Znate kako postoje ti neki Instagram profili koji vas magično privuku nekom posebnom živošću i bojama? To je ono što će vam se sasvim sigurno dogoditi kada posjetite profil iza kojeg stoji Dina Derek. Ona je savjetnica za prirodnu prehranu od koje možete naučiti puno.
Činjenica je da živimo u vremenu u kojem nam se nameće kako je normalno imati različita kronična stanja koja ometaju naše funkcioniranje, ali i kako je nemoguće živjeti bez hrane iz supermarketa koja je često prepuna različitih aditiva. Dina ruši sve te predrasude i svojim načinom života dokazuje koliko može biti lijep život ispunjen najljepšim bojama prirodne hrane. Uživajte u razgovoru koji slijedi.
Draga Dina, sama na sebi sam primijetila ogromne prednosti od kada sam se samo više okrenula biljnoj hrani. Meni su poticaj za promjenu bile migrene. Na tvom profilu sam vidjela da te odavno zanimala zdrava prehrana no od kada si na potpuno prirodnoj prehrani?
Da, moj put je počeo kada sam bila još u srednjoj školi, točnije, ulazak u svijet prirodne prehrane počeo je s mojih 16 godina. Od tada kreće moja prehrambena transformacija koja se s godinama evoluirala iz vegetarijanstva u veganstvo, pa u neprocesuiranu biljnu prehranu sve do današnje prehrane koja je cjelovita, biljna, pretežito sirova prehrana. Ako je moj put ka prirodnoj prehrani krenuo prije 14 godina, mogu reći da sam na potpuno prirodnoj prehrani zadnjih 10-ak godina, možda malo više. Ne znam točno reći jer je to kod mene bilo jako postepeno i spontano, bez radikalnih odluka i promjena. Pratila sam sebe i potrebe svog tijela te praktički došla do prirodne prehrane bez određenog cilja ili specifičnog plana kamo želim stići i što točno želim postići.
Možeš li s našim čitateljima podijeliti neke od benefita koje je ta prehrana ostavila na tebe?
S obzirom na to da sam oduvijek bila dobrog zdravlja i bez posebnih zdravstvenih izazova, ne mogu reći da svjedočim radikalnim transformacijama kao moji klijenti. Međutim, definitivno sam svjedočila gubitku kilograma na početku i postizanju svoje idealne težine. Također, došlo je do eliminacije PMS simptoma i poboljšanja menstrualnog ciklusa, koji nikada nije bio problematičan, ali je sada na razini gdje mi menstruacija ne predstavlja nikakvo opterećenje. Dobila sam obilje energije, a moj biološki sat se izregulirao tako da se prirodno budim rano, osjećam se odmorno i bistrog uma. Općenito se poboljšala moja aktivnost i performans na treninzima. Moja koža i lice dobili su novi sjaj i ljepotu; to je jedna od prvih stvari koja se primijeti kada se prilagodi prirodnoj prehrani.
Ono najbitnije što mi je prirodna prehrana donijela je duboka povezanost s mojim tijelom, što smatram najvažnijim alatom za zdravlje. Znati prepoznati potrebe vlastitog tijela, razumjeti procese u kojima se nalazi, prepoznati simptome i što nam oni komuniciraju te na kraju znati što mu pružiti u različitim momentima i fazama, neprocjenjivo je.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Je li na početku bilo teško doista se držati svoje odluke o promjeni prehrane?
Iskreno, meni nije bilo teško. Po prirodi sam čvrsta i smatram se prilično jakom osobom. Kada nešto postane moj prioritet, kao što je prehrana bila od početka mojih spoznaja, ništa me ne može omesti na tom putu.
Nedavno te na profilu netko pitao imaš li tzv.cravingse i rekla si da imaš, ali da znaš da je to često povezano s emocijama. Možeš li nam to malo detaljnije objasniti?
Cravings doživljavam kao potrebu za brzom ugodom kroz hranu. Hrana je najbrži i najlakši oblik ugode koji si možemo priuštiti kada nas nešto poljulja, destabilizira ili kada imamo loš trenutak. Imam cravings ponekad, da, jer je to normalno i ljudski. No, iako su moji cravingsi s vremenom postali zaista rijetki, oni nisu želja za nekakvom rafiniranom hranom ili junk foodom. U najgorem slučaju, to bude želja za hummusom i kruhom, homemade veganskom pizzom ili pečenim krumpirom. Istina je da se na prirodnoj prehrani cravings svedu na minimum i s vremenom ih naučiš kontrolirati, te prepoznati što je potreba tijela, a što potreba emocija. Nekada sam bježala od cravingsa i borila se s njima jer sam ih nastojala eliminirati, međutim, sada kada se pojave, samo osluškujem i promatram. Najčešće, kako se pojave, tako i nestanu čim ih osvijestim i zapitam se želim li zaista zadovoljiti taj craving i ako da, što točno zadovoljavam s tim.
Misliš li da unatoč eliminaciji određenih namirnica iz prehrane imaš zdrav odnos prema prehrani te imaš li savjet za druge kako ga zadržati? Konkretno ja bih nekad imala osjećaj tjeskobe u supermarketu jer gdje god pogledam vidim hranu s aditivima, šećerima i sličnim što nastojim izbjegavati. Jesi li se susretala sa sličnim situacijama?
Danas imam zdrav odnos s hranom, ali to nije od početka bilo tako. Dugo godina sam se borila s ortoreksijom koja je bila prisutna u određenim fazama poprilično intenzivno. Nekoliko godina ulazila sam iz ekstrema u ekstrem i opterećivala se svakom sitnicom određene faze u kojoj sam se nalazila. Imala sam periode u kojima sam imala fobije od šećera, glutena, rafinirane hrane ili bilo čega drugog što nije bio dio moje prehrane. Također sam dugo godina težila savršenstvu u određenim fazama, kao npr.: da uvijek bez iznimke savršeno kombiniram obroke, da jedem samo mono obroke, da sam samo na sirovom, da se pridržavam bez iznimke onoga što je sa mnom rezoniralo u nekoj određenoj fazi. Danas to nije tako, naravno, danas sam vrlo opuštena i bez tjeskoba bilo kojeg tipa.
Mislim da na početku, dok se ne dobije iskustvo, svi imaju izazove s nekim vrstama opterećenja/tjeskobe. Jer realno, kada saznaš sve o prehrambenoj industriji, kada spoznaš da je sve što su nas učili od malena potpuno krivo, upadaš u začarani krug. Taj krug može biti iscrpljujući jer stalno tražiš savršene odgovore i metode. No, s vremenom i iskustvom dolazi razumijevanje da je najvažnija ravnoteža i prilagodba vlastitim potrebama i osjećajima. Tako sam naučila da je ključno usredotočiti se na zdravu i održivu praksu koja mi pruža lakoću, a ne opterećenje.
Koliko ti je općenito izazovno na nekim društvenim događajima ili druženjima ostati vjerna svojim prehrambenim navikama?
Iskreno, nikada mi nije bilo izazovno. Sa životinjskom hranom nemam nikakvih problema, jer od dana kada sam prestala konzumirati životinjsku hranu nikada nisam imala ni trenutak žudnje za njom, a na društvenim događajima je uglavnom takva hrana. Vjerna sam svojoj prehrani jer rezoniram 100% s njom. Znam kako se osjećam nakon nje i koje benefite mi donosi, i stoga ne postoji događaj koji mi je izazovan kada je hrana u pitanju.
Oduvijek nosim svoju hranu sa sobom ili zamolim da mi se pripremi neko povrće/salata ili neki zdravi veganski obrok i mogu reći da nikada nisam imala poteškoća s tim. Možda zato što ne dajem vrijednost događajima kroz hranu, niti smatram da bi ikome trebalo biti bitno što ja jedem, isto kao što meni nije bitno što drugi jedu. Ponekad bih naišla na neku kritiku ili komentar, ali uvijek pristupam takvim situacijama s razumijevanjem i onda se događaji na kojima prisustvujem odviju na način da se stvori nekakav interes za moj način života. Mnogi misle kako je nemoguće imati društveni život s ovakvom prehranom, ali to je samo izgovor. Itekako je moguće. Kad vi znate što želite i kada nosite svoje principe svugdje sa sobom, uvijek se stvori mogućnost za vas.
Možeš li nabrojati neka od stanja koja su tvoji klijenti uspješno pobijedili uz prirodnu prehranu?
Ono što svi moji klijenti postižu, neovisno o njihovim zdravstvenim stanjima i izazovima, su: obilje energije, bistrina uma, eliminacija PMS-a i menstrualnih tegoba, regulacija tjelesne težine, smanjenje ili gubitak celulita, lijepa i sjajna koža, te opći osjećaj zadovoljstva i lakoće.
Neki od izazova koje su moji klijenti najčešće uspješno prebrodili uključuju: endometrioza, policistične jajnike, amenoreju, anemiju, razne alergije, astma, gastritis, IBS, artritis, kronične migrene, akne, dermatitis i razna kožna oboljenja, hemoroide, konstipaciju, Hashimotov tireoiditis i razne hormonalne disbalanse. Ovo su najčešći izazovi koji su se ponavljali više puta.
Kako izgleda jedan tvoj dan kada je u pitanju prehrana? Što najčešće biraš za doručak, ručak i večeru?
S obzirom na to da prakticiram prekinuti post, moj prvi obrok je tek oko 12, ako se to može nazvati doručkom :D.
Prvo što unesem u svoj organizam je hladno prešani sok, koji je uvijek kombinacija voća i povrća. Nakon toga jedem obilje voća kroz cijeli dan, sve do negdje 18 sati kada imam večeru. Večera je uvijek sirovo povrće, kao velika salata, plus kuhani dio obroka koji je uglavnom ili neka pseudo žitarica, cjelovita žitarica ili mahunarka. Moji obroci su svi jako jednostavni, nema tu nikakvih kompliciranja. Ljeto i zima se malo razlikuju jer zimi jedem više kuhane hrane, dok i zimi i ljeti prakticiram voće do kasnog popodneva-večeri, ali ljeti to bude 90-100% sirova hrana u danu, a zimi oko 70-80% sirovog. To je moj balans i nešto što za mene najbolje funkcionira.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Na svom profilu često naglašavaš važnost cijeđenih sokova. Zašto su oni tako važni i koja je tvoja omiljena kombinacija?
Volim naglasiti kako sokovi nisu nužno neophodni da bi bili zdravi, ali su jedan fenomenalan alat koji pospješuje prirodno zdravlje, a kod zdravstvenih izazova mogu biti od zaista velike pomoći. Hladno prešani sok je čista biološka voda: organska i vitalna živa namirnica koja obnavlja naše tijelo na staničnoj razini. Organska voda (voda iz voća i povrća) je, između ostalog, jedina voda koju naš organizam maksimalno iskorištava. Sokovi hrane naše tijelo živim enzimima, aminokiselinama, vitaminima i mineralima koji zahtijevaju minimalnu probavu te idu direktno u krvotok. Sokovi su zaista najbolja vitaminska nadopuna ostalim obrocima, te odličan čistač i regenerator organizma.
Ne mogu izdvojiti neku posebnu kombinaciju jer iz mjeseca u mjesec uvijek imam novog favorita. :)
Moji sokovi su uvijek voćno-povrtna kombinacija sezonskih namirnica. Ono što je uvijek prisutno u mojim sokovima su listovi povrća (poput listova cikle, listova mrkve, brokule, korabe) koje ljudi obično bacaju, ne znajući da bacaju najhranjiviji dio namirnice.
Posljednjih godina veliki je hit sok od celera. Zašto je on tako dobar za nas?
Celer je prije svega izvrstan čistač i regenerator organizma koji ima veliku sposobnost detoksikacije ako ga se ispravno konzumira. Sok od celera djeluje kao moćan revitalizator, te doprinosi cjelokupnoj funkcionalnosti organizma, a posebno smanjenju upala i poboljšanju probave. Kada ljudi uvedu celerov sok u svoju svakodnevnicu, prvo što me pitaju je: je li normalno da odjednom imam veliku nuždu veliki broj puta dnevno?! To nam pokazuje koliko je celer fenomenalan čistač.
Generalno se ljudi odluče na protokol pijenja celerovog soka onda kada žele napraviti jednu unutrašnju “generalku” i osloboditi se svih nakupljenih otpada i toksina koji remete optimalno funkcioniranje našeg organizma.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Činjenica je da živimo u društvu koje od nas uvijek traži više i brže te često ignoriramo simptome i utišavamo ih tabletama. Što misliš da tako dugoročno radimo svom zdravlju?
Svaki put kada utišamo simptom nekom tabletom, utišamo komunikacijski alarm našeg tijela koji nas obavještava da postoji nekakav proces, disbalans ili smetnja na koju trebamo obratiti pažnju. Ono što ljudi rade je da se ogluše na simptome i onda kada dođe do bolesti ili nekog kroničnog stanja, pitaju se “kako to odjednom?” Pa nije odjednom, tijelo nam je komuniciralo godinama da postoji nešto na što se trebamo osvrnuti, a mi smo to uredno ignorirali. Svaki simptom je poziv da se vratimo sebi. Svaki simptom je fenomenalna komunikacija našeg tijela u kakvom je stanju. Ako ignoriramo simptome, gubimo konekciju sa svojim tijelom. Onog momenta kada smo izgubili tu konekciju, izgubili smo najvažniji alat za zdravlje koje posjedujemo, a to je moć osluškivanja i prepoznavanja stanja i potreba našeg tijela.
Uvijek kažem: svaki simptom koji ignoriramo će nam se naplatiti naknadno. Ignoriranje u prirodi ne postoji. Kada nam priroda šalje alarm, a mi taj alarm suprimiramo tabletama iz dana u dan, godinama, desetljećima, posljedica je da dođe dan kada tijelo nema više kapaciteta za toleranciju i nađemo se u nekom problemu kojeg je onda već izazovno riješiti, i onda se najčešće ide na eliminaciju posljedice, a ne uzroka, i tako živimo u jednom začaranom krugu tegoba i patologija misleći da smo “loše sreće” ili “loše genetike”. Kada osluškujemo simptome i uvažavamo ih, onda imamo mogućnost da lakše dođemo do uzroka naših tegoba. Kada simptome ignoriramo, onda ne znamo ni kad je počelo ni kako smo došli do stanja u kojem se možda nalazimo.
Ti si i majka jednog dječaka koji je usvojio tvoje prehrambene navike. Što bi savjetovala roditeljima koji žele promijeniti prehranu svoje djece?
Preporučila bih prvenstveno da roditelji budu primjer svojoj djeci onoga što žele da njihova djeca usvoje. Kod djece nema nametanja ni forsiranja, niti trebaju postojati velika očekivanja. Djeca upijaju sve što mi radimo. Ako želimo promijeniti prehranu djece, prvo trebamo prestati kupovati i konzumirati namirnice koje nisu hrana. Kada djeca nemaju svakodnevno u vidu hranu koja im ne služi, ne traže je. Uključiti djecu u pripremu hrane, pričati im, stvoriti lijep ambijent kada je u pitanju hrana. Također, biti nježni i strpljivi te im dati vremena da se prilagode na nove navike koje, pogotovo kod djece, ne smiju biti radikalne, već postepene i nježne.
Drugi savjet roditeljima je da prestanu zadovoljavati uvjete okoline (bake, obitelj, prijatelji) iz nesigurnosti i straha. Mame me najčešće pitaju kako objasniti drugima naše odluke i kako postići da se te odluke poštuju od strane obitelji i bliskih ljudi. Mi roditelji smo leaderi našoj djeci i samim time nitko nam nema pravo uvjetovati, niti nas razuvjeravati u našim odlukama. Još manje kada su to osobe koje nemaju znanje o prehrani i koje nisu educirane po tom pitanju. Pustite okolinu i pratite sebe. Fokusirajte se na to što vi želite za svoje dijete, a ne na to kako će okolina prihvatiti vaše odluke. Onog trenutka kada rezonirate s vašim odlukama, pogotovo kada se radi o djeci, i kada imate čvrst i nenametljiv stav, okolina vam više ne predstavlja nikakav oblik izazova.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Često se susrećemo s izjavama kako je za održavanje mišićne mase ključno unositi proteine u vidu mesa, mlijeka i jaja. Ti si veganka i posebno preferiraš sirovu prehranu, ali svejedno treniraš i imaš razvijenu mišićnu masu. Možeš li nam to objasniti?
Ovo je jedan od onih mitova koji se uporno razbijaju raznim studijama, dokazima i primjerima, ali nikako da im dođe kraj :)
Ono što je našem tijelu potrebno za stvaranje i održavanje mišićne mase su aminokiseline kojih ima u svakoj biljnoj namirnici. Aminokiseline su osnovne gradivne jedinice proteina i ključne su za mnoge biološke procese, posebno za izgradnju i održavanje mišićne mase. Tijelo razgrađuje proteine iz hrane na aminokiseline i koristi ih za izgradnju vlastitih proteina. Zato je važnije fokusirati se na unos aminokiselina nego na same proteine.
Ono na čemu treba biti fokus je konzumacija raznolike hrane bogate biljnim izvorima proteina, poput klica, orašastih plodova, sjemenki, povrća i voća, koja osigurava sve esencijalne aminokiseline potrebne kako za mišićnu masu, tako i za obnovu tkiva, funkcioniranje imunološkog sustava i opće zdravlje. Biljni izvori proteina nude širok spektar aminokiselina, tako da briga za održavanje mišićne mase zaista nema smisla. Danas imamo mnogo profesionalnih sportaša na sirovoj hrani, neki od njih su i frutarijanci, koji su nam primjer koliko živimo u krivim uvjerenjima.
Ja sam bila jedna od onih koja se prije dosta godina jako opterećivala s adekvatnim unosom i kvalitetom proteina. Pazila sam da jedem poprilične količine proteina u danu, biljnih izvora naravno, ali svaki obrok je morao biti proteinski. Tada sam trenirala istim intenzitetom kao sada, samo što sada unosim znatno manju količinu proteina, vjerojatno petinu onoga što sam unosila nekada. Koji je rezultat takve promjene: identična mišićna masa koja se nije ni izgubila niti promijenila.
Promoviranje životinjskih proteina nema veze sa zdravljem, ni s mišićnom masom, nego s marketingom prehrambene industrije kojoj je uvijek glavni interes zarada, a ne zdravlje, nažalost.
Što bi preporučila kao prvu promjenu u prehrambenim navikama našim čitateljima koji žele unaprijediti prehranu i osjećati se energičnije u svom tijelu?
Moj prvi savjet za unapređenje prehrane i poboljšanje zdravlja bio bi: jedite samo voće do 12 sati! Ova jednostavna promjena može donijeti značajne rezultate.
Naše tijelo provodi ciklus eliminacije svako jutro do 12:00 sati, kada se bavi eliminacijom toksina. Ako u tom periodu jedete voće i povrće bogato organskom vodom i živim enzimima, pomažete tijelu da se očisti, bez da prekidate ovaj proces higijene tijela kompleksnom probavom.
Započnite dan s voćem poput lubenice, jabuka ili naranči, i izbjegavajte kompleksne obroke poput žitarica ili prerađene hrane koji mogu ometati ovaj proces. Umjesto toga, odaberite hladno prešane sokove, smoothieje ili voćne salate. Ne dopustite da nakupljeni toksini utječu na vaše zdravlje. Promjenom jutarnjih navika možete poboljšati svoje zdravlje i vitalnost. Počnite s jednim jednostavnim korakom – jedite voće do 12:00 i garantiram da ćete osjetiti znatnu promjenu.
Ovaj korak je obično pokretač svih ostalih prehrambenih promjena, jer osjećaj lakoće i energije, te jedan novi oblik jutarnjeg bivanja, poziva nas na domino efekt zdravih prehrambenih navika. Još nisam imala klijenta koji nije svjedočio znatnoj promjeni energije i raspoloženja uvođenjem svježeg voća kao jedinog obroka u jutarnjim satima.
Moglo bi vas zanimati i: Sirova ili raw prehrana je Lanin izbor, a evo što jede tijekom dana
Razgovarala: Anđela Sabranović
Foto: Instagram, Dina Derek