Osjećaj gladi i sitosti prirodni su i urođeni osjećaji koji nam signaliziraju kada konzumirati hranu i kada s konzumiranjem stati. No, s obzirom da hrana nije isključivo „gorivo“ za naše tijelo, niti samo izvor energije ili broj kalorija hranu često konzumiramo i kada ne osjećamo glad.
Jer upravo uz hranu se družimo s drugima, ona obilježava određene običaje, tradiciju i kulturu te nas povezuje i dio je našeg osobnog, ali i kolektivnog identiteta. Osim toga, hrana ima veliku emocionalnu vrijednost i često po okusima ili mirisima hrane pamtimo kako ugodne tako i neugodne životne situacije ili događaje.
Danas, kada na neki način živimo u izobilju hrane koja nam je brzo i jednostavno dostupna iz udobnosti vlastitog doma, često na prirodne, fiziološke potrebe vlastitog organizma ne znamo adekvatno odgovoriti, ali i biramo što pojesti u skladu s drugim karakteristikama, vremenskim, financijskim čimbenicima, u skladu s onim što nam je raspoloživo i dostupno, koliko znamo o samoj namirnici, hrani ili pripremi iste pa sve do utjecaja okoline i odabira drugih ljudi u našoj okolini.
Uzimajući u obzir sve ovo prethodno spomenuto istina je da je mnogima često jako teško odrediti jesu li gladni i koliko te je li hrana pravi odabir da bi se ta glad zadovoljila.
Danas često u brojnim obvezama i pretrpanim rasporedima konzumiranje obroka uvijek vješto odgađamo. Fleksibilni smo prema pomjeranju tog vremena, a onda jako rigidni i strogi prema sebi ako nam se jede nešto što smatramo zabranjenom namirnicom, najčešće su to čokolada, sladoled, neke slane grickalice i slično. Umjesto da stvar postavimo na način da svom tijelu hranu dajemo prateći jasan ritam hranjenja: konzumirajući obroke u redovno, okvirno vrijeme svaki dan.
Samim time, žudnje i „napade“ gladi preveniramo, ali i žudnju za slatkim smanjujemo koja u suprotnom može biti okidač za pretjerivanje, a ponekad i prejedanje koje je popraćeno osjećajem srama ili krivnje nakon pojedenog.
Također, osjećaj gladi i sitosti kao prirodni signali koje svatko od nas posjeduje tijekom odrastanja su pomalo nestali jer smo učili „pojesti sve s tanjura“, bili uvjetovani s „moraš sve pojesti pa možeš ići s društvom“ ili „nema sladoleda ni crtića ako ne pojedeš varivo“. Sve to su nam naši stariji koji su se brinuli o nama govorili iz najboljih namjera, no danas znamo da takav pristup kreira više problema negoli čini dobro. Razlog tomu je upravo fokus na vanjske signale, a ne na unutarnje potrebe.
Važno je ne zaboraviti da na naš osjećaj gladi i sitosti osim hrane utječe način života, sjedilački ili aktivan, razine stresa i sposobnost nošenja s njime, san, kvaliteta odnosa s drugima, dosada, depresivna raspoloženja i proživljavanje intenzivnih emocija mogu imati utjecaj na razine gladi koje osjećamo.
Kada govorimo o osjećaju gladi dobro je razumjeti sami mehanizam kako bi mogli bolje upravljati vlastitim odlukama kako i što jesti i u kojim količinama.
Definicija gladi
Glad se može definirati kao jedan složen sustav fizičkih i hormonalnih signala koji uzrokuje ono što mi percipiramo kao glad. Uključuje mnoge dijelove tijela: mozak, živčani sustav, gušteraču, želudac i ostatak probavnog trakta. Kada govorimo o hormonima, glavnu ulogu imaju: grelin i leptin.
Kada smo u situacijama u kojima smo dulje vremena bez hrane, želudac (i drugi dijelovi probavnog trakta, u manjoj mjeri) proizvode grelin, koji aktivira osjećaj gladi, pokretljivost želuca i lučenje želučane kiseline. Razine grelina dosegnu svoj vrhunac neposredno prije jela, kada nam je razina šećera u krvi niska i želudac prazan. S druge strane, kada dovoljno pojedemo, naše masne stanice luče leptin, koji šalje poruku mozgu da je konzumirano dovoljno hrane pa se signal gladi smanjuje. U ovaj proces uključen je niz drugih hormona među kojima i tzv. hormon stresa, kortizol, te inzulin.
Postoje dvije vrsti gladi
Jedna je ona koja dolazi polako, postepeno i jasno, možemo reći „iz tijela“ te je prisutna određena praznina u želucu. Ta glad se može zadovoljiti različitom hranom, konzumiranje hrane može pričekati, a nakon jedenja prisutan je osjećaj zadovoljstva jer je glad zadovoljena. Riječ je o fizičkoj gladi.
Za razliku od nje, emocionalna glad dolazi naglo, kao odgovor na dosadu, stres ili neku drugu emociju. Specifično traži određenu hranu, „odmah i sad“, te osjećaj gladi ne prestaje s konzumiranjem hrane već se jedenje nastavlja bez obzira na sitost. Osjećaj koji je karakterističan za ovu vrstu gladi, nakon jedenja, je sram ili krivnja.
Poznavanjem osjećaja gladi možemo se na neki način bolje upoznati s vlastitim tijelom i njegovim potrebama te s povjerenjem pratiti svoju unutarnju mudrost prilikom odabira i planiranja jela i hranjenja.
Jedan od preduvjeta za zdrav i slobodan odnos prema hrani je povezanost s vlastitim tijelom i osluškivanje njegovih potreba. Započnite tu vezu vježbom prije svakog jela pitajući se ova tri pitanja:
- Jesam li gladan/na i koliko?
- Koju vrstu gladi osjećam?
- Čime mogu zadovoljiti trenutačni osjećaj gladi? Hoće li mi hrana zadovoljiti osjećaj gladi?
Tekst: dr.sc. Anđela Jelić, mag.psych.
Foto: Pexels