Mjesec borbe protiv raka dojke i dalje traje, a svijest o ovoj bolesti, koja prema posljednjim statistikama pogađa svaku desetu ženu u Hrvatskoj, trebalo bi širiti što je češće moguće. Razlog tome je prije svega važnost prevencije i ranog otkrivanja koje uvelike može pomoći u izlječenju. Kako bismo se riješili svih nedoumica i zabluda koje imamo o ovoj bolesti, porazgovarali smo s dr. sc. dr. med. Davorom Kustom, ravnateljem Poliklinike Anova te osnivačem onkološke mreže onkologija.net.
Prije svega nas je zanimalo koje sve vrste raka dojke uopće postoje. Dr. Kust objasnio nam je kako se dojka se sastoji od režnjića (lobulusa) koji proizvode mlijeko, a međusobno u povezani kanalićima (duktusima).
„Prema takvoj podjeli nailazimo na dva osnovna tipa karcinoma, duktalni i lobularni. Međutim, važnija je podjela prema molekularnim značajkama tumorskih stanica. Naime, one mogu ili ne moraju biti ovisne o utjecaju ženskih spolnih hormona, te imati ili ne imati na svojoj površini tzv. HER2 receptore. Ovisno o kombinaciji tih značajki rak dojke se dijeli u 4 tipa: luminalni A, luminalni B, HER2 pozitivan i trostruko negativan, o čemu u konačnici značajno ovisi i izbor terapije. Postoje također i mnoge druge podjele i podtipovi.“
Svjesni smo kako određene skupine ljudi, odnosno ponajprije žena, imaju povećan rizik od oboljenja od raka dojke, a točan uzrok nastajanja ove bolesti gotovo je nemoguće odrediti. Ipak, postoje određeni rizici koji dokazano povećavaju rizik njegovog nastanka, a naš se sugovornik osvrnuo i na te faktore:
„Rak dojke može biti nasljedna bolest te je poznato kako je pozitivna obiteljska anamneza (rak dojke u obitelji) rizični faktor za obolijevanje. Međutim, nasljedni sindromi uzrok su tek 5-10% slučajeva raka dojke. Te bolesnice mogu ujedno imati povišen rizik za razvoj raka jajnika te nekih drugih tumora. Neke od čestih genetskih promjena (mutacija) povezanih s rakom dojke su one na BRCA1 i BRCA2 genima. U određenih skupina bolesnica u kojih se utvrdi značajna sklonost razvoju raka dojke može se preporučiti preventivno uklanjanje dojki, o čemu se treba posavjetovati s onkologom. Pozitivna osobna anamneza (raniji rak dojke, karcinom in situ ili neke benigne (nekancerozne) promjene dojke ranije u životu) također mogu povisiti rizik. Ipak, najvažnija je pojačana izloženost ženskom spolnom hormonu estrogenu (rana menarha, kasna menstruacija, kasna dob prve trudnoće ili ne-rađanje, neki oblici hormonske terapije za menopauzu). Od ostalih čimbenika važno je spomenuti prekomjernu tjelesnu masu i slabu fizičku aktivnost, prekomjernu konzumaciju alkohola te stariju dob.“
Od iznimne je važnosti posvetiti pažnju redovitom (samo)pregledu. Stručnim mišljenjem, to je potvrdio i objasnio i dr. Kust: „Jedan od prvih mogućih simptoma raka dojke upravo je pojava čvora u dojci, koji pacijentica potom može napipati. S obzirom na to da je jedan od najvažnijih čimbenika u određivanju prognoze raka dojke upravo stadij bolesti pri dijagnozi, samopregled pomaže u tome da se bolest ako se pojavi otkrije što je ranije moguće. Iz tog razloga, pozivam žene da ga redovito obavljaju i svakako se jave svom liječniku ako napipaju bilo kakvu sumnjivu promjenu. Manja je šteta javiti se na pregled radi promjene koja će ispasti potpuno benigna, nego zanemariti rak dojke koji se mogao dijagnosticirati na vrijeme. Pritom bih naglasio kako se dublje smješteni tumori ponekad ne mogu napipati te samopregled ne isključuje potrebu za redovitim pregledima liječnika (ultrazvuk i mamografija).“ Bez obzira koja bila krajnja dijagnoza i koliko je ženama teško priznati samima sebi da su napipale kvržice za koje su gotovo sigurne da ih prije nije bilo, dr. Kust naglašava kako žene koje napipaju takve tvorbe nikada neće pogriješiti ako se jave liječniku za pregled te će se daljnjim pregledom potvrditi ili isključiti rak dojke.
Potvrda same dijagnoze kada je o raku dojke riječ, kao uostalom i kod bilo koje druge zloćudne bolesti, nije nimalo laka niti za oboljelu osobu, za njenu obitelj, pa čak ni za samog liječnika koji tu istu dijagnozu mora priopćiti bolesnici. Upitali smo svog sugovornika kako prihvaća zadaću priopćenja loših vijesti svojim pacijenticama i kako na najbezbolniji način uopće nekome reći da ima zloćudni tumor dojke.
„Znam često imati slučaj da obitelj traži da se pacijentici ne kaže točna dijagnoza, kako je se ne bi “psihički dotuklo”. Međutim, smatram da pacijentica uvijek treba znati kompletnu situaciju kako bi mogla aktivno sudjelovati u procesu liječenja te samostalno donijeti odluke važne za vlastiti život. Prošli smo vrijeme kada je bolesnik bio samo pasivni promatrač. Po mome iskustvu pacijenti nakon početnih negativnih emocija uz pravilno vođenje prihvaćaju dijagnozu i nose se s njome, a naravno da ima načina na koji se takve vijesti govore i treba imati određeni stupanj empatije. Pacijentici uvijek treba ponuditi i neku realnu nadu kako bi bila motivirana za liječenje. Uvijek ima prostora da se pomogne tako da se ima smisla boriti s ovom bolešću.“ – objašnjava dr. Kust.
Kada je o preventivi riječ, dr. Kust govori da su oni neminovno povezani s rizičnim čimbenicima za rak dojke te sugerira uklanjanje istih kako bi svaka žena smanjila šansu oboljenja: „To bi u prvom redu značilo održavati adekvatnu tjelesnu masu i biti fizički aktivna, ne pušiti i ne konzumirati alkohol. Zaštitno djeluje i ranija trudnoća, te više rođene djece.“
U tom kontekstu osvrnuo se i na prehranu: „Važna je u smislu da raznovrsna i zdrava prehrana smanjuje rizik obolijevanja, jer je prekomjerna tjelesna masa rizični faktor za razvoj ove bolesti. To je osobito važno kod žena u menopauzi, kada jajnici gube svoju funkciju proizvodnje hormona te masno tkivo postaje jedno od važnijih mjesta na kojem oni nastaju. S obzirom na to da je rak dojke u velikoj mjeri hormonski ovisna bolest, jasno je zašto je bitno paziti na održavanje adekvatne težine. U tome naravno osim prehrane značajnu ulogu ima i tjelesna aktivnost. Osim u smislu prevencije, ispravna prehrana bitna je i u procesu liječenja raka dojke, kako bi organizam imao na raspolaganju sve bitne nutrijente i dovoljno snage da izdrži liječenje, koje ponekad zna biti intenzivno. Osobno stoga u sklopu liječenja u tim preferiram uvijek uključiti i nutricionista koji će bolesnici pojasniti neke osnovne postulate zdrave prehrane te po potrebi izraditi i kompletan jelovnik.“
Za kraj ugodnog i korisnog razgovora, upitali smo dr. Kusta koji je njegov savjet ženama oboljelima od raka dojke, kako se nositi s dijagnozom i na koje načine je moguće poboljšati kvalitetu života, a on je spremno naglasio kako rak dojke kao dijagnoza danas više ne znači „smrtnu presudu“.
„U ranoj fazi bolesti kada je ona ograničena na dojku, stope izlječenja su vrlo visoke te stoga savjetujem svim ženama da redovno obavljaju samopregled dojki te idu na redovite sistematske preglede. Takvom brigom za vlastito zdravlje čak ako se bolest i pojavi omogućujete si veliku šansu da se izliječite. Međutim, i bolesnicama s proširenom bolešću može se mnogo pomoći, dostupno nam je više inovativnih lijekova ovisno o podtipu raka dojke uz pomoć kojih se bolest duže vremena drži pod kontrolom. Stoga, ne treba očajavati nego imati nadu, preuzeti odgovornost i inicijativu za vlastito zdravlje, a mi liječnici smo naravno uvijek tu da pomognemo s naše strane.“
Moglo bi vas zanimati i: Psihologinja otkriva kako oboljelima od raka dojke pružiti podršku
Razgovarala: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Osobna arhiva, Pexels