Na današnji dan, 15. travnja obilježava se Svjetski dan umjetnosti.
Ovaj dan poziva nas da podržimo umjetnost, umjetnike i njihovo stvaralaštvo.
Moja sugovornica i ja već dugo čuvamo ideju o ovom razgovoru…
Htjela sam ga donijeti baš na današnji dan, kako bismo vas, dragi čitatelji, podsjetile na to koliko je važna sloboda stvaranja, koliko je važno da svijetu pokažete tko vi jeste.
Cilj nam je pozvati vas na osvještavanje raznolikosti umjetničkih izraza i u konačnici naglasiti kakav utjecaj umjetnici imaju za okolinu i zajednicu.
Trenutak je za jedan ugodan razgovor sa osebujnom mladom damom koju iznimno cijenim, umjetnicom Salihom Drinovac. Uživajte!
Draga Saliha, prije svega, hvala što ćeš na našem portalu ostaviti dio sebe. Otkrij nam što ti misliš o sebi? Tko si ti?
Draga Inga, hvala tebi na pozivu, drago mi je da zajedno slavimo umjetnost. Naravno, nije jednostavno riječima ponuditi odgovor o vlastitom poimanju sebe i svog identiteta. Možda bih prije svega rekla da sam osoba koja voli istraživati, ekspermentirati, učiti i rasti. Netko sam tko je uvijek otvoren za nove ideje i iskustva. Također, smatram se osobom koja teži ka empatiji, razumijevanju i povezanosti s drugima. Volim slušati priče ljudi i dijeliti svoje, jer vjerujem da je u dijeljenju iskustava snaga.
Čitajući tvoj portfolio nisam se mogla oduprijeti činjenici da si u nekoliko navrata spomenula kako su tvoje kreacije i skulpture nadahnute tvojim unutarnjim svijetom u kojeg duboko uranjaš dok se umjetnički izražavaš. Naglasak si, svjesno ili ne, konstantno vraćala na te dvije riječi: unutarnji i duboko. Je li to ujedno i najljepši način za opisati umjetnost?
Tako je. U proteklom periodu, dok sam bila student na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, pa i u periodu nakon studija, na različitim projektima, izlagačkim aktivnostima i generalno u svom radu, imala sam zadovoljstvo da sam stigla istraživati u različitim tehnikama i baratati s različitim likovnim formama. Svaki od mojih radova, bilo da je u pitanju skulptura, crtež, slika, instalacija ili kolaž mi je dao priliku da pronađem način da dublje istražim ideje koje su do tog trenutka u meni postojale kao neka inicijalna iskra koja je samo tražila način kako da se ostvari na papiru, platnu ili u prostoru. Nije lako iz sebe izvući oblike koji dobro reprezentiraju ono što duboko u vama postoji tek kao apstraktna ideja, ali ta potraga i taj kreativni proces jeste ono što u umjetnosti najviše volim i cijenim.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ti kao umjetnica – rekla bih plaha, umiljata, snažna i buntovna u istom trenutku. Rekla si kako su tvoji radovi glas za one koji se suočeni s pritiscima i društvenim normama, kalupima ili kako sama kažeš kavezima. Je li to ustvari najprije jedno tvoje osobno i glasno NE kompleksima društva iz pozicije unutarnje borbe odnosno prihvaćanja svega onoga što ti sama po sebi jesi?
To je zanimljiva interpretacija! Da, moji radovi često odražavaju moju osobnu borbu s društvenim očekivanjima i normama, kao i proces prihvaćanja vlastite autentičnosti i individualnosti. Kroz svoj rad, suptilno nastojim pružiti glas onima koji se bore s pritiscima društva i osjećaju se zarobljenima unutar tih kalupa ili kaveza. Moje stvaralaštvo može biti izraz mog osobnog bunta protiv tih ograničenja, ali istovremeno i poziv na samoprihvaćanje i prihvaćanje drugih. Umjetnost ima moć potaknuti promjenu i osnažiti ljude da prihvate svoju jedinstvenost i autentičnost
Saliha, kako se osjećaš dok stvaraš? Pričaj mi o svojim emocijama, o proteklim iskustvima?
Postoje trenuci kada se osjećam potpuno uronjena u rad, gotovo kao da gubim osjećaj vremena i prostora. To su trenuci kada se osjećam najživlje i najpovezanije sa svojim radom. Radeći na različitim likovnim ciklusima u zadnjih par godina stekla sam dojam da sam našla zanimljiv prostor za autorefleksiju, prostor u kojem uz pomoć likovnih tehnika mogu istraživati i propitivati vlastite misli i ideje. Neki radovi su nastali kao izraz moje osobne borbe ili rasta, dok su drugi proizašli iz radosti i inspiracije. Svaki rad nosi sa sobom svoju priču i emociju, a kroz njih se osjećam kao da dijelim svoj unutarnji svijet s drugima i to na način koji riječima često ne mogu opisati. No, nije uvijek emocija čista ljubav, ja volim reći da ju volim kakva god da je u tom trenutku jer dok je tu osjećam se kao ljudsko biće.
Kolaži portreti i kolaži pejzaži? Kako nastaju i koju poruku prenosiš s njima?
Nakon što sam se suočila s izazovima i ograničenjima koje je donijela pandemija Covid-19, odlučila sam iskoristiti vrijeme u izolaciji kako bih produbila svoje istraživanje koncepta ljepote i prolaznosti. Kroz prvi ciklus kolažnih portreta, pokušavam oslikati različite perspektive poimanja lijepoga. Ovi mix-media radovi su za mene bili način da istražim složenost ljudske prirode i važnost prihvaćanja sebe onakvima kakvi jesmo, oslobađajući nas od kaveza kompleksa i omogućavajući nam da se izražavamo autentično.
Nakon završetka pandemije, moj um je bio ispunjen sjećanjima na trenutke provedene u prirodi tijekom izolacije. S obzirom na to da sam zbog trudnoće i rođenja djeteta bila ograničena u kretanju, umjesto da se osjećam odsječeno od prirode, počela sam raditi na drugom ciklusu pod nazivom „Imaginarni pejzaži“.
U pitanju su radovi manjeg formata (13x18cm i 15x21cm), što mi je omogućilo istraživanje u nekom, za mene potpuno novom, okviru i načinu razmišljanja. U ograničenosti formata sam ustvari pronašla tako veliki prostor slobode i širine da se izrazim likovnim jezikom. Ovi radovi su odraz mojih sjećanja, mašte i želje za ponovnim povezivanjem s prirodom „Imaginarni pejzaži“ postali su način da izrazim svoju unutarnju vezu s prirodom, čak i kada nisam bila u mogućnosti fizički biti tamo. Ti radovi su postali podsjetnik na snagu prirode i inspiracija za mene kao umjetnicu i majku. Kolaži-pejzaži, s druge strane, pružaju mi priliku da istražim vezu između čovjeka i prirode. Kroz slojevitu kombinaciju različitih tekstura, boja i oblika, nastojim prenijeti osjećaj povezanosti i harmonije između čovjeka i okoline. Želim potaknuti promišljanje o našem odnosu s prirodom i naglasiti važnost očuvanja ljepote koja nas okružuje.
U oba ova ciklusa, moja poruka kroz kolaže je poziv na promišljanje o ljepoti, snazi i složenosti ljudske prirode, kao i o povezanosti s prirodom koja nas okružuje.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kada sam prvi put na internetu vidjela tvoje kolaž pejzaže pomislila sam – ne razumijem. Kada sam prvi puta ostala nasamo sa tvojim radom, dok sam ga držala u ruci imala sam dojam da nisam tu. Shvatila sam koliko bogatstva ima u tvojim dubinama i da se, kao i uvijek, najljepše priče kriju u svijetu mašte ovoga puta one kojoj sam se sama predala. Odakle crpiš najviše inspiracije?
Inspiracija za moje radove dolazi iz raznih izvora, ali prije svega iz prirode. Fascinira me njezina raznolikost boja, oblika i tekstura koje često koristim u svojim kolažima. Pored toga, inspiriram se i drugim umjetničkim djelima, književnošću, muzikom te putovanjima. Taj proces stvaranja nije samo osoban, već i univerzalan. Kroz svoje radove, želim se povezati s drugima na dubljem nivou, dijeleći intimne dijelove vlastite stvarnosti. Istovremeno vjerujem da ovi likovni radovi nude promatraču prostor za vlastitu interpretaciju, za konektiranje s vlastitim doživljajem tijela, prostora i imaginacije.
Znam da tvoji kolaž-pejzaži i portreti brzinom svjetlosti pronalaze kupce i nove domove. Suočavaš li se s izazovima između komercijalnog uspjeha i umjetničkog integriteta? Ili kako balansiraš to dvoje?
Naravno, ja želim da moji radovi dopru do što većeg broja ljudi ali pri tome moram zadržati svoju autentičnost i integritet u procesu kreiranja umjetničkog djela. Valorizacija ili neki komercijalni dio priče dolazi naknadno, više kao posljedica nego kao povod kreiranja.
Svom radu nastojim prići otvoreno i bez pretencioznosti. Fokusiram se na stvaranje djela koji odražavaju moju osobnost i viziju, bez kompromisa. To znači da neću uvijek slijediti trendove ili „tržišne zahtjeve“ ako to znači da ću izgubiti svoj umjetnički integritet. Umjetnost i stvaranje nisu kao pokretna traka gdje se radovi stvaraju na jedan klik. Nastojim u ovoj fazi ne raditi previše specifične narudžbe, jer samim tim gubim apsolutnu slobodu stvaranja.
Važno je da se osjećam slobodno i nesputavano kod oblikovanja umjetničkog djela. Na taj način, uspijevam održati ravnotežu te se osjećam iskreno, ispunjeno i autentično u svom stvaralaštvu. Ako drugi u tom radu vide neku istinu ili intrigu koju mogu da prepoznaju i žele da imaju, to mi naravno čini veliko zadovoljstvo.
“Moje stvaralaštvo postalo je spona između tih unutarnjih i vanjskih svjetova, otvarajući nova vrata samospoznaje i izražavanja”… U cijelosti prenosim tvoju rečenicu kojoj sam se vratila nekoliko puta. Koliko su se promijenili tvoji unutarnji svjetovi otkad si postala majka, i kako je to utjecalo na tvoje stvaralaštvo?
Dvije godine sam bila posvećena isključivo djetetu, fokusirajući se na njegov razvoj i potrebe. Mogu slobodno reći da sam prava sretnica koja si je mogla priuštiti ostanak kući dvije godine. Ova iskustva su mi omogućila da dublje uđem u svijet majčinstva i izgradim snažnu povezanost s djetetom, što je zauzvrat oblikovalo i moj umjetnički rad. Kolaži su nastali kao reakcija na nemogućnost u datom trenutku imati atelje; to su radovi malih formata rađeni na papiru, tako da sam slobodno mogla uključiti dječaka od dvije godine u proces igre.
Majčinstvo je utjecalo na moj rad na nekoliko načina. Prvo, postala sam svjesnija fragilnosti i čuda života, što se odražava u mojim radovima. Također, postala sam još kreativnija u pronalaženju vremena i načina za stvaranje umjetnosti, koristeći majčinstvo kao inspiraciju, umjesto prepreku. Volim raditi umjetnost s mojim dječakom, a posebno uživam prakticirati pedagogijsku metodu Reggio Emilia, o kojoj sam učila i za vrijeme studija a u praksi je otkrila u zadnjih dvije godine. Loris Malaguzzi (Osnivač Reggio Emilia metode) je bio siguran da je dijete u početnoj fazi razvoja obdareno sa stotinu “jezika”, zahvaljujući kojima se može izraziti. Cilj odraslog nije oduzeti djetetu te “jezike” i dati mu samo jedan (govor), već ga naučiti koristiti sve simboličke jezike samoizražavanja (slikarstvo, kiparstvo, kazalište, itd.) služeći se sposobnostima kojima ga je priroda obdarila.
Najvažnije, majčinstvo me naučilo dubljem razumijevanju sebe i svijeta oko mene, što vjerujem da se odražava i u mojim radovima. Sve u svemu, postati majka obogatilo je moje stvaralaštvo na načine koji su mi prije bili nezamislivi, otvarajući nova vrata samospoznaje i izražavanja.
S obzirom na to da je tvoj suprug također umjetnik možeš li nam otkriti kako izgleda vaša bračna zajednica?
Naša bračna zajednica temelji se na dubokom poštovanju, povjerenju i podršci prema umjetničkim i osobnim putovima jedno drugoga. Suprug i ja dijelimo strast prema umjetnosti i dizajnu, ali imamo različite stilove i izražajne forme. Ipak, umjesto da to bude prepreka, ta raznolikost je ono što nas nadahnjuje i obogaćuje.
Razumijevanje i prihvaćanje jedinstvenih potreba i želja jedno drugoga omogućava nam da podržimo i ohrabrimo svoj umjetnički rast, čak i kad se naši pristupi razlikuju. Kroz taj nježan balans podrške i samostalnosti, gradimo zajednicu koja nas čini boljim umjetnicima i boljim osobama.
Naša međusobna podrška i razumijevanje ne samo da jača naše umjetničko stvaralaštvo, već i našu ljubav i poštovanje prema jedno drugome. Ta ljubav i podrška čine naš brak čvrstim i inspirativnim, čineći nas sposobnima za suočavanje s izazovima i slavljenje uspjeha zajedno.
Odgovornost. Imam dojam da živimo u svijetu koji bježi od odgovornosti. Koja je odgovornost tebe kao umjetnika na društvo u kojem živiš?
Moj cilj nije samo izražavanje vlastitih stavova, već i poticanje drugih da razmišljaju kritički o svijetu koji nas okružuje i da se angažiraju u stvaranju pozitivnih promjena.
Pablo Picasso je lijepo rekao; „Umjetnost je laž koja nas tjera da shvatimo istinu, barem onu istinu koja nam je dana da je razumijemo“ i teško je ne složiti se sa ovom izjavom. Boje, oblici, muzika, pokret, riječi imaju moć da nas dotaknu na dubokoj razini i donesu nam mir, nadu, radost ili ispunjenje. Isto tako, istina je da bez obzira jeste li umjetnik ili nešto sasvim drugo, svako od nas može pronaći svoj vlastiti način izražavanja kroz umjetnost. Umjetnost se može gledati, slušati, iskusiti – samo traži da joj budete otvoreni.
Zato, budimo otvoreni prema umjetnosti koja nas okružuje svakoga dana i živimo je punim plućima, jer ona ima moć da nas poveže s vlastitom suštinom i sa svijetom oko nas na načine koje nismo mogli ni zamisliti.
Moglo bi vas zanimati i: Uključite se u naš proljetni Self-Care Challange
Razgovarala: Inga Marić
Foto: Privatna arhiva