Gledajući svoju djecu i sve ono što oni potpuno prirodno rade shvaćam koliko toga mi odrasli radimo potpuno neprirodno i kako se kroz život preoblikujemo i odlazimo od sebe da bismo se poslije mogli ponovno vratiti na početne postavke.
U jednom trenutku kao da zaboravimo voljeti…
Kad sam osvijestila koliko kompliciram stvari, a s koliko jednostavnosti sam se ranije kretala u životu, shvatila sam da je došao trenutak za povratak, trenutak za istraživanje jednostavnih odgovora vezanih za komplicirana pitanja u ljubavnim odnosima.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Da ne duljim…
Ono što mi je najviše služilo u odnosu sa partnerom jeste:
Promjena perspektive i sljedeće pitanje:
- Što ja mislim da mu dajem, a što mu zapravo dajem?
(Kad sam mu željela dati do znanja da negdje griješi činila sam to vojnički, bez imalo nježnosti i blagosti osuđivala sam njegove korake. Mislila sam da ću mu tako pomoći da se mijenja, upućivala sam mu kritike s kojima se nije znao nositi, a koje su iznimno loše kotirale u našem odnosu. Dakle, davala sam konfuziju, a bila sam uvjerena kako nudim rješenja.)
- Pitala sam se mogu li i znam li uopće drugačije?
(Svi mi možemo u tren oka navesti mane onog drugog, kao da ih i sami nemamo.
Ali jesmo li u stanju veličati vrline? Možemo li se malo više naštimati na pozitivan stav o svijetu oko sebe, počevši od najbližih odnosa? Daleko od toga da se o problemima ne treba razgovarati otvoreno, no radimo li to iz mjesta svijesti i pažljivosti prema drugome?)
- Koliko kontroliram?
Ja to znam bolje.
Kakva glupost!
– Prepustila sam partneru kuhinju kad god je želio kuhati, bez da mu dajem smjernice. Sada kuha bolje nego ja, haha.
– Prepustila sam mu odnos sa djecom neka ga njeguje onako kako on vjeruje da je za njega ispravno. Neka ih oblači prema svojim godišnjim dobima, naučit će i već jeste!
– Prepustila sam mu dogovore, planiranje, prepustila sam mu račune i uključujem se onoliko procijenim da je potrebno ili na mjestima i u situacijama koje nisu komforne za mene i moj svijet.
– Prepustila sam mu odabir filma, poznaje me dovoljno, bira ih besprijekorno. Naravno, ne uvijek ali ipak zašto bih uvijek birala ja?
– Prepustila sam sebe i dala mu priliku da nas vodi kao obitelj, da nas štiti jer je to u njegovom muškom korijenu.
Rekla sam NE konstantnoj kritici.
Rekla sam DA poštovanju njega takvog kakav jeste, rekla sam DA našoj obitelji, u kojoj smo i jedinke i team, po potrebi.
Sve ovo svakodnevno vježbam.
Upravo mu pripremam pismo u kojem:
- Bilježim njegovih 5 osobina koje iznimno cijenim.
- Bilježim njegovih 5 djela koje je učinio za nas bez da sam mu se ikada, do sada, zahvalila za ista, a čini toliko mnogo toga.
Dozvolimo si pripremu na cvjetanje, ali polako, u skladu sa godišnjim dobom ispred nas.
Moglo bi nas zanimati i: Filmovi s kojima slavimo ljubav – prema životu
Tekst: Inga Marić
Foto: Canva