Pojam ovisnosti često povezujemo s klasičnim supstancama poput alkohola, nikotina i droga. Međutim, u digitalnom dobu pojavila se nova vrsta ovisnosti – ovisnost o dopaminu. Ovaj neurotransmiter, koji igra ključnu ulogu u sustavu nagrađivanja mozga, potiče nas na traženje užitaka i novih iskustava. No, kada taj mehanizam izmakne kontroli, može nas dovesti u stanje stalne potrage za novim podražajima – bilo da se radi o društvenim mrežama, online kupovini, videoigrama, ili čak botoksu, kao i konstantnom započinjanju novih aktivnosti bez završavanja starih.
Kako digitalni svijet pojačava ovisnost o dopaminu
Suvremeni način života stvara savršene uvjete za razvoj ove ovisnosti. Pametni telefoni, društvene mreže i beskonačni tok informacija stalno stimuliraju naš mozak malim dozama dopamina, čime se stvara začarani krug – što više koristimo ove tehnologije, to više žudimo za njima. Ova stalna stimulacija smanjuje naš prag osjetljivosti na dopamin, zbog čega tražimo sve intenzivnije podražaje kako bismo se osjećali zadovoljno.
Jedan od najvećih problema je i tzv. “dopaminska tolerancija” – kada mozak postane neosjetljiv na manje nagrade, što nas tjera da tražimo veće i intenzivnije izvore zadovoljstva. Upravo zbog toga lako razvijamo kompulzivne navike poput doomscrollinga (beskonačnog skrolanja vijesti), kupovine novih stvari koje brzo gube vrijednost u našim očima ili započinjanja novih projekata bez završavanja prethodnih.
Kako ističe psihijatrica i autorica bestselera dr. Anna Lembke u svojoj knjizi Dopamine Nation: “Što više koristimo dopaminske podražaje, to nam je teže osjećati zadovoljstvo bez njih.”. Dapače, autorica navodi kako naša neumoljiva potraga za zadovoljstvom dovodi do boli, i što možemo učiniti u vezi s tim. Michael E. Long i Daniel Z. Lieberman u knjizi Nezasitna molekula objašnjavaju kako je dopamin odgovoran za osjećaj želje, a ne sreće: “Dopamin nas tjera naprijed, ali nikada nas ne ostavlja ispunjenima. To je kemijska supstanca koja nas stalno tjera na više.”
Hormoni i neurokemija ovisnosti
Osim dopamina, u razvoju ovisnosti sudjeluju i drugi hormoni i neurotransmiteri:
- Serotonin – regulira raspoloženje; nizak nivo serotonina može dovesti do impulzivnog ponašanja i potrebe za dopaminskim stimulansima. Istraživanja pokazuju da smanjena serotoninska aktivnost može pridonijeti kompulzivnom ponašanju i povećanoj osjetljivosti na nagrade povezane s dopaminom (Carver & White, 1994).
- Kortizol – hormon stresa koji može povećati potrebu za trenutačnim nagradama kako bi se smanjila tjeskoba. Studija provedena na Sveučilištu Stanford pokazala je da kronični stres i povećani kortizol povećavaju osjetljivost dopaminskog sustava, čineći ljude sklonijima impulzivnom ponašanju i ovisnostima (Sinha, 2008).
- Endorfini – prirodni analgetici koji smanjuju bol i povećavaju osjećaj ugode; često su pojačano aktivni kod ljudi sklonih rizičnim ponašanjima. Pozitivno je to što su određena istraživanja pokazala da tjelesna aktivnost povećava razinu endorfina i može pomoći u smanjenju ovisničkih ponašanja (Boecker et al., 2008).
- Oksitocin – poznat kao hormon povezanosti i ljubavi; njegov manjak može pojačati potrebu za društvenom validacijom putem lajkova i komentara na društvenim mrežama. S druge strane, studije pokazuju da oksitocin smanjuje aktivaciju dopaminskog sustava povezanog s kompulzivnim ponašanjem, čime može smanjiti sklonost ovisnostima (Insel, 2010).
Posljedice
Dugoročna ovisnost o dopaminskim stimulansima može dovesti do smanjene sposobnosti koncentracije, anksioznosti, depresije i opće frustracije. S obzirom na to da smo neprestano izloženi tehnologiji, detoksikacija od digitalnih podražaja postaje ključna za mentalno zdravlje.
Kako prekinuti ovaj začarani krug?
- Smanjiti korištenje društvenih mreža – planirati konkretno vrijeme za korištenje interneta i smanjiti nepotrebno skrolanje.
- Prakticirati svjesnost i meditaciju – tehnike koje nam pomažu da budemo u trenutku i uživamo već u onom što imamo. Mozak nikad ne prestaje razmišljati, pa tako niti svrha meditacije nije zaustaviti tok misli. Ona nam naprosto pomaže da ispraznimo i pročistimo misli kako bismo u njihovom roju mogli prepoznati one bitne – one koje nam donose sreću uz stanje unutarnjeg mira.
- Baviti se aktivnostima koje potiču unutarnju nagradu – to zaista mogu biti i jednostavne svakodnevne stvari. Svakako je jedna od njih izdvajanje „5 minuta za sebe“. Nekome će to biti jutarnja kontemplacija, joga illi bullet journaling, drugome će to biti šetnja od pola sata, vježbanje ili pak kvalitetno vrijeme provedeno sa svojim omiljenim ljudima.
- Postaviti jasne ciljeve i prioritete – umjesto započinjanja novih projekata bez da smo prethodno završili stare, i ustvari na taj način gomilanja nezavršenih zadataka radi kojih se možemo osjećati kaotično, izgubljeno i ne fokusirano – raditi i završavati aktivnosti jednu po jednu. I još jedna stvar – zaboravite na multitasking.
Dr. Anna Lembke u Dopamine Nation naglašava važnost umjerenosti: “Najbolji način da prekinemo začarani krug ovisnosti je da se naučimo tolerirati nelagodu i razvijemo sposobnost odgađanja zadovoljstva.”
U svijetu u kojem je dostupnost podražaja veća nego ikad, ključno je pronaći ravnotežu i naučiti kontrolirati vlastite impulse. Osvještavanje ovog problema prvi je korak prema zdravijem i ispunjenijem životu.
Tekst: Petra Šafranko
Foto: Pexels