Reći pravu stvar često je zapravo preteško. Koliko puta dnevno lažemo sami sebe kad kažemo da je sve u redu, a zapravo iznutra kipimo, koliko često kažemo “dobro sam” a zapravo smo sve samo ne dobro. Iskrenost je jedna od onih riječi koja se čini jednostavnom, a zapravo je slojevita poput starog pergamenta. Svatko je u stanju reći: “Ja sam iskren.” No, prava iskrenost nije samo govoriti istinu. To je puno više od riječi. Iskrenost je ogledalo onoga što jesmo i hrabrosti da to pokažemo svijetu, bez obzira na očekivanja.
Iskrenost je ogledalo hrabrosti da pogledamo sami sebe i priznamo ono što vidimo, čak i kada to nije ono što bismo htjeli. Hrabrosti da te iste istine izgovorimo naglas, čak i kada nam se čini da će svijet stati. Iskrenost traži od nas da se suočimo sa sobom, da razdvojimo ono što zaista jesmo od onoga što pokušavamo izgledati. Traži od nas da prestanemo željeti tuđe odobravanje i konačno živimo u skladu s onim tko smo.
Iskrenost prema sebi
Svijet nas uči da budemo dobri u pretvaranju. Da naučimo kako se smiješiti kada bismo radije plakali, kako reći “da” kada mislimo “ne”, kako se ponašati kao da sve znamo, iako često nemamo pojma ni o čemu. Da naučimo živjeti u iluzijama koje stvaramo za druge i za sebe.
Koliko nas je ujutro stajalo pred ogledalom, gledalo svoje lice i izgovaralo stvari koje nismo mislili? “Sretna si.” “Dobro izgledaš.” “Sve je u redu.” Istina je ta da se iskrenost prema sebi često čini kao najveći izazov. Jer suočiti se sa sobom znači priznati stvari koje nismo spremni čuti. Strahove koje skrivamo. Nesigurnosti koje gušimo. Želje koje smo predugo ignorirali.
Kad prestanemo lagati sebi, počinje prava promjena. Iskrenost prema sebi nije samo priznanje, ona je oslobođenje. Tek kad shvatimo tko smo i što želimo, možemo prestati tražiti sebe u tuđim pogledima i odobravanjima. Iskrenost prema sebi znači priznati si stvari koje bismo najradije sakrili. To znači pogledati u vlastite slabosti i prihvatiti ih. Jer, bez tog suočavanja, sve što pokazujemo svijetu samo je fasada.
Iskrenost prema drugima
Ako iskrenost prema sebi zahtijeva introspekciju, iskrenost prema drugima zahtijeva ranjivost. Biti iskren prema drugima znači riskirati. Što ako nas ne razumiju? Što ako nas odbace? Što ako im se ne svidimo onakvi kakvi zaista jesmo?
No, iskrenost prema drugima nije brutalnost. To nije bacanje “istina” u lice, skrivajući se iza izgovora da samo “govorimo kako stvari stoje”. Iskrenost nije gruba. Iskrenost je pažljiva. Ona je čin povjerenja – prema sebi i prema osobi kojoj govorimo.
Ponekad je najteže biti iskren s ljudima do kojih nam je najviše stalo. Jer, iskreno, tko od nas želi razočarati prijatelja, partnera ili roditelja? Koliko puta prešutimo ono što osjećamo kako bismo izbjegli sukob? Ali, ako stalno biramo tišinu, stvaramo odnose koji su temeljeni na iluzijama. A iluzije nikada ne traju dugo.
Prava iskrenost prema drugima dolazi kada odlučimo reći ono što zaista mislimo, čak i kada je teško. Ne zato da bismo povrijedili, nego zato da bismo bili autentični. Jer na kraju dana, što nam vrijedi odnos u kojem ne možemo biti ono što jesmo?
Biti, prije nego izgledati
Koliko često radimo stvari samo da bismo ostavili dojam? Oblačimo odjeću koja nam nije udobna jer izgleda dobro. Govorimo stvari koje ne mislimo jer zvuče pametno. Smijemo se šalama koje nisu smiješne jer želimo da nas drugi prihvate. Živimo li zaista ili samo izgledamo kao da živimo?
Prava iskrenost zahtijeva da budemo, prije nego izgledamo. To znači odabrati autentičnost umjesto dojma, čak i kada to znači da se ne uklapamo. Jer iskrenost je sloboda. Sloboda od tuđih očekivanja, sloboda od svojih očekivanja od potrebe da budemo nešto što nismo.
Svijet ne treba još jednu savršenu fotografiju na Instagramu ili savršenog govornika na konferenciji. Svijet treba ljude koji su spremni biti svoji, pa i onda kada to znači priznati svoje nesavršenosti.
Snaga iskrenosti
Iskrenost nije jednostavna. Ona traži hrabrost, introspekciju i ranjivost. Ali ona je i temelj svega što je vrijedno. Iskrenost nas oslobađa. Omogućuje nam da gradimo odnose koji nisu samo površni. I najvažnije, pomaže nam da živimo u skladu sa sobom. Iskrenost nije nešto što radimo – to je nešto što jesmo. Kad odlučimo biti iskreni, svijet konačno vidi ono najbolje od nas. Tek kada smo iskreni prema sebi, možemo biti iskreni prema drugima. A onda svijet napokon počinje imati smisla.
Moglo bi vas zanimati i: Tihana Fulir o osviještavanju OBILJA na 13. dan adventskog kalendara.
Tekst: Tina Kolar
Foto: Pexels