? Kvantitativne, linearne promjene se podrazumijevaju; više ljudi, više hrane. Ali dalje od toga? Što točno?
Na koje načine smatrate da možemo kolektivno podržati ideju vraćanju ljudi prirodi?
Davno sam odlučio da ne želim ljudima govoriti što da rade. To je besmislena aktivnost jer je u ljudskoj prirodi otpor prema promjenama nevjerojatno jak. Naučio sam da je najbolji način biti tihi primjer. Tihi je bitna stavka. Ako si zdrav i dobro raspoložen, prije ili kasnije će te netko pitati „kako“? A ti kažeš „šetam po šumi“. I ništa više. Možda si ga više naučio nego većina profesora na faksu.
Razgovarala: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Tino Prosenik