Živjeti sporije i svjesnije, danas je luksuz koji si mnogi žele priuštiti. Ipak, takav život je za većinu tako dalek jer jednostavno ne znaju odakle i kako početi. Dobra vijest je ta da kada jednom zakoračite u slow living svijet više se nikad nećete moći vratiti na staro. To nam potvrđuje i primjer Inge Marić, koja je svoju oazu mira pronašla u Austriji uz supruga, sina, psa, prirodu i male rituale. U nastavku vam donosimo jedan doista poseban razgovor. Uživajte!
Draga Inga, možeš li se najprije predstaviti našim čitateljima? Tko se zapravo krije iza profila @mademoisellein koji toliko odiše mirom i umijećem svjesnog življenja?
Inga je dijete proljeća (uskoro se budim.) Entuzijast, zanesenjak.
Osoba koja nastoji odgovorno njegovati najvažnije uloge u svom životu. Zaljubljenica u istinu, prirodu, emociju i fotografiju, djecu i životinje, kretanje i kofere, knjige, kavu, vino i lutanja svijetom. Vlasnica malog obrta uz kojeg cvjetam, fotografiram, pišem, učim i čitam.
Ono što ja jesam nije nužno u dodiru s onim što radim. Stoga se ne poistovjećujem s titualama ili etiketama.
Završenom studiju prehrambene tehnologije pripisala bih brojne zdrave odluke vezane za moj današnji način življenja.
Već duže vrijeme pratimo vaš Instagram profil i moramo priznati kako sadržaj koji plasirate doista odmara oči. Nama izgleda da vi živite istinski slow living. Koliko je izazovno tako živjeti u brzom vremenu u kojem se nalazimo?
Slow living je relativan pojam, osobno vjerujem da je povezan sa svjesnom namjerom i trudom da bolje kontroliramo i procjenjujemo svoj način življenja.
U moj život nije stigao kao rezultat trenda, niti kao nešto što sam tada željela.
Sve se dogodilo spontano, unazad 7 godina – preseljenjem iz Zagreba, nakon završenog fakulteta, u jedan mali austrijski grad – Eisenstadt (u blizini Beča).
Isprva sam bila vrlo nezadovoljna i skeptična jer se okolina činila presporom za ostvarenje svih mojih tadašnjih snova i ciljeva.
Srećom, moj muž je bio uvjerljiv i imao dobre namjere, ideje i vizije. Vrlo sam mu zahvalna jer danas znam da je to bila odluka koja je pokretač svjesnog baratanja životom. Odluka koja je po strani ostavila ciljeve, a potakla me da više uživam u procesu življenja.
Merci la vie.
Tiho okruženje, priroda i zelena boja ostavila je puno prostora za slow down, biciklizam, knjige, meditaciju i putovanja.
To je bio samo početak jedne vrlo ugodne priče, jedne nove verzije mene koja traje i danas u nešto kvalitetnijem obliku.
Imate li možda neke alate koji vam pomažu prolaziti svjesno kroz svoje dane?
Volim izreku:”Po jutru se dan poznaje.”
Jako puno energije ulažem u kvalitetne zore, imam zabilježen – osmišljen jutarnji raspored kojeg se nastojim držati. Čitam svaki dan, gotovo bez iznimke.
Kad shvatite da želite živjeti tiho i usporiti – potrebno je najprije dozvoliti životu da bude opušteniji, manje kompulzivan.
Meditacija je izvrstan alat, prakticiram ju većinom ujutro kad je doma mir ili navečer dok svi spavaju. Ne uspijem uvijek, ali činjenica je da većinom na taj način uspostavim ravnotežu uma i tijela.
Moji najvažniji alati su iskustva na polju života.
Odrastanje u Bosni i Hercegovini gdje i danas postoje ljudi koji nemaju topao dom, krov nad glavom i slično alarmiraju moju skromnost. Možemo početi istraživati sebe tek onda kad su nam osnovne potrebe pokrivene i osigurane. Ova spoznaja zahvalnost diže na višu razinu.
Jedan fenomenalan period svog života posvetila sam putovanjima, pamtim situacije diljem Azije gdje nismo imali tople vode za kupanje. Pamtim i iznimne tegobe s puta na Kubu gdje ljudi nemaju adekvatne ljekarne.
Zato volim reći da su na moje tabane, poput tetovaže, iscrtane sve zemlje na koje sam kročila i iskustva koja sam doživjela postala su dio moje svakodnevnice, dio onoga što jesam.
To je početak svega.
Biti snažno osviješten, otvoren za nove spoznaje, svaki dan po novi korak, cilj kao takav ionako ne postoji, samo promišljeno, lagano i zahvalno kroz život.
Majka ste dječaka Gabriela, uskoro vam stiže i beba, a uz to ste i mlada poduzetnica. Kako se vi organizirate da stignete u svojim danima imati i vrijeme za sebe?
Organizacija je ujedno i moj najveći izazov. Zaboravili ste napomenuti i to da sam vlasnica psa, haha.
Vrlo lako i često gubim pravac kojim se krećem. Stoga se moram držati određene strukture kako bih “zavarala” samu sebe.
Za početak mi je velika prepreka bila pomiriti se sa činjenicom da je moja sloboda ograničena. Udaljena od obitelji, podrške sa strane, to sam jednostavno morala vremenom prihvatiti. Sada znam postaviti prioritete, na zahtjevne dane odustati od svojih rituala ili ih prilagoditi.
Najveća podrška svemu što svakodnevno radimo i svemu što uspijemo učiniti za sebe smo si međusobno, muž i ja.
Kako izgleda vaša self care rutina?
Self care za mene pokriva potrebe duše, misli i tijela.
Ovo je kombinacija svega što mi trenutno struji kroz glavu…
- Jutarnja kratka masaža lica, par kapi eteričnog ulja White Angelica na dlanove i duuuuuboki udah (osjećaj je nevjerojatan, obećajem)
- Priprema doručka čemu prethodi čaša tople vode sa limunom i medom, probiotici/prebiotici
- Joga/meditacija ovisi o raspoloženju
- Kava, pisanje dnevnika (topla preporuka)
- Čitanje
- Naš pas i jutarnja šetnja s njim nešto je najljepše što se moglo dogoditi mojoj dnevnoj rutini, koliko god mislili da je velika obaveza, u tim šetnjama prirodom pronalazim najveći izvor ideja, mira, svjesnosti i blagostanja
- Jutra su obavezno u offline-u!
- Jednom ili dvaput tjedno punim kadu toplom vodom i opuštam se pred spavanje, u vodu stavljam morsku sol i uvijek različitu kombinaciju eteričnih ulja ovisno od toga kako se osjećam. Gasim svjetlo, palim dvije svijeće, puštam meditativnu glazbu i uživam (ovo su trenuci u kojima se najbolje povežem sama sa sobom).
- Večernji rituali traju, klasično kao kod većine žena, tu se zaista nastojim posvetiti kvalitetno sebi, airplane mode prije spavanja, druženje s mužem, društvene igre vikendom
- Seanse geštalt psihoterapije, s tim da trenutno pauziram
Nedavno je našu pažnju privukao vaš obiteljski nedjeljni doručak koji je pažljivo serviran. Mislite li kako danas ljudi sebi premalo ugađaju te da podcjenjuju moć malih svakodnevnih trenutaka (kao što je primjerice zajedničko okupljanje oko stola)?
Mislim da je to problem našeg odgoja, odnosno odrastanja gdje su se posebne stvari čuvale za posebne prigode. Tragično…
Uživam u obiteljskim objedima. I te navike “pripremanja” stola uz svijeće i cvijeće bez “posebnog” povoda čine da se osjećam istinski zadovoljnom suprugom i majkom, obožavam zabilježavati takve trenutke.
Primijetila sam da svaki put kad se potrudimo oko objeda i samog serviranja, jedemo sporije, povezujemo se bolje odnosno duže se zadržimo na tom mjestu i razgovaramo uz hranu.
Moj muž donosi friško pečene viceve za stol dok ručamo premda zna da ću kolutati očima – uvijek i iznova se trudi nasmijati me što naposljetku i uspije činjenicom da se najbolje sam smije svojim “šalama”, haha.
Sve više se govori o prednostima slow putovanja, slow interijera, slow mode… Vi ste velika zaljubljenica u putovanja. Imate li na svojim putovanjima točno planiran raspored ili se u skladu s filozofijom slow putovanja ponekad i prepuštate da vas mjesto u kojem ste vodi?
Nema ništa ljepše nego staviti ruksak na leđa i otputovati. Preferiram što spontanije moguće, sa što manje stvari. Sa djetetom, naravno, uz hrabrost zatreba i poneki plan. Ali sve je ostvarivo i bez prevelike zbrke.
Izdvojila bih putovanje na Bali jer sam tamo osjetila duhovni sklad kao nikada i nigdje ranije, premda se živi vrlo intenzivno i u jarkim bojama, ljudi su ponizni, svjesni, suosjećajni, vrlo zahvalni, otvoreni i susretljivi. Tvrde da su njihovi životi neprekidni izvori ljepote i blagostanja, ta radost, energija i vjera miriše u zraku.
Slow putovanje koje je toliko snažno utjecalo na moju osobnost. Teško je savršeno živjeti taj model, proces je dugotrajan, ali prvo ga valja osvijestiti, zatim dopustiti radosti i zahvalnosti da budu naša životna vodilje.
Dom je za vas jako važno mjesto… Vidimo da koristite eterična ulja u svoja četiri zida. Kako utječu na vašu svakodnevicu?
Već se dugi niz godina u tišini svoga doma educiram na polju aromaterapije. Strogo za svoje vlastite potrebe i saznanja. Istinski sam ljubitelj eteričnih ulja i iako je tema opširna samo ću izdvojiti da ne znam tko bih bila kad ne bih koristila tu njihovu savršenu sposobnost podrške na emocionalnoj, duhovnoj, mentalnoj i naravno fizičkoj razini. Moj sin odrasta uz najljepše note i čiste mirise iz prirode i jako sam ponosna na sve spoznaje kojima vladam u svijetu eteričnih ulja kao i onim što ću tek naučiti.
Vođena svojom intuicijom vrlo selektivno pristupam onome što okupira naš dom.
Također, u svom domu nastojite koristiti low-tox proizvode. Kako ste se odlučili na takve promjene?
- Znatiželja. Moj život oblikovan je znatiželjom. Tihi sam istraživač. Grebem ispod čim se pojave određene sumnje, u današnjem potrošačkom društvu razlozi za sumnju su enormni.
Znam da mnogi ljudi stignu na low-tox izbore zahvaljujući različitim zdravstvenim stanjima. U mom slučaju radila je logika i pitanja ekološke prirode.
- Odgovornost. Istinski mi je stalo do toga tko sam danas i smatram svojom dužnošću podržati sljedeće naraštaje preuzimajući odgovornost za svoje postupke i low tox izbore.
Vi živite u skladu s prirodom i puno vremena provodite vani. Kako se to odražava na vas, vašu obitelj?
“City life doesn’t really suit me. “
Ne sjećam se gdje sam ovo pročitala ali toliko mi odgovara.
Udobna odjeća i šuma.
Beskonačno mnogo sati na godišnjoj razini provodimo u prirodi. Zelena boja smiruje i točno znam što je moja osobna namjera dok boravim u prirodi – vraćam se činjenici o snažanom utjecaju na zdravlje i emocije. Fascinirana sam ponašanjem moga sina dok šetamo šumom, toliko kreativnih ideja za igru, volje za razumijevanjem i istraživanjem biljnog i životinjskog svijeta. Ležimo pod stablima, slušamo cvrkut ptica, diramo rukama gliste, susrećemo srne. Doma se vraćamo prljavi i umorni, ali zadovoljni.
Često se pitam kamo odlaze roditelji sa djecom i zašto su prirodne površine većinom mjesta na kojima srećemo isključivo ljude u šetnji sa psima.
Dosta ljudi koje poznajem jednostavno za života nisu iskusili povezanost s prirodom, vjerojatno zato što nemamo kulturu i tradiciju koja nas izravno uči o dobrobitima iste. Gradski životi dodatno udaljavaju.
Bez obzira živimo li blizu šume, radimo li s fleksibilnim radnim vremenom ili bez njega, od nekuda se treba krenuti.
Moramo aktivno raditi na tome da priđemo prirodi i možda bi to bio uvod ili jedan od prvih koraka za ljude koji žele iskusiti čisti slow living.
Imate li neki savjet za naše čitatelje koji tek žele otkriti slow living, a ne znaju odakle početi?
Prije nego odgovorim na pitanje želim naglasiti da je nemoguće odjednom implementirati sve.
Ujutro dok se tuširamo mogli bi se prisjetiti da mnogi na zemaljskoj kugli maštaju o toploj vodi i sigurnosti vlastitog doma.
Kreni od toga da danas gledaš u oči svoga partnera, dijete, majku, brata. Slušaj ih što pričaju. Jednostavno gledaj ljude u oči, ne sklanjaj pogled i razmišljaj o ovome ovdje i sada.
Dok ljubiš svoje dijete, čini to svjesno, sjeti se da je jučer netko izgubio svoje, zauvijek.
Ne propuštaj život i ne dozvoli si promašiti vlastite blagoslove.
Pozabavi se pitanjem minimalizma. Danas imamo toliko kvalitetne, a lako dostupne literature na ovu temu. Ja sam minimalistički pristup životu prilagodila sebi i onome koliko meni to u datom trenutku odgovara.
Općenito, dok su zgusnute i “glasne” stvari, boje, ljudi iz našeg okruženja – nemoguće je otkriti čaroliju koju nosi svjesno življenje. Neke stvari možemo vidjeti tek kada usporimo. Znam zašto ovo odgovorno tvrdim. Kad utišamo količinu materijalnog, raščistimo misli, ormare, kuhinje, ostave, kad konzumiramo svjesnije, hranimo se zdravije – stavimo kvalitetu ispred kvantiteta krenu se događati čudesni trenuci.
Jasnije vidimo boje pa krenemo uživati u najjednostavnijim trenucima života. Uz šalicu toplog čaja, primjerice.
Digitalni minimalizam – tema za razbuditi se! Mi doma imamo pravila i vrijeme kada gasimo mobitele, pokušavamo, najčešće nedjeljom, biti posvećeni životu bez ekrana. A tijekom tjedna dogovaramo vrijeme kada gasimo sve. Nakon što uklonite sve distrakcije, krenite sa društvenim igrama primjerice.
Naši životi vape za bivanjem u trenutku, čeznemo za dubokom bliskošću. Pretvorimo se u pleme što skuplja vrijedna iskustva, pojednostavimo živote, prakticirajmo zahvalnost.
Nabavi si bojanku za odrasle ili slagalicu.
Pokreni se.
Vozi bicikl.
Njeguj odnose.
Okruži se ljudima koji hrane tvoju radost, osnažuju mir i uz koje poželiš biti bolja osoba.
Nauči reći pristojno NE.
Štiti svoju energiju i reduciraj ono što ju nepotrebno troši.
Ako imaš djecu čitaj im bajke – savršen način za odlutati, a biti tu u trenutku.
Slušaj glazbu.
Kuhaj svoj omiljeni obrok. Jeste čuli za izraz Soulfood? Genijalan je.
Šetaj šumom.
Kupi si cvijeće.
Pretvori življenje u umjetnost.
Razgovarala: Anđela Sabranović
Foto: Privatna arhiva