Slavonija je mnogima još uvijek prilično nepoznat dio Hrvatske. Dok s dolaskom toplijih dana sjedate u automobile i žurite na obalu, ponekad trenirajući živce u kolonama na A1, zašto ne biste okrenuli volan, odabrali A3 i istražili Slavoniju? Manje gužve, manje nervoze, divna priroda, divni domaćini. Volite li k tome planinariti poput naše Gušterice, ne propustite nastavak u kojemu ćete pronaći tri zgodne ture za (prvi) posjet najvećoj slavonskoj planini – Papuku.
“Znaš da je Papuk bio otok u Panonskom moru?”, pita me naš vodič za tu subotu, čovjek koji je pripremio jednodnevnu 21 km dugačku kružnu turu po Papuku. Iako mu je najviši vrh ‘tek’ na 953 mnv, izdižući se iz nepregledne slavonske ravnice, Papuk djeluje prilično impozantno. Ne čudi stoga što je parkom prirode proglašen još 1999. godine, a i prvi je hrvatski geopark, od 2007. godine.
Najveća i najviša slavonska planina svojim se razvedenim grebenima prostire od Bilogore na sjeverozapadu do Krndije na istoku, te Ravne gore i Psunja na jugozapadu, zauzimajući površinu od gotovo 34 tisuće hektara. Impresivna je to površina za hodanje, planinarenje, šetanje. Ili jednostavno gubljenje po šumi kako bi čovjek pronašao sebe.
Za razliku od planina iznad mora koje vas dočekuju kamenom i kršem, podloga je ovdje zemljana, ugodna za hodanje i zaštićena od sunca (pa čak i poneke kapi kiše) raskošnim već ozelenjelim krošnjama stasitih stabala bukve. Papuk je zelen i šumovit s brojnim izvorima i ispresijecan mrežom potoka.
Iako ljubiteljica medvjeđeg luka, neočekivano ću ovaj đir Papukom zapamtiti po (mio)mirisu procvjetalog srijemuša (Allium ursinum, L.). Nikad nisam vidjela toliko srijemuša na jednom mjestu, a miris je toliko intenzivan da nema šanse da ga zamijenite s mrazovcem ili đurđicom. Fantastično!
Ne može se Papuk proći u jednom vikend izletu. Ma kakvi! Možda je bolje za ovu planinu odvojiti nekoliko dana, uzeti šator i vreću, pa lagano s noge na nogu proći od Bilogore do Krndije, pa do Psunja. Ukoliko ipak nemate toliko dana, razmislite o jednom od ovih vikend izleta na Papuk.
Vrh Mališćak i Ivačka glava
Mališćak je nevisok (svega 740 mnv), ali vrlo atraktivan vrh s kojeg se pruža prekrasan pogled na Požešku kotlinu, Vallis Aurea. Zlatna dolina ovih je dana uistinu zlaćana žuta zbog cvijeta uljane repice (Brassica napus, L.).
Iako je poznajemo kao biljku iz čijeg sjemena dobivamo biljno ulje, ali i biodizel, zgodno je spomenuti i kako je uljana repica sjajna medonosna biljka.
Na površini od jednog hektara pčele mogu skupiti i do 200 kg meda koji sadrži više glukoze (grožđanog šećera) nego fruktoze (voćnog šećera) i koji se brzo kristalizira nakon vrcanja.
Krenete li iz Velike, do Mališćaka će vam trebati oko sat i pol. Na vrhu će vas dočekati drveni vidikovac s pogledom od 360 stupnjeva. Odmorite oči na zelenim grebenima Papuka. Pogled se pruža i do najvišeg vrha Papuk (953 nmv) koji nije dostupan planinarima, jer je na njemu vojna baza.
A onda se s vidikovca spustite do stola i klupe, izvadite marendu i guštajte u mirisu bora. Aha, zbog submediteranskog ugođaja koji stvara borov šumarak na trenutke ćete imati osjećaj kao da ste negdje na moru. Sjetite se Ivanovog pitanja s početka priče, Papuk je nekad bio otok Panonskog mora :)
S Mališćaka se možete vratiti u Veliku ili nastaviti planinariti preko izvora Orahove vode do Ivačke glave (913 mnv), najviše dostupne kote na Papuku.
Velički grad i Tauberove stijene
Krenete li iz Velike pored bazena planinarska staza će vas odvesti do Veličkog grada. Na Papuku je sedam srednjovjekovnih gradova, a Velički datira iz 13. stoljeća. U 15. stoljeću u vlasništvu je vlastelina Veličkih, a nakon dolaska Turaka postaje vojna utvrda. Izduženog peterokutnog tlocrta, Velički grad sastoji se od branič-kule na sjevernoj strani i dvorišta na jugu.
U četverokatnoj kuli posljednji je kat služio za obranu, a ostali za stanovanje. Nakon kraćeg razgledavanja kamenog grada, nastavite svoj uspon prema Tauberovim stijenama i vrhu Lapjak (667 mnv).
I dok sam vrh Lapjak nema osobit pogled, jer je šumovit (ali je sjajna lokacija za piknik izlet!), Tauberove stijene su nešto što će vas oduševiti. Mene jesu!
Za uspon će vam trebati malo penjačke vještine, morat ćete su tu i tamo poslužiti i rukama, no nagrada je divan pogled na Veliku iz galerije kvarcnih pješčenjaka koju je osmislila najveća umjetnica od svih – Priroda. Da živim u požeškoj kotlini, Tauberove bi bile moja crkvica nedjeljom.
Od Velike do Tauberovih trebat će vam oko sat i pol umjerenim tempom.
Dolina Jankovac i slap Skakavac
Pomislite li na Papuk, najvjerojatnije će vam najprije na pamet pasti Jankovac. Ljepotu gorske doline na sjevernoj strani Papuka okruženu strmim šumovitim obroncima prvi je primijetio voćinski vlastelin Josip Janković.
Izgradio je on ovdje lovački dvorac, iskopao i uredio jezerca i odlučio gdje će mu biti grobnica. Gotovo dva stoljeća kasnije Jankovac je i dalje jedno od najljepših lokacija na Papuku.
Grofova staza vodi kružno oko jezera i spušta se do najvećeg i najpoznatijeg slavonskog slapa, slapa Skakavac, visokog 35 metara. Slap se puni vodom s izvora Jankovačjkog potoka, pa obrušava u kanjon rijeke Kovačice.
Manje je poznato da je na Jankovcu bila i staklana u kojoj se proizvodilo prvorazredno staklo zahvaljujući sirovinama iz okoliša – kvarcnom pijesku, karbonatima i pepelu bukve. Ugodnu šetnju oko jezera i pokraj slapa završite na terasi planinarskog doma Jankovac i kušajte neke od njihovih specijaliteta. Sigurno ćete se vrlo brzo vratiti u ovaj slavonski planinski raj.
Moglo bi vas zanimati: Putovanje s prijateljicama: dobra ideja za vaše zdravlje i punjenje baterija
Tekst i fotografije: Lucija Biondić aka Gušterica