Kao što rakuni trče za blještavim stvarima, tako mi ljudi trčimo za onima s kojima nam mašu ispred očiju. Iako nam realno ne trebaju. Zapravo, toliko se zatrpamo tim blještavim stvarima da više ne možemo lagodno živjeti, jer je kuća prekrcana, a računi prazni. I naravno, uvijek postoji neka nova blještava stvar koju još nemamo.
Trčimo za stvarima koje nas zapravo umaraju da bismo pokazali da znamo trčati kao i profesionalni trkači. Ali njima je to posao. I nije lagano trčati i trenirati svaki dan, valja se odricati mnogo čega da biste bili uspješni.
I tu je zamka u koju mnogi ljudi upadnu: fokusiraju se ugodnost posjedovanja stvari ili na neku aktivnost, bez da u obzir uzmu koliko im je život postao kompliciran.
Recimo da sanjate o kupnji broda. Cijelo ljeta s kopna gledate ljude na jahtama i jedrilicama i zavidite im kako žive slobodno, kako su stalno na moru, stalno na drugim mjestima i kako uživaju na svom ljetovanju dok se vi gužvate na plažama sa stotinama drugih ljudi, a da promijenite plažu morate ući u vreli automobili i onda po vrućini još pronaći negdje parking pored druge plaže.
No problem je što vidite samo svoj problem. Ne vidite probleme ljudi koji imaju svoj brod.
Kad posjedujete brod, ma koliko malen ili velik bio, morate:
- razmisliti i naći gdje će vam biti stalan vez
- plaćati vez
- čistiti brod
- održavati brod
- brinuti o vremenskim uvjetima
Svi koji imaju brod znaju o čemu razmišljaju kad krene jače jugo. Svi kojima je brod na lokaciji do koje ne mogu brzo doći razmišljaju i hoće li brod preživjeti oluju. A plaćanje veza i održavanje broda je tek posebna priča na koju prilikom kupnje računate kako ćete to lako…
Kupiti brod je najlakši dio u cijeloj priči.
Imati brod je teško.
No mi se nekako uvijek fokusiramo na kupnju. Na jedan moment. Na ostvarenje cilja koje nam se čini kao presudno da budemo napokon sretni.
Radite prekovremeno, vikendima i noćima da ostvarite taj svoj san da jednog dana imate svoj brod. Mučite se da ostvarite tu famoznu kupnju jer „samo mi još to treba i to je to.“ A onda kupite brod i onda nakon inicijalnog medenog mjeseca krenu problemi. Gorivo je skupo, vez je skup (ako ga i dobiješ gdje bi htio), održavanje je skupo, brine te sto stvari oko broda, ne možeš ni uživati jer stalno paziš da bude sve kako treba. Na kraju umjesto čistog uživanja…
- budeš premoren
- budeš zabrinut
Ista stvar je s puno drugih stvari koje su jeftinije od brodova. Kupujemo na tone odjeće i cipela na kreditne kartice samo da bi na kraju imali prazan račun, zagušen stan i tjeskobu kako ćemo riješiti dugove i nered.
Paradoks modernog života jest da nas imanje sve više stvari sve više unesrećuje.
Jer imamo puno više stvari o kojima moramo brinuti. I čim nešto kupimo, to nekako izgubi svoju čar. Čovjeku je u prirodi da uvijek teži nekom idućem cilju, da ostane motiviran i ide dalje.
Šteta što je većina ljudi svoje ciljeve pretvorila u imanje materijalnih stvari, primarno onih koje ima netko drugi. Jer mislimo da je tuđi život nekako bolji upravo zbog te neke privremene slike i dojma kojeg dobijemo o njima.
Niti su svim savršenim majkama vječno uredni stanovi, niti svim nogometašima cvjetaju ruže.
Znate to, znam i ja. I opet upadamo u zamku jer nam blještave stvari odvuku pažnju od onog bitnog.
Kad sljedeći put poželite nešto kupiti, isprobajte ovaj trik (koji kod mene pali):
- ubacite u košaricu sve što želite kupiti
- nemojte izvršiti kupnju
Ako o tim stvarima bude razmišljali naredna dva ili tri dana, kupite ih. No vjerojatnije je da ćete zaboraviti na njih. Onda će vas dobri lovci trgovci mailom podsjetiti da završite kupnju. Nemojte. Te vam stvari nisu potrebne, nego vas je samo zaveo moment.
Ako se osjećate zatrpano u stanu jer imate puno stvari, pročistite stan. Donirajte stvari udrugama, putem Facebook grupa potrebitima ili pak nekom poznatom i ne samo da ćete prodisati u urednijem prostoru, već ćete se i osjećati dobro jer ste napravili za nekog nešto dobro. Naravno, možete dio stvari i prodati ako vam je teško pokloniti nešto što ste skupo platili, ali vam zaista ne koristi.
Svakih nekoliko godina i sama napravim temeljito čišćenje stana. Pritom ne mislim na brisanje prašine iza ormara, već na uklanjanje gomile stvari koje tijekom godina nakupim. Dječje stvari redovito organiziram, bacam ako je pokidano ili poklanjam dalje, ali za moje mi treba malo više vremena da se odlučim na uklanjanje jer uvijek mislim da će mi trebati.
Prošle sam godine odlučila da nekoliko mjeseci neću kupiti baš nijedan odjevni predmet. Nisam uspjela u tom planu. Izdržala sam tek mjesec i pol. A za sebe mislim da sam tvrdoglava kad nešto odlučim i sa sam svjesna kako marketing funkcionira. No svi imamo momente pada i popustimo. Znate i sami kako je to kad krenete na dijetu pa se dogodi iznimno stresan dan i onda se utješiš hranom i cugom. Nema nesalomljivih. Bitno je da kod prvog sloma ne prihvatiš da je lom nepopravljiv. I da ne kupiš novu stvar. Popravi ovu koju već imaš.
Odavno je poznato da nas najviše usrećuju ljudi oko nas i nova iskustva, dok sreća kod kupnje predmeta zapravo padne onog trenutka kad je kupiš! Ljude više veseli planiranje, nego sama realizacija. Ali iskustva nisu kao stvari. Iskustva ostaju u nama i nemaju tendenciju izgubiti sjaj. Samo što to nekad zaboravimo dok nam oglasi blješte pred očima.
Pokušat ću još jednom ne kupovati više od nužnog. Primarno mislim na kupovanje odjeće i obuće.
Nova odluka jest da ću za svaku novu stvar koju poželim kupiti (a da nije u sferi hrane i osnovnih i dječjih potrepština) novac staviti u kasicu prasicu i štedjeti za jedno veliko putovanje o kojem sanjam već nekoliko godina. Vidjet ćemo koliko ću izdržati ovaj put…
Tekst: Barbara Slade
Foto: Pexels